Zagrebački potres 22. ožujka 2020. godine ostavio je traga i u okolnim županijama. Kuća Zlatka Skočaka, koji živi u naselju Globočec pored Marije Bistrice dobila je crvenu naljepnicu.
Ubrzo mu je stigao stambeni kontejner, kao privremeno rješenje. No, nakon par mjeseci drugo rješenje nije bilo na vidiku pa je Zlatko uzeo stvari u svoje ruke. I uspio se snaći jer nije bio sam. Posjetili smo ga i uvjerili se kako je njegova namjera – da Božić dočeka u pravoj kući – zaista ostvariva.
– Ležao sam ujutro kada se sve počelo tresti i skočio pod štok, čekao da prestane – prisjeća se Zlatko. Nije ni stigao izaći jer je sve padalo, sve je, kaže, lupalo. – Kud da bježim? Nemam kuda bježati. Kaj bude, bude – govori nam.
Nije se ni stigao prestrašiti jer nije ni shvatio što se događa.
– Tek kad sam izašao van, tada sam se uplašio. Onda me bilo strah unutra. Ništa nisam mislio uopće, kaj bude, kaj bude…
Živio je u kući još dva dana, dok nije došao statičar i postavio crvenu naljepnicu. Rekao je da se kuća ulegla i sva se pomaknula na jednu stranu.
– I onda tu mi je uskočio načelnik odmah s ovim kontejnerom, tu sam sad već 2 godine. Uskočio je župnik, ljudi dobra srca. U kontejneru sam jednu zimu prevalio, ali više neću sigurno – govori nam Zlatko.
U kontejneru je, kaže, “ljeti vruće, a zimi zima”. Nije se grijao previše jer se bojao računa za struju.
I kako nesreća ne dolazi sama, dobio je i koronu. U kontejneru je ležao skoro dva mjeseca. Nije mogao, kaže, dva-tri koraka napraviti.
– Onda mi je sestra iz Zagreba nosila hranu, župnik mi je nosio ručak i ljudi su mi donijeli kad sam ih nazvao i preko prozora davali. Onda sam na to još upalu pluća počeo dobivati pa mi se i kamen pokrenuo, pa sam prokrvario i svašta je bilo u tome…
A nakon toga je krenuo val dobrote:
– Zagrebački Caritas mi je donirao u Pevexu novac pa sam ja kupio materijal, jedan dio, onda mi je načelnik Marije Bistrice donirao isto novce jedan dio – za materijal. I onda Caritas bistrički, ovaj župni… I ljudi, pojedinci, prijatelji, oni su pomogli pa sam počeo graditi – govori Zlatko.
Zlatko je udovac, supruga mu je prije nekoliko godina preminula, nema djece i kaže da ne treba puno. Gradi kućicu oko 40 “kvadrata” stambenog prostora, koja će imati sve što mu je potrebno. Sve što može odrađuje sam, ponekad uz pomoć prijatelja, a kada dođe dio posla u kojem je važno imati veću ekipu, odmah dolaze susjedi i prijatelji.
– Pa samo kad sam nazvao, svi su došli! Čak nisam niti pojedince zvao jer nisam imao kamo s njima. Bilo ih je i previše – kaže Zlatko i ponosno nas vodi u obilazak kuće koja je već pod krovom.
Teška srca će srušiti staru kuću. Sam, jer želi sačuvati sve od materijala što bi se moglo dalje iskoristiti. Želi ga donirati – jer kako su njemu pomogli, tako bi i on nekome pomogao, kaže.
Božić namjerava dočekati u novoj kući. Treba još srediti instalacije, žbuku, glazure… A onda – slijedi kotlovina i druženje s prijateljima. Jer za njega su upravo oni, najveća dragocjenost.
