Borislav Ristić: Trebamo li se početi bojati eventualne Milanovićeve pobjede?

Foto: Fah/Snimka zaslona (Fotomontaža: Narod.hr)

Zbog inata i političke nezrelosti postoji opasnost da sljedećih pet godina provedemo u atmosferi svakodnevnog ideološkog maltretiranja – prijetnji, sukoba i straha.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Iako se nalazimo u vremenu nade, obiteljskog zajedništva i mira, mnogi među nama kraj ove i početak nove godine dočekuju u strahu. Strahu da bi, po tko zna koji put, naše najgore noćne more mogle postati stvarnost, piše Borislav Ristić u kolumni za Večernji list.

Stvarnost je to u kojoj su pozadinski obmanjivači iskoristili naivnost većine hrvatskih birača, potencirajući što veće podjele, prije svega na desnici, koja se tijekom kampanje podijelila do otvorenog animoziteta, što je brojčano slabijoj ljevici otvorilo mogućnost da se njihov “nenormalni” kandidat u prvom krugu predsjedničkih izbora probije sve do prvog mjesta.

Ako uzmemo u obzir da se u prvom krugu bira, a u drugom glasa, onda ne treba iznenaditi što je rezultat prvog kruga kod većine građana izazvao strah. Jer se do prvog mjesta probila osoba zbog čije je politike “mi ili oni” najviše hrvatskih građana otišlo u svijet, i koja je u trenutku njihova odlaska tvrdila kako oni “ne odlaze trbuhom za kruhom, nego mozgom za kruhom, jer mozak je organ koji troši najviše kalorija”.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Kad to čujete odmah vam “zakrulji u mozgu”. A koliko će tek zakruljiti ako drugi krug predsjedničkih izbora završi poput prvoga? Stoga, ne bi trebalo iznenaditi ako uskoro najveća post-izborna izlaznost bude u smjeru graničnih prijelaza.

Koja je tek ironija sudbine da netko tko je naviknut ustajati u pet do 12, u prvom krugu ponese rano-jutarnji broj 7? I onda, povrh toga, ta “ljenčina” u prvi plan kao vlasititu prednost istakne kako “nikad nisam rekao da sam pošten političar, pa će ljudi zaključiti kakav je moj karakter”. Što se tek može zaključiti o osobi koja svoj težak karakter proglasi vrlinom?

Kao što su neki, misleći za sebe kako su pametni, po tome čak i nazvali stranku, tako sada on, valjda po istoj logici, za sebe misli kako je “normalan”? Dok su pune ludnice onih koji za sebe tvrde kako su normalni, netko normalan sigurno nema potrebu naglašavati svoju normalnost, osim ako mu to nije neki nedostižan cilj.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Kada se Milanovićeva kampanja naslovila NORMALNO, netko se s pravom pitao: “Jesu li ovrhe i deložacije koje je uveo njegov ministar pravosuđa i njegova Vlada, i dovelo stotine tisuća Hrvata u dužničko ropstvo, bile to NORMALNO?”

Je li bilo normalno kada je zbog udbaških ubojica žrtvovao ugled zemlje, govoreći kako “Perkovića zbog zastare ne bi mogao izručiti ni da mi je rođeni otac”?

Je li normalno kada čovjek koji je proveo predstečajne nagodbe na svoje predizborne plakate stavi: “Normalno, živjeti od rada, a ne od zastare”? Je li normalno kada netko tvrdi kako želi biti “predsjednik znatiželjne Hrvatske” – a onda ne želi odgovoriti na pitanja te iste znatiželjne Hrvatske koju zanima s kakvim je to mračnim likovima poslovala njegova tvrtka?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Zar je normalno da onaj koji je do jučer u crkvu slao policiju da privodi branitelje, sada dobije vlast nad vojskom? Je li to ta normalna Hrvatska kojoj Branimir Glavaš daje svoj potpis? Je li normalno izjaviti – poput nekog suvremenog Heroda – kako smo pobačaj riješili prije puno godina u onom mraku socijalizma, jer je bilo sklonosti množenju i broj Hrvata je tada narastao više nego ikada?

Kakav je to poremećen sustav vrijednosti u kojemu se nenormalno proglašava normalnim? Čini se kako Milanovića upravo njegov težak karakter kojega ističe sprečava u tome da vidi stvarnost, pa možda zato misli kako je normalan? Je li normalno da feminističke aktivistice sada svoj glas daju “heteroseksualnom bijelom muškarcu na poziciji moći”?

Sada se pitamo kako smo došli u ovu situaciju u kojoj nam, nakon prvog kruga, naše staro nenormalno ponovno prijeti postati naše novo normalno? Pa, prokušanom makijavelističkom taktikom – podijeli pa vladaj.

To je razlog zbog kojeg se sada oni koje pamet još uvijek služi, i mogu se sjetiti onoga što se događalo prije pet godina, zapanjeno pitaju: “Trebamo li se početi bojati eventualne Milanovićeve pobjede?”

Tekst se nastavlja ispod oglasa

I doista, nakon svega, postavlja se pitanje – tko bi SAD svoj glas dao jednom Milanoviću? Netko normalan, normalno – NIKADA! Ali, mi kao da se vrtimo u krug, pa se u ovom svijetu pozitivnih promjena uporno vraćamo na staro – i već dokazano loše. Tako se sada nalazimo pred opasnošću da nas, zbog želje za eksperimentima, inata i političke nezrelosti, umjesto pet godina pobjeda i smijeha dočeka pet godina agresivnog ponašanja, prijetnji, sukoba i straha.

Pet godina. Znate li vi uopće koliko je to pet godina? A tek pet godina svakodnevnog ideološkog maltretiranja? Bojim se da Hrvatsku ne zadesi sudbina koja je zadesila stanovnike poplavljena Rajeva sela, pred kojima je tadašnji premijer, stojeći na nasipu usred vode iz koje su virili samo krovovi kuća, skroz normalno izjavio: “Lijepo vam je selo…”

* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.