Uzalud se dr. Boris Jokić upreže prikazati Cjelovitu kurikularnu reformu[1] projektom koji ima nadpolitičnu dimenziju i u kojoj su prije svega poštovana pravila stručnosti i profesionalnosti, a s ciljem uzdizanja obrazovnog standarda na znatno višu razinu, kad jedan veliki dio građana Republike Hrvatske jasno prepoznaje već dobro uočljive elemente lijevo-liberalnog koncepta koji je itekako isprepleten u reformi koja se nudi, a u ovoj je fazi posebno prepoznatljiv u apriornom odbacivanju bilo kakve kritike Cjelovite kurikularne reforme i u etiketiranju onih koji se usude propitkivati o njezinoj vrijednosti, piše na stranici vjeraidjela.com
Koncept djelovanja te reforme, naime, uopće se ne čini bitno drugačiji od koncepta na kojemu su izniknuli projekti vezani uz Zdravstveni i Građanski odgoj, a to je uočljivo ne samo u većem broju istih ljudi koji su radili na svim tim projektima, nego i u mnogim drugim elementima, pa tako i u malicioznom pokušaju izigravanja javne rasprave. Takvo izigravanje javne rasprave bio je redovit slučaj za prošle vlasti, koja je svaku primjedbu potpuno ignorirala i donosila nezakonita rješenja po kojima su nam nametnuti mnogi i mnogi protuustavni propisi,[2] a na području obrazovanja omogućeno je pobornicima “antifašističkih tekovina” i pobornicima rodne ideologije nesmetano ulaženje u škole i provođenje indoktrinacije.
Manipuliranje javnošću preko netransparentne javne rasprave
Čini se kako su isti ljudi zamislili i dobili svojevrsnu i brzinsku, a nedovoljno promišljenu suglasnost Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta da se i rasprava o Cjelovitoj kurikuluranoj reformi provede na sličan netransparentan način, a sve s ciljem kako bi bila što prije odobrena i kako bi se što prije započelo s ideologizacijom obrazovnog sustava. Tek, naime, nakon upita gdje je ta javna rasprava, doznajemo način i vrijeme njezina trajanja. Drugim riječima, tjednima se manipuliralo informacijama o vremenu i načinu javne rasprave, odnosno iako su mediji pisali da je stručna rasprava započela 29. veljače, tek sada službeno saznajemo da se rasprava odvija u dva vremenska i načinska okvira, odnosno da se najprije odvija stručna rasprava, i to od 14. ožujka do 1. svibnja, a nakon nje će slijediti javna rasprava, ali bez preciziranja dana dovršenja. Ne treba ni napominjati kako je i nakon te objave ostalo još uvijek mnogo toga nejasnoga.
Manipuliranje javnošću preko nejasnog i dvosmislenog sadržaja dokumenata
Uz mnoge druge netransparentne elemente, kao npr. po kojim su kriterijima birani stručnjaci za rad na Cjelovitoj kurikularnoj reformi, a još više po kojim su kriterijima drugi odbijeni, zatim zašto su svi dokumenti istovremeno rađeni, umjesto da se najprije donesu strateški važniji, a tek onda oni niži, kao i zašto se “službena” stranica te reforme – kurikulum.hr – čini kao stranica nekoodriniranog nabacivanja informacija itd., svakako valja upozoriti na rečenične sklopove objavljenih dokumenata, a koji bacaju sjenu na dobronamjernost reforme. Naime, u većini tih dokumenata ne mogu se iščitati jasne i nedvosmislene odrednice koje njeguju temeljne vrijednosti kao što su istinsko dostojanstvo ljudske osobe, uloga i značenje braka i obitelji onako kako ih definira Ustav RH, razvijanje i prenošenje nacionalnog i domoljubnog ponosa utemeljenog na vrijednostima proisteklima iz Domovinskog rata, poštovanje i njegovanje vlastite vjeroispovijesti i prava na djelovanje u skladu sa svojom savješću itd., nego te vrijednosti (namjerno) ostaju visjeti u zraku kako bi ostavile prostora da se u datom trenutku protumače sasvim drugačije, pa tako i vrlo usklađeno s “antifašističkom” i rodnom ideologijom.
S obzirom da se nova vlast percipira kao sušta suprotnost prethodnoj, odnosno kao ona koja želi njegovati naš nacionalni i kulturni identitet, doista se javnost ima pravo čuditi zašto se svaka kritika Cjelovite kurikularne reforme označava kao politikanstvo i desničarenje. Tema je prevažna i svaka primjedba zaslužuje da ju se temeljito preispita, a ne ignorira ili obezvrijedi.[3]
Cjelovita kurikularna reforma je kontaminirana lijevo-liberalnom ideologijom i treba ju ili odbaciti ili dati na ocjenu pravim i temeljitim stručnjacima
Drugim riječima, Cjelovita kurikularna reforma je, bez imalo sumnje, kukavičje jaje, a zbog nebrojenih upitnika i kontaminacije lijevo-liberalnom ideologijom zaslužuje da ju se u potpunosti odbaci. Ili, još bolje, sve što je do sada dr. Jokić učinio sa svojim suradnicima trebalo bi najprije biti podvrgnuto temeljitoj analizi npr. onih znanstvenika, sveučilišnih profesora, drugih nastavnika i drugih stručnjaka koji su marljivo i profesionalno radili na donošenju HNOS-a, ali ih je politika prethodne vlasti jednostavno izbrisala, a projekt nakon 5 godina postojanja i solidnih rezultata potpuno odbacila. Oni bi zasigurno lako znali prepoznati sve zablude i opasnosti Cjelovite kurikularne reforme, ali i njezine dobre strane, te bi tako mogli iznjedriti kvalitetan prijedlog kurikulne reforme, a kojemu bi nakon toga transparentna stručna i vremenski dovoljno duga javna rasprava još više dala na vrijednosti.
Nadati je se da će to moći i htjeti imati u vidu ministar dr. Predrag Šustar, jer davanje blagoslova zbrda-zdola sklepanoj reformi, i to onoj koja tek započinje na kraju mandata Kukuriku koalicije, doista vrijeđa zdravu pamet i dostojanstvo sveg naroda, jer se obrazovna reforma tiče baš svakoga. U ovom slučaju doista vrijedi ona mudra narodna: “Bolje spriječiti, nego liječiti…”
[1] Već sam naziv Cjelovita kurikularna reforma pokazuje da je riječ o nasilju nad jezikom, jer su njezini nositelji potpuno ignorirali savjet jezikoslovaca, koji su jasno upozorili kako izričaji kurikulum i kurikularni ne pripadaju hrvatskom standardnom jeziku. O tome je temeljito progovorio mr. sc. Petar Marija Radelj u tekstu Nehrvatski i neustavni naziv mrežne stranice kurikulum.hr. Ovdje će se oblik “kurikularni” koristiti samo u okviru službenog naziva reforme.
[2] Na mnoge i mnoge nelegalno sklepane zakone u mandatu prošle vlasti također je neumorno upozoravao mr. sc. Petar Marija Radelj u nizu tekstova u rubrikama Uskrata planiranja i Narod je zakonotvorac.
[3] Posebnu pozornost zaslužuju neumorna upozoravanja teologa Antuna Budimira, a koja se, uz tekstove drugih autora, mogu vidjeti u izborniku Cjelovita kurikularna reforma.
*mr. Snježana Majdandžić-Gladić je vjeroučiteljica u Osijeku i urednica stranice zlatnadjeca.com
