Ovo je najkraći mogući vodič u četiri poglavlja, namijenjen recimo to tako, poglavito (mlađim) Hrvatima koji se nimalo ili mukotrpno snalaze u Hrvatskoj 2019. godine, piše Dino Mikulandra.
Vodič je, naravno, besplatan, a mogu ga koristiti i oni koji se diče time da su nesvrstani građani RH i oni koji su totalno ideološki nabrijani, ili što da ne, i oni koji ne vole čitati ništa dulje od online savjeta za hortikulturu, viagralogiju ili možda osteopatiju. Pa, krenimo…
1. Je li hrvatska trobojnica bez županijskih ‘krunica’ ustaški barjak?
Ni slučajno. Kada su 25. srpnja 1990. doneseni amandmani na postojeći Ustav SR Hrvatske kojima su, između ostaloga, iz državnog znamenja izostavljene dopune iz socijalističkog razdoblja, određeno je da ‘osnovicu’ grba čini ‘povijesni hrvatski grb’ (tj. šahirani štit) koji se ‘sastoji od 25 crvenih i bijelih polja’. Nadalje, definirano je kako se zastava sastoji (…) od tri boje: crvene, bijele i plave, s povijesnim hrvatskim grbom u sredini’. Tada je na Trgu svetog Marka u Zagrebu po prvi put svečano podignuta prva službena zastava RH , na kojoj se (suprotno sumanutim tvrdnjama Yupovjesničara Hrvoja Klasića) nalazio upravo grb tj. srebrno-crveno šahirani štit (5×5) s početnim srebrnim (‘bijelim’) poljem. To će vam neporecivo jednostavno objasniti najnormalniji povjesničar Mate Božić, ali, na žalost, oko njega (i takvih kao što je on, dakle normalan i argumentiran) postavljen je pravi sanitarni kordon. Takozvani „mainstream“ mediji radije citiraju Klasićeve splačine. Ali nije on jedini lučonoča svekolikih bljezgarija. Nedavno je jedan dnevnik objavio bombastičan naslov o ustaškoj zastavi (‘ustašici’) koja je, vidi čuda, šetala Splitom od kvarta do kvarta i eto nitko se nije pobunio?!
I što je najluđe, mnogi su mediji s maksimalnom sladostrašću prenijeli ovu vijest kao nekakvo grozomorno izvješće o prometnoj nesreći. Kao žalosnu provokaciju’ hrvatskih šovinista’ kojoj se, eto, nema što niti dodati niti oduzeti. Da sam ja Republika Hrvatska, tužio bih ove ideološke neurastenike da mi plaćaju materijalnu odštetu zbog klevete i brutalnog nasrtaja na ugled i to barem do stoljeća trideset i sedmog! Ali, kako Hrvatska, na žalost, uopće nema svog državnog odvjetnika, a nema niti pučkog pravobranitelja (Lora Vidović je, naime 24-sata angažirana kao krvožedna ustašolovkinja gotovo u istom ‘levelu’ sa srbijanskim ministrom obrane Vulinom) piši- propalo.
Pa, zato, svim nevjernim Tomama valja pohitati na Trg sv. Marka na zagrebačkom Gornjem gradu i baciti oko na krov crkve Sv. Marka. Na grbu Trojednice hrvatski grb započinje prvim bijelim poljem. Takav grb potječe iz 1882., iz vremena obnove ove crkve nakon velikog potresa u Zagrebu. Je li i tada bilo ustaša i je li i taj grb „ustaški“?
Jesu li Srbi, ili, sasvim precizno govoreći, hrvatski državljani srpske nacionalnosti (životno) ugroženi u Republici Hrvatskoj?
Ni slučajno. Tko želi čitati, a ne samo popovati, dostupni su mu friški podaci po kojima je Hrvatska prema počinjenim, takozvanim zločinima iz mržnje, na samom začelju Europske unije. Ali, našim okorjelim jugozombijima to nije dovoljno. O slučaju napada navijačke skupine na kafić u Uzdolju, kako je krenulo, bit će snimljen fim o genocidu u režiji SANU-a i domaćih izdajnika, naravno uz izdašnu materijalnu potporu HAVC-a , ali nitko ni da zucne o brojnim incidentima u kojima su Hrvati kudikamo veće žrtve. Tako je primjerice svećenik (ej, svećenik!?) Predrag Živković u Markovcu kod Knina bacio molotovljev koktel na hrvatsku kuću u kojoj živi Ante Pavlović sa svojom obitelji. Zašto? Jadni svećenik- četnik nije više mogao gledati hrvatski grb koji ga je, kaže, svakodnevno iritirao! Nitko od brojnih dušebrižnika za zdravlje domiciinih Srba, (Nobilo, Pilsel, Bernardić, Peović…) nije tada prozivao predsjednicu i premijera zašto se, zaboga, nisu istog trena katapultirali u Knin!
Logično. Sa sudbinom Hrvata desetine ovih političkih torbara ne mogu baš ništa utržiti, i što je najvažnije, nitko ih zbog ni zbog većih rana većinske nacije ne bi zvao da satima neometani laprdaju na N1. A tek morbidan slučaj slučaj Hrvata iz Rijeke. Nakon demonske histerije poglavito riječkih novinara, Titovih pasdarana, koji još od 1945. čuvaju bratstvo i jedinstvo jugoslavenskih naroda kao zjenicu oka i budimo do kraja otvoreni, živo im se j… za Republiku Hrvatsku, te suca koji je istih mentalnih poriva kao i oni, ili je pak samo prisebno čuvao sebe od straha da i sam ne postane metom medijskog linča, Matko Škalamera je osuđen na 30 dana pritvora.
