Damir Borovčak: Prisilno zatomljena povijest naroda ne može biti temelj sretnije budućnosti

Foto: narod.hr

Nedavno smo najavili predstavljanje dvoknjižja „Otkopana istina Širokog Brijega“ i „Od Širokog Brijega do Bleiburg i nazad“ u Zagrebu 30. studenog, no ono je, zbog presude i tragičnih dogđaja na suđenju u Haagu, odgođeno.

O novom terminu obavijestit ćemo čitatelje kada on bude objavljen.

Za Narod.hr razgovarali smo s Damirom Borovčakom, članom Udruge Macelj 1945. koji će biti jedan od predstavljača ovog dvoknjižja.

Narod.hr: Jedan ste od predstavljača dvoknjižja “Otkopana istina Širokog Brijega” i “Od Širokog Brijega do Bleiburga i nazad” koje će se, nakon što je prvi put odgođen, održati u Samostanskoj dvorani Crkve Bezgriješnog Začeća BDM u Dubravi u Zagrebu, u terminu koji još uvijek nije određen.

O čemu govore te knjige i koliki je njihov doprinos otkrivanju istine o žrtvama partizanskih zločina u II. svjetskom ratu i poraću na području Širokog Brijega?

Damir Borovčak: Povijesničar dr.sc. Mario Jareb će predstaviti knjigu “Od Širokog Brijega do Bleiburga i nazad”, a ja ću predstaviti iznimno vrijednu monografiju, žrtvoslovnik “Otkopana istina Širokog Brijega”. Nakladnik monografije je Povjerenstvo za grobišta Drugog svjetskog rata i poraća sa Širokog Brijega. Dakle to je djelo skupine uzornih tragača za istinom, koji su učinili humani i civilizacijski posao na istraživanju stratišta na području Širokog Brijega. Skinuli su veo tajni, prije svega sa komunističkih zločina i učinili ono najvažnije: otkrili su mjesta stradavanja i obznanili žrtve na koje su ukazivali svjedoci. Zatim su sve ponižene i obespravljene žrtve na civilizirani i kršćanski način dostojno pokopali i omogućili žrtvama dostojan pogreb i grob. Zaključno, Povjerenstvo je objavilo imenom i prezimenom popis znanih žrtava Drugog svjetskog rata i poraća s prostora Širokog Brijega, kako komunistički zločini ne bi ostali zatomljeni u budućnosti.

Narod.hr: Na što još ukazuje Povjerenstvo za grobišta Drugog svjetskog rata i poraća sa Širokog Brijega u monografiji “Otkopana istina Širokog Brijega”?

Damir Borovčak: Ujedno Povjerenstvo je ukazalo na izniman demografski gubitak, kao posljedice rata i komunističkog terora. Monografija donosi i usporedni popis podaka i demografske procjene za Široki Brijeg.

Godine 1931. i 1948. broj stanovnika posve je isti, dakle demografskog prirasta uopće nije bilo. Iz posebne tablice (str. 530) je vidljivo da je 1961. godine općina Široki Brijeg imala 24.721 stanovnika, što je u odnosu na 1948. godinu porast od samo 5,18 posto. Približni odnos je isti i kod popisa 1981. i 1991. godine. Da je stopa prirasta u razdoblju od 1948. – 1991. bila kao u ostalim dijelovima Bosne i Hercegovine, Široki Brijeg bi 1991. godine imao oko 16.500 stanovnika više, odnosno približno 42.900, što govori da je zbog izravnih i neizravnih gubitaka u Drugom svjetskom ratu i poraću Široki Brijeg izgubio oko 15.000 stanovnika. Dakle to je prava brojka stradanja i gubitka stanovnika na području Širokog Brijega kao posljedica Drugog svjetskog rata odnosno represivnog komunističkog režima.

Narod.hr: Tema žrtava Križnog puta od kojih još mnoge leže u neobilježenim i dosad neistraženim masovnim grobnicama diljem Slovenije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine neprestano je aktualna. Zašto je tome tako?

Damir Borovčak: Ponajviše zato jer strašne istine o komunističkom pokolju hrvatskog naroda poslije Drugog svjetskog rata nikako da zadobije dovoljno mjesta i prostora u svijesti i savijesti aktualnih političara. Neistražena povijest, prešućena povijest, prisilno zatomljena povijest naroda ne može biti temelj sretnije budućnosti. Povijest je ipak učiteljica života, to je nebrojeno puta dokazano. Lažu oni koji kažu da je put u sretniju budućnost moguć bez poznavanja istine o prošlosti.

Primjerice, u Macelju kao i na Širokom Brijegu, ubijeni su svećenici, serijski, ritualno, u noći 4./5. lipnja 1945. U toj krvavoj noći, na sjeveru Hrvatske u Lepoj Bukvi, oznaški komunistički ubojica Stjepan Hršak vlastitim je pištoljen smaknuo 21 svećenika, franjevca i bogoslova, iz svih krajeva Hrvatske. U Maceljskoj šumi provođen je smišljeni i organizirani zločin po kojem je Macelj žrtvoslovno središte Hrvatske s 1 163 ekshumirane i dostojno pokopane žrtve, ali i s još 130 neotvorenih jama i procjenom o ukupno 13 tisuća komunističkih žrtava.

