Damir Borovčak za Narod.hr o problemima glasovanja na predsjedničkim izborima u inozemstvu

Foto: narod.hr

Razgovor s aktualnim povodom, vodili smo s Damirom Borovčakom o izbornim metodama u zemljama gdje živi veliki broj hrvatskih iseljenika. Problematiku iseljeništva dobro poznaje jer je i sam bio iseljenik, a po povratku u Hrvatsku, u obranu u veljači 1991., bio je tajnik za iseljeništvo tadašnjeg državotvornog HDZ-a, a potom i pomoćnik ministra iseljeništva.

Narod: Ovih dana, poslije prvog kruga predsjedničkih izbora, posredstvom društvenih mreža i razmjenom elektroničkih poruka vode se intenzivne rasprave o (ne)regularnosti glasovanja u inozemstvu. U čemu se sastoje primjedbe i od kuda one dolaze?

Borovčak: Primjedbe dolaze iz svih strana svijeta, no najviše iz zemalja u kojima je najveća zastupljenost hrvatskih raseljenih građana. To su prije svega Kanada, Australija, SAD, Južna Amerika, ali primjedbe stižu i iz EU, primjerice iz Njemačke. Primjedbe se odnose na novotvorinu potrebe “najave” glasovanja tj. “zatražiti aktivnu registraciju”, također zbog odbijenih prijava za pravo promatranja izbora, konačno i zbog enormnih udaljenosti od mjesta stanovanja do biračkog mjesta u Diplomatsko-konzularnim predstavništvima. Ovo posljednje je bio problem unazad nekoliko predhodnih izbora, čime je posebice narušeno demokratsko pravo jednakosti uvjeta ostvarivanja glasačkog prava između hrvatskih građana u inozemstvu i nas u domovini.

Narod: Možete li nam o svakoj od ovih primjedbi nešto konkretnije reči?

Borovčak: Prije svega čini se kako je građanima u Hrvatskoj posve nepoznato da je u inozemstvu glasovanje puno složenije nego u domovini. Tu se od nedavno uvela obaveza da je prije glasovanja potrebno “zatražiti aktivnu registraciju” koja vrijedi za sve one koji nemaju nove e-osobne iskaznice. Taj se postupak “prijave za glasovanje” mora obaviti osobno s predhodnim dolaskom u Diplomatska predstavništva. Većina građana te iskaznice za sada nema ni u Hrvatskoj, jer se one zamjenjuju pri obnovama starih iskaznica.

Prilikom prvog kruga predsjedničkih izbora Diplomatsko-konzularnim predstavništvima u Kanadi prijavljeno je promatranje izbora iz kanadskog stožera za predsjedničkog kandidata Miroslava Škoru. Takva je mogućnost odbijena, pa se opravdano takav akt smatra povredom prava jednog od kandidata, ali i samih birača.

Do godine 2010. hrvatski građani u inozemstvu mogli su glasovati na biračkim mjestima u hrvatskim klubovima ili župnim centrima na područjima i gradovima većih hrvatskih zajednica. Promjenom Ustava godine 2010. u vladi Jadranke Kosor, a u Hrvatskom saboru pod predsjedanjem Luke Bebića, donesena je odluka o promjeni Ustava – da će hrvatski državljani bez prebivališta u Hrvatskoj na izborima ubuduće glasovati isključivo u sjedištima diplomatsko-konzularnih predstavništava u zemljama u kojima imaju stalni boravak. Ujedno je uveden još jedan nonsens: bez obzira na ukupan broj iseljenih Hrvata u inozemstvu ili koliko ih se odazove na izbore, u Hrvatski sabor od tada se fiksno bira samo tri zastupnika! Ta izmjena uz veliko nezadovoljstvo, praktično je onemogućila pravo glas velikom broju birača izvan Hrvatske.

Narod: Što je problem u svezi isključivog glasovanja u sjedištima diplomatsko-konzularnih predstavništava?

Borovčak: Problem je velik. Do 2000.g. moglo se glasovati u svim većim gradovima Kanade – Vancouveru, Edmontonu, Calgaryu, Winnipegu, Regini i Montrealu. Sve su to velike zajednice hrvatskih građana. Sada primjerice druga po veličini hrvatska zajednica u Kanadi, u metropoli Vancuveru, nema Diplomatsko-konzularnog predstavništa. Glasačima je potrebno zrakoplovom prevaliti 6.000 km do prvog najbližeg biračkog mjesta u Mississaugi/Toronto ili Ottawi. Neki bi možda to trebali učiniti i dva puta zbog fantastične odluke o “aktivnoj registraciji”. Za to biračko pravo treba potrošiti dva dana i hrpu novaca.

Također, slično je i u Australiji, prostranstva su velika, a svega 4 biračka mjesta. Također u Njemačkoj se računa da je oko pola milijuna hrvatskih građana. A svega je 6 biračkih mjesta. Posvuda u svijetu hrvatski građani čekaju u dugačkim redovima, i po pola dana, kako bi ostvarili svoje biračko pravo. Dakle neravnopravan je položaj glasača u inozemstvu i domovini, može se reči da su na taj način svi izbori poslije 2000. g. manipulirani i u tom vidu neregularni, jer je narušeno demokratsko pravo jednakosti uvjeta ostvarivanja glasačkog prava hrvatskih građana u inozemstvu prema onima u domovini. Pritom treba imati u vidu da su biračka mjesta i birački odbori primjerice u gradu Zagrebu, organizirani na bazi od 800 do 1000 birača. Nesrazmjer broja potencijalnih birača i organizacije na biračkim mjestima u Zagrebu, u odnosu na one u inozemstvu isključivo u Diplomatsko-konzularnim predstavništvima, postaje time još apsurdniji i neregularniji.

Narod: Smatrate li da su i ovi posljednji predsjednički izbori neregularni?

Borovčak: Ukoliko je znatno narušena i onemogućena podjednaka jednakost uvjeta ostvarivanja glasačkog prava, a jest, ako ima prigovora o nemogućnosti promatranja izbora, a ima ih, te ako znamo da se radi o nekoliko stotina tisuća glasača po cijelom svijetu kojima je nedemokratski narušeno ustavno pravo, tada ima osnova govoriti o neregularnosti izbora. Tim više što se u domovini na sva usta poziva na čim veći izlazak na izbore. Kontradikcija tih poziva od strane političara i realne (ne)mogućnosti izlazaka na izbore u inozemstvu, u dijametralnoj je suprotnosti. Na taj način su i ovi posljednji predsjednički izbori neregularni, naglašavajući upravo činjenicu da se radi o nekoliko stotina tisuća glasača koji nemaju demokratske uvjete, pa ne mogu ostvariti svoje ustavno pravo.

Narod: Razmišljaju li tako i naši hrvatski građani u inozemstvu?

Borovčak: Naravno. Pa upravo i od njih posredstvom društvenih mreža i elektroničkom poštom stižu takve primjedbe. Dapače, žale se kako ih političari ne slušaju kad ih posjećuju u inozemstvu, a da je uz korupciju jedan od najvećih problema kojem iseljenici prigovaraju, upravo su manipulacije i onemogućavanje glasovanja na izborima. Aktualna predsjednica Kolinda Grabar Kitarović u posljednjem mandatu posjetila je hrvatske zajednice u Kanadi, SAD, Argentini, Australiji i Novom Zelandu, no poslije tih posjeta, začuđujuće, nije bilo nikakvih izjava ni poduzimanja o rješavanju problema glasovanja u inozemstvu. To je naprosto čudna okolnost, jer se te anomalije uočavaju već puna dva desetljeća.

Narod: Kako vidite rješenje tih problema, što smatrate da bi trebalo u budućnosti učiniti?

Borovčak: Rješenje se u potpunosti poklapa sa inicijativama o potrebi raspisivanja referenduma o promjeni izbornog zakona, a razvidno tome i promjeni ustavnih odredbi koje se odnose na biračka prava i glasovanje u inozemstvu. U svakom slučaju biračka mjesta je potrebno organizirati svugdje gdje su veće hrvatske skupine u inozemstvu a ne samo u Diplomatsko-konzularnim predstavništvima RH. Ujedno, paralelno, uvesti i biračko pravo pisanim putem, elektronički, što nije problem uz jedinstveni OIB za svakog glasača. Pored toga dostatno i podjednako u Hrvatskoj i u inozemstvu bez zadrški omogućiti promatranje izbora i upućivanje prigovora Državnom izbornom povjerenstvu za sve neregularnosti.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr