Damir Borovčak za Narod.hr o problemima glasovanja na predsjedničkim izborima u inozemstvu

udruga
Foto: narod.hr

Razgovor s aktualnim povodom, vodili smo s Damirom Borovčakom o izbornim metodama u zemljama gdje živi veliki broj hrvatskih iseljenika. Problematiku iseljeništva dobro poznaje jer je i sam bio iseljenik, a po povratku u Hrvatsku, u obranu u veljači 1991., bio je tajnik za iseljeništvo tadašnjeg državotvornog HDZ-a, a potom i pomoćnik ministra iseljeništva.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Narod: Ovih dana, poslije prvog kruga predsjedničkih izbora, posredstvom društvenih mreža i razmjenom elektroničkih poruka vode se intenzivne rasprave o (ne)regularnosti glasovanja u inozemstvu. U čemu se sastoje primjedbe i od kuda one dolaze?

Borovčak: Primjedbe dolaze iz svih strana svijeta, no najviše iz zemalja u kojima je najveća zastupljenost hrvatskih raseljenih građana. To su prije svega Kanada, Australija, SAD, Južna Amerika, ali primjedbe stižu i iz EU, primjerice iz Njemačke. Primjedbe se odnose na novotvorinu potrebe “najave” glasovanja tj. “zatražiti aktivnu registraciju”, također zbog odbijenih prijava za pravo promatranja izbora, konačno i zbog enormnih udaljenosti od mjesta stanovanja do biračkog mjesta u Diplomatsko-konzularnim predstavništvima. Ovo posljednje je bio problem unazad nekoliko predhodnih izbora, čime je posebice narušeno demokratsko pravo jednakosti uvjeta ostvarivanja glasačkog prava između hrvatskih građana u inozemstvu i nas u domovini.

Narod: Možete li nam o svakoj od ovih primjedbi nešto konkretnije reči?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Borovčak: Prije svega čini se kako je građanima u Hrvatskoj posve nepoznato da je u inozemstvu glasovanje puno složenije nego u domovini. Tu se od nedavno uvela obaveza da je prije glasovanja potrebno “zatražiti aktivnu registraciju” koja vrijedi za sve one koji nemaju nove e-osobne iskaznice. Taj se postupak “prijave za glasovanje” mora obaviti osobno s predhodnim dolaskom u Diplomatska predstavništva. Većina građana te iskaznice za sada nema ni u Hrvatskoj, jer se one zamjenjuju pri obnovama starih iskaznica.

Prilikom prvog kruga predsjedničkih izbora Diplomatsko-konzularnim predstavništvima u Kanadi prijavljeno je promatranje izbora iz kanadskog stožera za predsjedničkog kandidata Miroslava Škoru. Takva je mogućnost odbijena, pa se opravdano takav akt smatra povredom prava jednog od kandidata, ali i samih birača.

Do godine 2010. hrvatski građani u inozemstvu mogli su glasovati na biračkim mjestima u hrvatskim klubovima ili župnim centrima na područjima i gradovima većih hrvatskih zajednica. Promjenom Ustava godine 2010. u vladi Jadranke Kosor, a u Hrvatskom saboru pod predsjedanjem Luke Bebića, donesena je odluka o promjeni Ustava – da će hrvatski državljani bez prebivališta u Hrvatskoj na izborima ubuduće glasovati isključivo u sjedištima diplomatsko-konzularnih predstavništava u zemljama u kojima imaju stalni boravak. Ujedno je uveden još jedan nonsens: bez obzira na ukupan broj iseljenih Hrvata u inozemstvu ili koliko ih se odazove na izbore, u Hrvatski sabor od tada se fiksno bira samo tri zastupnika! Ta izmjena uz veliko nezadovoljstvo, praktično je onemogućila pravo glas velikom broju birača izvan Hrvatske.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Narod: Što je problem u svezi isključivog glasovanja u sjedištima diplomatsko-konzularnih predstavništava?

Borovčak: Problem je velik. Do 2000.g. moglo se glasovati u svim većim gradovima Kanade – Vancouveru, Edmontonu, Calgaryu, Winnipegu, Regini i Montrealu. Sve su to velike zajednice hrvatskih građana. Sada primjerice druga po veličini hrvatska zajednica u Kanadi, u metropoli Vancuveru, nema Diplomatsko-konzularnog predstavništa. Glasačima je potrebno zrakoplovom prevaliti 6.000 km do prvog najbližeg biračkog mjesta u Mississaugi/Toronto ili Ottawi. Neki bi možda to trebali učiniti i dva puta zbog fantastične odluke o “aktivnoj registraciji”. Za to biračko pravo treba potrošiti dva dana i hrpu novaca.

Također, slično je i u Australiji, prostranstva su velika, a svega 4 biračka mjesta. Također u Njemačkoj se računa da je oko pola milijuna hrvatskih građana. A svega je 6 biračkih mjesta. Posvuda u svijetu hrvatski građani čekaju u dugačkim redovima, i po pola dana, kako bi ostvarili svoje biračko pravo. Dakle neravnopravan je položaj glasača u inozemstvu i domovini, može se reči da su na taj način svi izbori poslije 2000. g. manipulirani i u tom vidu neregularni, jer je narušeno demokratsko pravo jednakosti uvjeta ostvarivanja glasačkog prava hrvatskih građana u inozemstvu prema onima u domovini. Pritom treba imati u vidu da su biračka mjesta i birački odbori primjerice u gradu Zagrebu, organizirani na bazi od 800 do 1000 birača. Nesrazmjer broja potencijalnih birača i organizacije na biračkim mjestima u Zagrebu, u odnosu na one u inozemstvu isključivo u Diplomatsko-konzularnim predstavništvima, postaje time još apsurdniji i neregularniji.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Narod: Smatrate li da su i ovi posljednji predsjednički izbori neregularni?

Borovčak: Ukoliko je znatno narušena i onemogućena podjednaka jednakost uvjeta ostvarivanja glasačkog prava, a jest, ako ima prigovora o nemogućnosti promatranja izbora, a ima ih, te ako znamo da se radi o nekoliko stotina tisuća glasača po cijelom svijetu kojima je nedemokratski narušeno ustavno pravo, tada ima osnova govoriti o neregularnosti izbora. Tim više što se u domovini na sva usta poziva na čim veći izlazak na izbore. Kontradikcija tih poziva od strane političara i realne (ne)mogućnosti izlazaka na izbore u inozemstvu, u dijametralnoj je suprotnosti. Na taj način su i ovi posljednji predsjednički izbori neregularni, naglašavajući upravo činjenicu da se radi o nekoliko stotina tisuća glasača koji nemaju demokratske uvjete, pa ne mogu ostvariti svoje ustavno pravo.

Narod: Razmišljaju li tako i naši hrvatski građani u inozemstvu?

Borovčak: Naravno. Pa upravo i od njih posredstvom društvenih mreža i elektroničkom poštom stižu takve primjedbe. Dapače, žale se kako ih političari ne slušaju kad ih posjećuju u inozemstvu, a da je uz korupciju jedan od najvećih problema kojem iseljenici prigovaraju, upravo su manipulacije i onemogućavanje glasovanja na izborima. Aktualna predsjednica Kolinda Grabar Kitarović u posljednjem mandatu posjetila je hrvatske zajednice u Kanadi, SAD, Argentini, Australiji i Novom Zelandu, no poslije tih posjeta, začuđujuće, nije bilo nikakvih izjava ni poduzimanja o rješavanju problema glasovanja u inozemstvu. To je naprosto čudna okolnost, jer se te anomalije uočavaju već puna dva desetljeća.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Narod: Kako vidite rješenje tih problema, što smatrate da bi trebalo u budućnosti učiniti?

Borovčak: Rješenje se u potpunosti poklapa sa inicijativama o potrebi raspisivanja referenduma o promjeni izbornog zakona, a razvidno tome i promjeni ustavnih odredbi koje se odnose na biračka prava i glasovanje u inozemstvu. U svakom slučaju biračka mjesta je potrebno organizirati svugdje gdje su veće hrvatske skupine u inozemstvu a ne samo u Diplomatsko-konzularnim predstavništvima RH. Ujedno, paralelno, uvesti i biračko pravo pisanim putem, elektronički, što nije problem uz jedinstveni OIB za svakog glasača. Pored toga dostatno i podjednako u Hrvatskoj i u inozemstvu bez zadrški omogućiti promatranje izbora i upućivanje prigovora Državnom izbornom povjerenstvu za sve neregularnosti.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.