Ej, mjesec dana pritvora jer je HGSS-ovac , dotad bez i jedne mane u životopisu, navodno na parkingu, tamo nekom Dobrivoju Arsiću psovao srpsku majku. Taj slučaj označio je zvjezdani povratak EU Hrvatske u pravosuđe komunističke Srbohrvatske, gdje su navodno svi bili jednaki, ali su Srbi pred zakonom uvijek bili jednakiji. I zato, ako se se na parkingu ubuduće zakačite s nepoznatim čovjekom, dobro promislite je li pred vama možda hrvatski državljanin srpske nacionalnosti. I zato prije krošea desnom rukom, zaurlajte : J…. ti majku marsovsku! E, to je onda u redu, siguran si pred Božinovićevim pendrekom, politički je to korektno i za Plenkovića i to je onda medijima posve nezanimljiv slučaj. Riječju, svi zadovoljni.
2. Je li Pupovac (ikad bio) rješenje za odnose Hrvata sa srpskom manjinskom zajednicom?
Ni slučajno. Nakon višetjedne drame samo naivni su na presici SDSS-a iščekivali njegovu ispriku. Pupovac je, međutim, očekivano, u dobro izrežiranom dramoletu iz početne obrane krenuo u snažni kontranapad. Sebe je prikazao najpredanijim mirotvorcem, a Hrvate pozvao da se još odlučnije bore protiv domaćih fašista i revizionista. I onda se više on neće javljati. Kao da slušaš Vučića i njegovu premijersku lutku Anu Brnabić.
Uostalom, je li vama normalno da taj čovjek, dugovječni saborski zastupnik i važan kotačić vladajuće koalicije , mrtav hladan izjavljuje kako je ‘Beograd glavni grad naše matične države Srba u Hrvatskoj?! Je li normalno da Pupovcu vlada svake godine daruje milijune ‘ustaških kuna’ za jugoslavenski politički tjednik koji u jeku lanjskih požara u Dalmaciji vrišti s naslovnicom: ‘Lijepa naša lijepo gori!
Je li normalno da ‘Crna guja’ pokunjeno šuti dok ga Vučić usred Zagreba otvoreno šamara : zašto si Milorade glasao za zakone o hrvatskim braniteljima? Je li normalno da dio predstavnika srpske manjine podiže kaznene prijave protiv Pupovca zbog propasti projekta ‘Tesla banka’ u kojoj je on bio predsjednk Nadzornog odbora? ‘Uvjeravam vas da se ovdje radi o srpskoj Fima mediji, otvoreno je upozoravao Milan Rodić iz Srpske narodne stranke, ali od naših institucija – ni mukajet.
‘Zašto mislite da se kod nas mora umnažati broj zakona u kojima ćemo govoriti o ‘agresiji Srbije, JNA i dijela srpskog pučanstva’? Zašto mislite da će zakoni zbog toga biti pravedni i međudržavni odnosi bolji, ubada Pupovac stalno nožem u domovinu, a Vlada- šuti.
Premijer zato napada Škoru teškim maljem jer je, ki bi da bi, kazao kako bi SDSS možda trebalo zabraniti ako se za to ispune zakonski uvjeti. Šokirani premijer isti tren krstio je je to ‘teškim lupetanjem’, no zato mu je Pupovčeva usporedba RH i NDH legla otprilike kao loš vic nakon ručka. I tako, naš zlatousti premijer još uvijek kumi čovjeka koji se otvoreno izruguje Hrvatskoj, koji je, poput pokojnog psihijatra Raškovića, preuzeo ulogu ne vođe srpske manjine nego ‘nebeskog naroda’, da samo javno povuče tu, molim vas lijepo, ishitrenu izjavu. Milorad, međutim, vidjeli smo to i danas ćera po svome, a premijer će po običaju okrenuti glavu u stranu. Stabilnost Vlade je najvažnija…
3. Je li Plenković dobar hrvatski premijer?
Ni slučajno. Nakon ere bonvivanskog Sanadera koji je prvi od Pupovca stvorio umjetni pršut u hrvatskom sendviču, beskarakterne Jadranke Kosor i Karamarka koji je uz sve svoje grdne mane i grijehe, prvi jasno locirao problem srbijanske pete kolone u RH kojom izravno upravlja Vučić, dobili smo premijera, vrhunskog briselskog eurokrata.
Svi znamo da govori pet ili čak šest stranih jezika, ali mu zato hrvatski jezik zapinje već na izvorišnim osnovama. Malo tko je uopće zapamtio ime njegove miljenice, šefice hrvatske diplomacije Marije Pejčinović Burić, a evo ode ona za glavnu tajnicu Vijeća Europe. Bilo bi za sve najbolje da je u ovom prijelaznom roku i Plenki zasjeo u Junckerovu fotelju, ali kako se to nije dogodilo, morat ćemo ga istrpjeti do kraja mandata.
Pokojni veleposlanik u Parizu Božidar Gagro dobro je opisao Plenkovića dok je bio službenik u njegovu veleposlanstvu. ