Nedavno je u Jutarnjem listu objavljeno kako se Srđan Sessa, sin Predsjednika Vrhovnog suda Đure Sesse, javio na natječaj za jedno od četiri sudačka mjesta na Trgovačkom sudu u Zagrebu, a Državno sudbeno vijeće (DSV), tijelo koje kadrovira unutar sudstva, u petak je utvrdilo da je on jedan od četvero kandidata s najviše bodova.
Sumnju budi to što je mlađi Sessa sa zagrebačkog Pravnog fakulteta prešao na splitski i tamo diplomirao, navodno zato jer nikako nije uspijevao položiti kolegij Procesno pravo na četvrtoj godini, zbog čega je po izračunu Jutarnjeg studirao osam godina.
Nakon završetka studija u Splitu, Srđan Sessa odradio je pripravnički staž u jednom od zagrebačkih odvjetničkih ureda, te 2013. položio pravosudni ispit i zaposlio se kao sudski savjetnik na Općinskom sudu u Zagrebu kojem je njegov otac bio na čelu od 1996. do 2004., potom pa viši sudski savjetnik u građanskom Odjelu zagrebačkog Županijskog suda gdje je njegov otac od 2004. do 2008. do odlaska na Vrhovni sud bio sudac i predsjednik toga odjela.
O izboru mlađeg Sesse odlučuju oni kojima je stariji nadređen
Usto, i neki drugi kandidati su – djeca sudaca, prema navodima Jutarnjeg lista, koje nije moguće provjeriti jer DSV nije objavilo rezultate natječaja, navodno zbog GDPR-a, zakona o zaštiti privatnosti. Zanimljivo da GDPR nije bio problem u nekim drugim slučajevima, pa su tako kandidati za suce Trgovačkog suda u Splitu i neke druge sudove uredno stavljeni na njihove web stranice.
No prema tvrdnjama Jutarnjeg, Srđan Sessa nije jedini od četvero kandidata koji su dospjeli na vrh liste za suce zagrebačkog Trgovačkog suda, koji je sin visoko pozicioniranog suca. Tu je i Iva Buljan, savjetnica na zagrebačkom Trgovačkom sudu, kći nedavno umirovljene sutkinje Visokog trgovačkog suda i dugogodišnje predsjednice Trgovačkog suda u Zagrebu Vesne Buljan.
Za komentar slučaja zamolili smo politologinju Davorku Budimir, predsjednicu Transparency International Hrvatske: Zanimalo nas je radi li se tu o nepotizmu, i je li korektno da se sin kandidira za mjesto suca ako mu otac ima velik utjecaj na one koji biraju suce?
Jer, Damir Kontrec i Željko Šarić su, primjerice, članovi DSV-a, tijela koje odlučuje hoće li mlađi Sessa postati sudac Trgovačkog suda, odnosno pobijediti na natječaju, ali oni su istovremeno i članovi Vrhovnog suda, gdje im je Sessa stariji – nadređen, kao predsjednik tog suda. Šarić je, da budemo precizniji, predsjednik DSV-a, tako da ima glavnu riječ u tom tijelu koje kadrovira unutar sudske vlasti.
Ni DSV nije birano transparentno
Usto, tu su i dva zastupnika – jedan iz Bandićeve stranke, u ime vlasti, Željko Lacković, a u ime oporbe tu je Orsat Miljanić, saborski zastupnik i bivši ministar pravosuđa.
Ona nije htjela govoriti o konkretnim imenima, ali nam je rekla, “trenutno je u fokusu javnosti izbor novih sudaca Trgovačkog suda u Zagrebu. Iz javno poznatih informacija radi se o šezdesetak kandidata koji su se prijavili za četiri sudačke pozicije, a postupak izbora provodi Državno sudbeno vijeće. Problem nisu kandidati koji su se prijavili, jer to može učiniti svaki pojedinac koji zadovoljava uvjete, ali sam postupak i način selekcije duboko kompromitira transparentnost i objektivnost odluka koje to tijelo donosi”.
“Državno sudbeno vijeće sastavljeno je od 11 članova, njih sedam suci biraju između sebe, dva člana su iz redova stručnjaka, a dva člana su imenovani iz redova zastupnika u Hrvatskom saboru – jedan iz redova trenutno vladajuće većine, a jedan iz oporbe.
Prilikom posljednjeg izbora iz redova sudaca koji su provedeni krajem 2014. godine kao udruga smo upozorili da je potrebno poništiti taj izbor zbog propusta u transparentnosti postupka, a na što su nam ukazali sami suci koji su sudjelovali u glasovanju. Rezultat tog izbornog postupka bila je regionalna i spolna diskriminacija. Izabrana je samo jedna sutkinja, a svi izabrani su bili iz Zagreba ili Splita.
Ovako formirano tijelo proizvodi kaos u sudbenoj vlasti, jer po svom sastavu i nadležnostima onemogućuje samostalnost i neovisnost sudbene vlasti. Tako 11 članova DSV-a odlučuje o izboru, napredovanju i stegovnim postupcima u sudačkoj hijerarhiji. Osim nedostatka transparentnosti koji se ogleda u činjenici da niti na jednoj Listi prvenstva kandidata koja je javno objavljena nemate podatke o datumu, nazivu natječaja niti kriterijima, veliki rizik su i nejasni kriteriji odlučivanja”, kaže nam Budimir.
Subjektivni dojam ispred stručnosti
“Subjektivni dojam koji se stječe na intervjuima kandidata često je odlučujući kriterij, a njega zbog toga što se radi o percepciji ne možete izmjeriti. Nelogično je da kandidati koji imaju najniži broj bodova na ispitu znanja i dobivaju najviši broj bodova na intervjuu. Prisustvovali smo jednom izbornom postupku i uvjerili smo se kako se provodi razgovor s kandidatima i kakva se pitanja postavljaju. Kada se uzme u obzir da su dva člana saborski zastupnici onda se ne može smatrati da imamo neovisnu sudbenu vlast, jer oni koji donose zakone biraju suce koji te iste zakone moraju provoditi”, navodi Davorka Budimir.
Kao ilustraciju toga navodi listu kandidata za suca Općinskog suda u Gospiću, gdje je razvidno da se najveći broj bodova za “razgovor” daje kandidatu s najlošijim ocjenama, kako bi ga se malo “poguralo” na listi.
Pitali smo Budimir i kako se to rješava u EU, je li to uobičajena praksa da ima cijele obitelji u sudstvu. Ona kaže kako druge države jednostavno nemaju ovakvo tijelo kao u Hrvatskoj, kolektivno, od 11 članova, koje odlučuje o kardrovima u sudbenoj vlasti. A naročito ne postoji tijelo koje je istovremeno sastavljeno i od predstavnika zakonodavne vlasti i od predstavnika sudske vlasti. “Tu imamo sukob nadležnosti, jer u DSV-u sjede i zastupnici u parlamentu i suci koji su dio sudske vlasti”, kaže Budimir. Ona smatra da nemamo neovisne sudbene vlasti koja bi suce birala po kriteriju izvrsnosti.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