Kardinal Franjo Kuharić, prije svih iskapanja 9. lipnja 1991. održao je prvu svetu misu zadušnicu za maceljske žrtve. Dana 22. listopada 2005. održan je najveći skupni pokop u Hrvata. Tada su pokopane sve ekshumirane žrtve u zajedničku grobnicu, svećano i dostojnstveno, kako to priliči kršćanima, napose katolicima. Svake godine u Macelju se održava spomen sveta misa zadušnica za sve maceljske žrtve. Međutim od 1991. do danas, u tih 27 godina samosvojne države Hrvatske ni na jednoj godišnjoj misi, nije bio nazočan još ni jedan predsjednik Hrvatskog sabora, ni jedan predsjednik Vlade RH, ni jedan predsjednik Republike Hrvatske. Pitamo se zašto?

Međutim, hrvatski katolički narod dolazi u Macelj, kao po onoj Stepinčevoj obrani na sudu, kada je govorio o pobijenim hrvatskim svećenicima i komunistima poručio: “Narod vam to nikada ne će zaboraviti”.

Narod.hr: Što je krajnji rezultat rada Povjerenstva za grobišta Drugog svjetskog rata i poraća sa Širokog Brijega?

Damir Borovčak: Projekt izgradnje Groblja mira na visoravni na Bilima, zasigurno je najvažniji i najzahtjevniji projekt Povjerenstva za grobišta Drugog svjetskog rata i poraća sa Širokog Brijega. Bile se nalaze na razmeđi između gradova Širokog Brijega i Mostara. Tu su pri kraju Drugog svjetskog rata vođene žestoke borbe uoči pada Širokog Brijega i Mostara, pri čemu je poginuo veliki broj vojnika raznih vojski.

Stav je Povjerenstva za grobišta Drugog svjetskog rata i poraća sa Širokog Brijega oko izgradnje Groblja mira na Bilima vrlo je jasan: projekt gradnje Groblja mira bit će nastavljen i doveden do kraja, a istraživanje partizansko-komunističkih zločina bit će nastavljeno i prošireno na cijelu Herceg-Bosnu, u opsegu u kojem bude moguće i u kojem okolnosti budu dopuštale, tako piše Povjerenstvo i ističe:

“…zajednička hrvatska narodna sramota da se desetci tisuća pobijenih naših ljudi još uvijek nalazi razbacano pod vedrim nebom: po brdima ili dolinama, po šumama ili ledinama, na kamenjaru ili ravnicama, a da niti 2017. godine još uvijek nismo načistu i dvojimo zaslužuje li svaka žrtva barem toliko da joj se osigura pristojan pokop odnosno grob.“

U sklopu memorijalnog groblja na Bilima, izgrađena je crkva Sv. Josipa i grobnica za sve pronađene, ekshumirane i neidentificirane žrtve Drugog svjetskog rata i poraća. Planirano groblje bi trebalo imati oko 50 000 križeva. Zamisao je da se svakoj hrvatskoj žrtvi Drugog svjetskog rata i poraća, neovisno gdje su kosti i gdje je stradala na području BiH, podigne bijeli križ.

Članovi Udruge Macelj 1945. dva puta su posjetili memorijalno groblje na Bilama. Prvi puta, bilo je to u svibnju 2016. godine prilikom predstavljanja monografije Macelj 1945. u Širokom Brijegu i drugim gradovima Hercegovine. Tada smo ostali zatečeni planovima i veličinom prostora buduće izgradnje memorijalnog Groblja mira na Bilama. Drugi puta smo posjetili Bile u 19. kolovoza 2017. kada je povodom Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima bio organiziran prvi pokop 111 neindentificiranih žrtava komunističkog terorizma. Bilo je impresivno uočiti promjene kojima se samo u godinu dana taj veliki prostor oblikovao u buduću cjelinu memorijalnog groblja.

Narod.hr: Vi, kao član Udruge Macelj 1945. i Hrvatskog žrtvoslovnog društva, ulažete velike napore da se sudbina tih žrtava rasvijetli te da im se na dostojan način oda počast. Zašto se djelovanje u tom smjeru i danas pokušava onemogućiti?

Damir Borovčak: Vjerojatno zato jer se djeca komunizma strašno boje istine. Odgajani na lažima i povlasticama, prigrabivši imovinu onih koje su poubijali njihovi očevi ili majke, teško je njima danas pogledati istini u oči. Teško im se vjerojatno i suočiti s činjenicama na kojima nisu bili odgajani. Teško im se pokajati za grijehe njihovih roditelja, teško im se suočiti sa strahotama žrtava, dok su oni uživali u blagodatima sustava koji im je sve priskrbio i omogućio. Strahuju da ne izgube svoje povlastice, svoje pozicije vlasti i moći ili utjecaja. Nije njih briga za Hrvatsku, oni brinu samo za svoje osobne interese. To se posve jasno vidi u ovih 27 godina samostalne Hrvatske.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr