Budiša: Domovina je uvijek nešto oko čega smo zauzeti, a za hrvatsku državu još čekamo da postane vrijedna onih žrtava koje su date da se ona stvori

Predstavljena je memoarska knjiga Zvonka Bušića “Zdravo oko – sjećanja”, koju je dovršila i priredila njegova supruga Julienne Bušić, urednik knjige je Damir Pešorda, a uz njega i predstavnika izdavača Večernji list Dražena Klarića je na predstavljanju danas u Muzeju Mimara govorio i političar te bivši hrvatski politički zatvorenik Dražen Budiša.

Urednik Dražen Klarić istaknuo je kako ga je oduševila lakoća i ljepota pisanja Bušića te je istaknuo citat policajca koji je Zvonka Bušića uhapsio koji u američkim novinama izjavljuje kako je susreo velikog intelektualca i nježnog čovjeka.

Klarić je istaknuo kako očekuje da će knjiga nadrasti ideološko-svjetonazorske podjele te ističe nadu da će ju pročitati i oni koji prema Zvonku Bušiću imaju predrasude.

“Budućnost ne znamo, no postojimo dok ju zamišljamo i dok se za nju borimo. Čovjek je onaj koji živi prošlost i budućnost u pravom smislu te riječi jer samo su takvi pojedinci iznad trenutne sadašnjost toliko puta mi se otkrila sadašnjost iluzija, a samo je vječnost uistinu stvarna”, citat je iz knjige Zvonka Bušića, koji je na predstavljanju pročitao glumac Dragan Despot.

Urednik knjige Damir Pešorda kazao je kako Zvonka nema više od godinu dana među nama i ovom knjigom ga ponovno oživljavamo. “Zvonko nije bio pjesnik koji bi nedostatak sudjelovanja u vlastitom životu kompenzirao stihom, već je naprotiv bio revolucionar, izrazito aktivnog duha iza kojeg je ostala ostavština koja bi i bez ove knjige nastavila živjeti u hrvatskom narodu i utjecati na budući naraštaj”, istaknuo je Pešorda.

Podsjeća na ono što smo kod njega cijenili i o njemu znali, no otkriva i njegove intimne preokupacije i neprekidno more patnje u koje je ušao, kazao je Pešorda.

Pažljivim čitateljima knjiga će dati naslutiti razloge Zvonkova posljednjeg čina, a onima koji na Zvonka Bušića gledaju jednodimenzionalno, pod utjecajem medijskih manipulacija i određenih svjetonazora, kao terorista, vidjet će ga kao sasvim drugačijeg čovjeka od onoga kakvim su ga ideološki predstavljali, a vidjet će jedan život koji je unatoč svim teškoćama bio vrijedan živjeti, rekao je Pešorda.

Pešorda je naveo motive za pisanje koji su bili rasvijetliti vlastite razloge koji su ga vodili kroz život, da napiše ono što ako ne napiše on će napisati drugi ne nužno blagonaklono prema njemu, motivirala ga je i želja da opiše američki zatvorski sustav te ljudsku stranu ljudi koji su bačeni u tamnicu.

Knjiga se može čitati kao povijesni dokument, kao sinteza političko filozofskog promišljanja čovjeka bogata iskustva, ali i kao dobra literatura, kazao je Pešorda.

Zvonko Bušić je čovjek koji više nije među nama, ali su njegov duh, njegove ideje odanosti i slobode među nama i uvijek će biti, zaključio je Pešorda.

“Prije 45 godina Julie, rođena Amerikanka njemačkih korijena, upoznala je Zvonka Bušića u Beču. Julie je tada saznala da postoji zemlja u sklopu Jugoslavije, koja se zove Hrvatska i u njoj živi hrvatski narod, a Zvonko Bušić Hrvat iz Hercegovine ne samo da je znao što je Hrvatska nego je i znao što Hrvatska treba biti – slobodna zemlja slobodnih ljudi i da će on učiniti sve da ona to i bude”, ispričao je Budiša.

Već sama činjenica da je to dvoje supružnika 45 godina provelo u tamnici, mora pobuditi čuđenje jer je i to jedinstveno, a kada znamo korijene, uzroke i razloge, onda njihov život izaziva divljenje i poštovanje, istaknuo je Budiša.

Julie Bušić je došla u Zagreb, godinu dana kasnije sa zagrebačkog Nebodera, bacala je letke koje je potpisivala Hrvatska revolucionarna mladež, kazao je Budiša dodavši kako je Julie Hrvatsku doživjela rečenicom “Sve razumijem, ali ništa mi nije jasno, izgleda da je to velika tajna ove zemlje i ovih ljudi”. Danas bih ja rekao tu njezinu rečenicu, a pri tome mislim na sve ono što je današnja Hrvatska, rekao je Budiša.

Zbog toga da objave tekst, oteli su zrakoplov, znali su da idu na robiju, Julie 13 godina, njihovi suradnici osuđeni su također na visoke kazne, a Zvonko Bušić na doživotnu robiju s mogućnosti da nakon 10 godina traži izlazak iz zatvora.

Dvije činjenice nisu ni do danas poznate, kazao je Budiša te naveo da je sudac koji je osudio Zvonka Bušića pisao: “Zvonko Bušić nije niti terorist, niti zločinac”.

Policajac Brian Murray nije poginuo u eksploziji mine u zračnoj luci, nego na platformi, gdje je eksplozivna naprava prenesena, rekao je Budiša podsjetivši kako je zbog toga supruga policajca Murrayja podigla tužbu protiv nadležnih policijskih vlasti zbog nemara.

“Hrvatska je Zvonka Bušića dočekala onako kako je mogla s obzirom na to kakva jest”, kazao je Budiša.

“Zvonka sam razočarao zbog onoga što nisam radio u politici”, istaknuo je Budiša te dodao kako ga je Bušić tražio da se ponovno angažira, jer nije mogao razumijeti da netko iz njegove generacije ovakve političke povijesti ne sudjeluje više u političkom životu.

Budiša je Bušića upozoravao da je ono što ga čeka u Hrvatskoj razočaranje, što Zvonko isprva nije razumio.”32 godine je Zvonko Bušić bio u zatvoru, to je bio zapravo njegov život”, rekao je Budiša.

Kada je Bušić shvatio razliku između sna i stvarnoga, političkog života u Hrvatskoj, najprije je otišao iz politike a onda je s istim riječima “Ja više ne mogu”, otišao i iz života, ispričao je Budiša.

“Otmica zrakoplova nije čin s kojim je Zvonko Bušić ušao skromno u hrvatsku povjesnicu nego u povijest opće kulture jer nije zabilježen slučaj da bi netko poduzeo takvu akciju da objavi tekst”, istaknuo je Budiša te dodao da to nije nikada zabilježeno, niti će biti.

“Motiv da tih petero ljudi za otmicu zrakoplova je to da bi se saznala njihova istina o položaju Hrvatske”, naglasio je Budiša.

“Kada je Zvonko Bušić rekao “ne mogu više”, nije dovodio u pitanje vrijednosti koje su ga vodile cijeli život, nikada nije posumnjao u svoje ideale, a mi danas koji smo ostali”, pita Budiša.

“Domovina-to je uvijek nešto oko čega smo zauzeti, a hrvatska država-za nju možemo reći da još čekamo da postane vrijedna onih žrtava i napora koji su dati da se ona stvori”, ističe Budiša.

Julie Bušić je najavila kako zaklada Zvonko Bušić uskoro počinje s radom, usprkos protivljenju ministrice kulture te je zahvalila svim prijateljima koji su se ponovo okupili oko Zvonka, kojemu je prijateljstvo bilo najvažnije.

“Imamo sve što nam treba: energiju strast i dobre namjere, borba nikad nije gotova, idemo dalje baš kako bi to Zvonko želio”, zaključila je Julie Bušić.