Može li se referendumom određivati porezna politika, može li se mijenjati politički sustav, može li se referendumom objaviti rat drugoj državi – primjeri su pitanja na koje nema decidiranog odgovora.
> Koji su koraci potrebni za provedbu građanskog referenduma?
Naime, ni Ustav ni Zakon o referendumu ne navode izričito o kojim se temama može ili ne može odlučivati na referendumu, no ako se pita ustavnog stručnjaka i profesora ustavnog prava iz Osijeka Matu Palića, na sva tri navedena pitanja odgovor bi bio negativan.
‘Ne bi se mogao raspisati referendum vezano uz fiskalno politiku, poreze, carinu, obveze koje je Hrvatska preuzela s međunarodnim ugovorima. Referendumom se ne bi se mogao promijeniti oblik vladavine, primjerice, iz republike u monarhiju. Ne bi se mogli isprovocirati prijevremeni izbori. Te teme jednostavno nisu pogodne za odlučivanje na referendumu, nego su to pitanja o kojima se odluke donose isključivo u Saboru. Primjerice, nemogućnost da se mijenja fiskalna i porezna politika praksa je u drugim europskim državama, ali i šire. Neke, dapače, imaju izričito propisane teme o kojima se ne može odlučivati na referendumu. Postoje neka pitanja koja nisu podesna da se o njima odlučuje na referendumu koliko god to nekome zvučalo nelogično ili nepopularno’, poručuje Palić za tportal.
> Pogledajte kome bi sve ministar Bauk zabranio financiranje građanskih referenduma
Primjerice, inicijativa za odlučivanje o porezu na nekretnine pravno ne bi prošla, kaže Palić.
‘Kad bi Sabor i zatražio ocjenu ustavnosti tog referendumskog pitanja, siguran sam da bi Ustavni sud procijenio da takav referendum nije dopušten’, kaže Palić, koji podsjeća da je Ustavni sud zadužen za nadzor ustavnosti i zakonitosti referenduma.
Primjerice, navodi dalje ustavni stručnjak, mogao bi netko zatražiti da se referendumom odluči da se stopa PDV-a svede na jedan posto.
‘To bi izazvalo nesagledive posljedice za proračun. To su stvari o kojima se ne odlučuje na referendumu, nego o njima odluku donose isključivo vlada i Sabor’, kaže Palić.
Ako nije izričito propisano o čemu se referendum može raspisati, kako onda Ustavni sud odlučuje o ustavnosti referendumskog pitanja?
‘Iz prakse proizlazi da je to tako, bez obzira na to što nije izričito navedeno. Tumačenjem Ustava može se doći do toga što nije ili je primjereno za referendum’, pojašnjava Palić.
Tako, primjerice, Ustav jasno propisuje da je zabranjeno svako pozivanje ili poticanje na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti, pa bi bilo koja referendumska inicijativa u tom smislu najvjerojatnije bila odbačena.
Odlučivanje građana na referendumu je, primjerice, Ustavom direktno propisano u slučaju udruživanja u saveze s drugim državama.
‘U ovom slučaju građane se mora pitati što misle na referendumu. Osim u slučaju saveza s drugim državama u kojem bi udruživanje dovelo, ili moglo dovesti do obnavljanja jugoslavenskoga državnog zajedništva, odnosno neke balkanske državne sveze u bilo kojem obliku. Takvo udruživanje je Ustavom zabranjeno’, kaže Palić.
Kada je riječ o ratu i miru, odluku o tome donosi Sabor, kao i odluku o granicama RH, što je u isključivoj domeni parlamenta.
Što je dopušteno Palić nam je pojasnio i na primjeru smrtne kazne. ‘Smrtna kazna dokinuta je Ustavom iz 1990. U slučaju da bi netko na referendumu zatražio vraćanje smrtne kazne, to se ne bi moglo dogoditi jer je protivno Europskoj konvenciji o ljudskim pravima, čija smo potpisnica’, kazao je Palić.
> Što je o porezu na nekretnine i referendumu govorio SDP na vlasti, a HDZ u oporbi
Podsjetimo, SDP-ov Gordan Maras, nekadašnji ministar u izrazito antireferendumski raspoloženoj Milanovićevoj Vladi poručio je da “moramo zatražiti referendum koji će zaustaviti primjenu poreza na nekretnine”, nakon što je načelnik Primoštena Stipe Petrina najavio referendum o porezu na nekretnine.
“Tražim referendum o ‘porezu na nekretnine’ (zakon o lokalnim porezima), a ukoliko Ustavni sud ne dozvoli referendum, idemo na javni prosvjed do ukidanja zakona”, ustvrdio je Maras član bivše Milanovićeve Vlade koja je činila sve što je mogla kako bi zaustavila građanske inicijative koje im nisu odgovarale.
Nakon što nisu uspjeli zaustaviti vrlo uspješnu provedbu referenduma o ustavnoj definiciji braka koji je održan 1. prosinca 2013., a na kojemu su se državljani RH izjasnili da žele da se u Ustav Republike Hrvatske prenese definicija iz postojećeg Obiteljskog zakona, kako je brak zajednica žene i muškarca, Kukuriku koalicija je 2014. manipulacijama brojem birača, pri čemu se “pojavilo 500.000 birača duhova”, osporavala novu inicijativu U ime obitelji: „Birajmo zastupnike imenom i prezimenom”.
U ime obitelji prikupila je više od 380.000 potpisa za raspisivanje referenduma o promjeni izbornog sustava pod nazivom “Birajmo zastupnike imenom i prezimenom”. Tada je SDP-ov ministar Arsen Bauk tvrdio da u Hrvatskoj ima nešto više od 4 milijuna birača te da zbog toga Inicijativa nije prikupila dovoljan broj potpisa – 10 % od 4 milijuna. Na taj način je spriječio održavanje referenduma o promjeni izbornog sustava kojim bi se omogućilo da građani biraju sposobne, a ne podobne zastupnike – između ostalog, da s 3 preferencijska glasa određuju poredak izbornih lista, da se koalicije mogu sklapati tek nakon izbora i da glasovi u svim izbornim jedinicama vrijede jednako.
Ustavni sud je na žalost prihvatio takvo tumačenje SDP-ovog ministra Arsena Bauka, iako su podatci Državnog zavoda za statistiku i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje pokazivali da je u tom trenutku u Hrvatskoj prebivalište imalo 3,5 milijuna punoljetnih osoba, a samim time i mogućih birača.
U ime obitelji je tim povodom predala i tužbu Europskom Sudu u Strasbourgu, radi utvrđivanja legitimnosti ovakve odluke Ustavnog suda.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
