“Registar stanovništva ključan je izvor informacija za sve segmente politike… Uvođenje registra je i naša obveza prema EU koju trebamo ispuniti do 2022.”, istaknuo je pročelnik katedre za demografiju zagrebačkog Ekonomskog fakulteta Anđelko Akrap za Večernji list.
Akrap drži da bi Ministarstvo uprave trebalo biti nadležno za registar stanovništva.
Da ga imamo, ne bismo imali zloupotreba s brojem birača, stanovnika i zdravstvenih osiguranika. Kako objasniti da smo krajem ožujka imali 3,73 milijuna birača, a u veljači prema procjeni DZS-a 4,89 milijuna stanovnika imajući na umu da je udio maloljetnika u stanovništvu oko 20%. Kako je moguće da smo u zemlji s 4 milijuna stanovnika imali krajem godine čak 4,146.450 zdravstvenih osiguranika!?
Tekst se nastavlja ispod oglasa
“Da je postojao registar, ne bismo imali problema ni oko referenduma i potrebnih potpisa niti bismo imali na listama kao birače ljude koji već desetljeće i dulje ne žive u Hrvatskoj”, upozorava Akrap dodajući da je jasno da Hrvatska danas nema 3,73 milijuna birača. Kad bude postojao registar stanovništva, ističe, onda neće više biti potrebe za provođenjem popisa stanovništva na način na koji se sada provodi i na koji će se provesti 2021. nego samo potreba za kontrolnim popisom stanovništva, što je ’skraćeni popis’ jer se radi o usklađivanju podataka svakih nekoliko godina. No prije uvođenja registra stanovništva, napominje Akrap, treba donijeti Zakon o registru stanovništva u kojem će biti precizirano koje će sve podatke obuhvaćati registar.
Podsjetimo, kada je 2014. godine pokrenuta inicijativa za raspisivanjem referenduma o izmjeni izbornog zakona naziva “Birajmo zastupnike imenom i prezimenom”, inicijativa je uspješno prikupila 380.649 potpisa što tada po Ustavnom sudu Republike Hrvatske ipak nije bilo dovoljno za pokretanje referenduma budući da je Ustavni sud presudio kako 380.649 potpisa ne čine 10 % od ukupnog broja birača u Hrvatskoj.
Naime, Ustavni je sud 21. rujna 2014. godine ustvrdio kako je u Republici Hrvatskoj registrirano 4,042.522 birača te da je za pokretanje referenduma bilo potrebno prikupiti 404.252 potpisa birača.
Sud je zapravo prihvatio tumačenja tadašnjeg SDP-ovog ministra uprave Arsena Bauka o broju birača iako su podatci Državnog zavoda za statistiku i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje pokazivali da je u tom trenutku u Hrvatskoj prebivalište imalo 3,5 milijuna punoljetnih osoba, a samim time i mogućih birača, što je potvrdio i sam Bauk.
SDP-ov ministar Bauk gore navedenom manipulacijom brojem birača – odnosno tvrdnjom da ih je preko 4 milijuna, u zemlji koja ukupno jedva da ima toliko stanovnika – spriječio održavanje referenduma o promjeni izbornog sustava kojim bi se omogućilo da građani biraju sposobne, a ne podobne zastupnike, da se koalicije mogu sklapati tek nakon izbora i da glasovi u svim izbornim jedinicama vrijede jednako.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Zanimljivo, unutar 2 mjeseca od navedene odluke Ustavnog suda građani Republike Hrvatske imali su prilike glasovati u dva kruga predsjedničkih izbora za koje je Ministarstvo uprave donijelo rješenje o 3,779.281 birača, uključujući i one koji su se prijavili iz inozemstva da žele glasovati u prvom krugu pa se do danas postavlja pitanje o kriteriju donošenja odluka na svim pravnim razinama u Republici Hrvatskoj zbog čega se građanska inicijativa iz 2014. godine obratila i Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu čija se presuda još iščekuje.
Bauk pa Kuščević
Kada je građanska inicijativa Narod odlučuje objavila kako je 2018. godine prikupila dovoljno potpisa za pokretanje referenduma o pravednijem izbornom sustavu čije je prikupljanje trajalo od 13. do 27. svibnja; bivši ministar uprave Lovro Kuščević je već 30. svibnja krenuo s oštrim optužbama i napadima na inicijativu pa je tako u Otvorenom poručio:
“Nije postojala koordinirana akcija da se referendum onemogući. HDZ je stranka koja je stvorila demokraciju, stoga štuje Ustav i pravo građana na referendum. U primjerenom roku, jer rok nije propisan, trebalo bi predati potpise, a dobivamo informacije da se oni još prikupljaju. Nema roka u kojem se moraju predati potpisi. Očekujem da će ih predati Saboru, i o referendumu će odlučiti Sabor. On ima pravo zatražiti i mišljenje Ustavnog suda o ustavnosti pitanja”.
Zanimljivo je pri tome, da je istu optužbu istog dana ponovio i bivši SDP-ov ministar uprave Arsen Bauk.
Unatoč tome što nijedan od njih nikada nije obrazložio svoje optužbe niti dao ikakve dokaze, teza da je potrebno detaljno provjeriti sve potpise odnosno Odbor je po prvi put izdao zahtjev za provjerom ne samo potpisa, već i to jesu li oni prikupljani u skladu sa Zakonom, na prijavljenim mjestima.
Nadalje, Lovro Kuščević je 18. srpnjaustvrdio kako Ministarstvo i tijela državne uprave imaju dovoljno kapaciteta da sami obave prebrojavanje potpisa, a već idući dan u proces provjere broja i vjerodostojnosti potpisa uključio je i Ministarstvo unutarnjih poslova.
Skoro dva mjeseca nakon toga, prebrojavanje potpisa nije niti počelo, a Lovro Kuščević je obznanio kako se u proces provjere potpisa uključuje još jedna institucija – APIS (Agencija za podršku informacijskim sustavima i informacijskim tehnologijama).
Vlada Andreja Plenkovića tek tri mjeseca nakon što su potpisi predani Saboru objavila je kako inicijativa Narod odlučuje nije skupila dovoljno potpisa za referendum i pravednijem izbornom sustavu, odnosno da je od 412.325 potpisa za prvo referendumsko neispravno 40.875 potpisa, a za drugo je neispravnih 40.666 od ukupnih 407.835 potpisa, dok je GI Narod odlučuje početkom 2019. objavila kako su kontrolne liste navodno nevažećih potpisa uništene rezačem papira, dok digitalne kopije ne postoje, stoga je onemogućena pravedna provjera potpisa i njihova revizija.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE
