Izbori su pokazali kako se Plenkovićev pobjednički HDZ srozao na razinu Bernardićevog luzerskog SDP-a, piše Borislav Ristić za Večernji list, u kolumni koju djelomice prenosimo.
Kao po pravilu, prije svakih izbora naši nas političari obasipaju morem predizbornih obećanja, koja u stopu prate samodopadna uvjeravanja. U tim uvjeravanjima anketna istraživanja su polazišna točka naše buduće političke realnosti, realnosti u kojoj su izbori tek jedna puka formalnost. Međutim, opet se pokazalo, kako su izbori trenutak sudara između očekivanja i stvarnosti.
(…)
Tako se sada nalazimo u situaciji u kojoj je Bernardić, više sretan nego pametan, nadmašio očekivanja i završio kao kolateralni pobjednik.
Još od prebrojavanja referendumskih potpisa znamo kako HDZ-ovci imaju problema s brojanjem, jer im je do tog petog mandata nedostajalo puno više. No, ni tih 7179 glasova, za koliko su ostali kratki, ne može sakriti činjenicu kako je osvajanje 244.076, ili samo 22,72% glasova, najlošiji HDZ-ov rezultat u povijesti te stranke.
(…)
Za razliku od Bernardića, koji je razumio kako su Europski izbori izbori za ljude s imenom i prezimenom, Plenković se odlučio za listu političkih pionira – bezličnih kandidata pored kojih će se on, iako sam nije bio na listi, pojaviti kao glavna zvijezda predizbornih spotova. Da apsurd bude veći, taj nagli zaokret i pokušaj da svojim izborom kandidata ostavi dojam o HDZ-u kao urbanoj opciji, završio je time što je izgubio urbane centre i sve veće gradove.
(…)
Kampanja postavljena oko ega jednog čovjeka, morala je i u svim ostalim segmentima izgledati kao uporno bacanje bumeranga. Plenkovićevi otvoreni napadi na desnicu ovima su bili najbolja reklama. Držanje u šahu unutarstranačke oporbe korupcijskim aferama i pokrivanje marifetluka vlastitih ministara, omogućilo je antikorupcijskoj platformi da postane iznenađenje izbora.
(…)
Nakon svih tih promašaja, krivnja je pala na “crnog labuda”. Sada su se svi počeli pitati tko je taj crni labud? Ali nitko da se upita je li Andrej Plenković taj HDZ-ov crni labud? Pitaju se, a nitko ne usudi imenovati, iako im je odgovor pred očima. Stoga slušamo popise krivaca: previše lista, disperzija glasova, desnica, oporba, građani, mediji, sindikati, crkva i biskupi – svi su krivi, samo ne i Kralj Sunce.
Kolumnu u cijelosti pročitajte na stranicama Večernjeg lista.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
