“Smatram da ono za što se zalažem ne vrijeđa i ne isključuje. Dapače, naglašavam kako nam je istina svima jednako bitna, bez obzira na naše različitosti i da nas može rasteretiti lošeg nasljeđa prošlosti. Odgovorno suočavanje s prošlošću ne može ići ni lijevo ni desno, ne može nikoga unaprijed obilježiti, ali ni abolirati”, istaknula je u svom intervjuu za naš portal Bruna Esih, nestranačka kandidatkinja HDZ-a u I. izbornoj jedinici.
Bruna Esih, profesorica filozofije i kroatologije, asistentica na Institutu društvenih znanosti “Ivo Pilar” već se petnaest godina bavi suvremenom hrvatskom povješću, Drugim svjetskim ratom, poraćem i Domovinskim ratom. Ova rođena Splićanka, majka troje djece, široj je javnosti postala poznata prošle godine kad ju je hrvatska predsjednica imenovala svojom izaslanicom na 70. obljetnici bleiburške tragedije.
Predizborni plakati i jasna poruka Brune Esih: Suočavanje s prošlosti – temelj budućnosti
Na listi ste HDZ-a u I. izbornoj jedinici, kao nestranačka kandidatkinja. Kako komentirate činjenicu da vas je HDZ stavio tek na 11. mjesto na listi?
Mnogi naši građani tijekom kampanje izražavali su mi nezadovoljstvo mojim 11. mjestom na listi. Međutim, kako sam i njima odgovarala, ne mislim da je to nepravedno. Naime, u stranci postoje ljudi koji se već godinama trude i ulažu svoje vrijeme. Ne ulazim uopće u rezultate koje su pojedinci postigli, ali poštujem argument da se neke prilikom sastavljanja lista nije moglo zaobići. Osim toga, nestranačka sam kandidatkinja, a takvih, koliko sam upoznata, ima tek dvoje – troje, uključujući sve izborne jedinice. Sve u svemu, zadovoljna sam, jer sam već samom kandidaturom i kampanjom dobila prostor da iznesem svoje viđenje budućnosti Hrvatske i otvorim neke teme koje su do sada bile malo ili nikako zastupljene. Potpuno sam iste teme i probleme komunicirala i kao predsjednica udruge Hrvatski križni put, ali bilo je izuzetno teško probiti se u medijski prostor. S ulaskom u politiku, pa makar i na ova „mala vrata“, taj se prostor znatno povećao. Cijenim tu mogućnost.
Kakvima procjenjujete Vaše šanse, budući da vam, prema procjenama, treba čak 7000 preferencijskih glasova za ulazak u Hrvatski sabor?
Da, to jest jako puno glasova. Teško mi je na temelju dojmova na terenu donijeti objektivnu procjenu o kolikom broju preferencijskih glasova bi se moglo raditi. No, ti dojmovi nisu nevažni i znače mi puno više nego mogući ulazak u Hrvatski sabor. Ljudi me prihvaćaju izuzetno dobro, svakodnevno me bez riječi ostavljaju njihove riječi podrške, bilo u izravnom kontaktu, bilo kroz društvene mreže. Puno se njih stavilo na raspolaganje u svakom trenutku.
Kroz svaki taj stisak ruke postajala sam još daleko svjesnija koliko su ljudima važne teme koje kao kandidatkinja zastupam, ali i odgovornosti za svaki njihov glas. Vrlo je bitno da ljudi osjećaju da se s nekim/nečim mogu poistovjetiti. A s istinom se može poistovjetiti svaki čovjek.
No, neki misle da suočavanje s prošlošću i nije najpopularnija tema danas u Hrvatskoj?
Zagreb mnogi smatraju teškim terenom za komuniciranje teme suočavanja s prošlošću i bilo je dobronamjernih savjeta da se malo prilagodim tom navodnom općem ozračju koje u Zagrebu vlada. Osobno, s tim se nimalo ne slažem. Smatram da ono za što se zalažem ne vrijeđa i ne isključuje. Dapače, naglašavam kako nam je istina svima jednako bitna, bez obzira na naše različitosti i da nas može rasteretiti lošeg nasljeđa prošlosti. Odgovorno suočavanje s prošlošću ne može ići ni lijevo ni desno, ne može nikoga unaprijed obilježiti, ali ni abolirati. To je iznimno odgovorno i osjetljivo područje i smatram ga od opće nacionalne važnosti. Stoga mi je bilo bitno ostati nestranačkom osobom.
Pratimo Vašu kampanju. Neki dan ste na jednoj od tribina govorili o četiri Milanovićeva grijeha vezanih uz Lex Perković i dobili izniman aplauz.
Zaista, ta je tribina imala izniman odjek. A u mom govoru radilo se tek o analizi nekoliko rečenica Milanovićevog predizbornog intervjua, doduše, njemu sasvim dostatnih da iznese niz neistina. Usmjerila sam se samo na njih četiri kojima je pokušao sebe opravdati od bilo kakve krivnje za tzv. Lex Perković, i to sve u funkciji ponovnog dolaska na vlast. Niz portala, pa tako i vaš, prenijeli su dijelove toga govora, a neki cijelu snimku od 15 minuta. Nevjerojatna je ta Milanovićeva sposobnost manipulacije činjenicama i događajima iz vremena koji svi dobro pamtimo.
Međutim, s razlogom se možemo pitati postoji li još koji skriveni motiv zbog kojega je Milanović tako angažirano štitio Perkovića, odnosno postoji li još kakva skrivena ruka koja usmjerava djelovanje obojice. Isto tako i Perković je pred sudom u Muenchenu zaštitio one koji su sudjelovali u stvaranju tog sramotnog zakona, kolokvijalno nazvanog po njemu, niječući s njima bilo kakvu povezanost. Uz ostalo, Perković se na taj način bori i za što bolji tretman ukoliko bi kaznu nastavio izdržavati u Hrvatskoj, računajući da taj aparat u rukama i dalje drži SDP. Taj zakon šutnje koji između njih vlada mogao bi se opisati poslovicom „ruka ruku mije“.
Kako ste se osjećali u kampanji, to je za vas ipak nešto novo?
Priznajem, zahtjevno je i naporno. Ali, sama sam odlučila ući u taj ring i dajem sve od sebe kako prvenstveno ne bih razočarala ljude koji mi daju podršku. Od samih onih koji su u mom stožeru, sve odreda mladih, kvalitetnih i vrijednih ljudi, do baka koje su mi tijekom kampanje dijelile svoje krunice, uvijek me pri tom podsjećajući na nekog milog iz obitelji kojega su izgubile. Iz toga crpim snagu.
Isto tako, nije se lako nositi i s onim kandidatima kojima je ovo tek jedna od kampanja u kojima su sudjelovali i iza kojih stoji već uhodana izborna mašinerija i sustav rada. Moj stožer i ja možda neke stvari učimo u hodu, ali već sada, u iznimno kratkom vremenu, postigli smo rezultat kakvog se nitko ne bi posramio.
Udani ste i imate troje djece. Kako ste organizirali svoje vrijeme tijekom kampanje, pretpostavljamo da to zahtjeva iznimnu podršku cijele obitelji?
Uvijek ističem strpljenje svoje obitelji, poglavito supruga koji mi je iznimna podrška. Njemu je najveća briga moje zdravlje. Kratko koliko se uspijemo vidjeti sada dok kampanja traje interesira ga najviše jesam li dovoljno jela, pila, odmorila se… A djeca su različite generacije. Imam dvije prekrasne djevojke koje su mi već sada od velike pomoći, posebice u čuvanju brata koji je još mali i koji sada kreće u vrtić. Sad kad je krenula i škola uskače i moj otac. Nitko u postizanju bilo kojeg cilja to ne može sam. Sve su karike bitne i samo zajedno čine lanac.
Je li novi predsjednik HDZ-a, gospodin Plenković, dodana vrijednost svojoj stranci?
Moje mišljenje o gospodinu Plenkoviću za sada je vrlo pozitivno, a takvo je na temelju činjenice da se jasno odredio o ideološkim i povijesnim pitanjima. Izrazio je potrebu da se poput drugih europskih država koje su bile dijelom komunističkog bloka suočimo sa svojom prošlošću. Takav stav ukazuje da se radi o čovjeku koji razumije da je taj proces temelj ostvarivanja društvene pravednosti, boljeg dijaloga i međusobnog razumijevanja, toliko nužnih za ostvarivanje bolje budućnosti.
Dugo, ne manje važno, njegov je odnos prema ljudima. Ne drži se iznad ljudi, kolegijalan je i prijateljski nastrojen. Pozorno sluša i uvažava sugovornika, a odluke donosi iznosi argumentirano i sa stavom. To su državničke vrline i svakako dodana vrijednost HDZ-u. Gospodin Plenković za sada ima moje puno povjerenje, koje je i on ukazao meni, stavljajući me na listu upravo u I. izbornu jedinicu koje je nositelj.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
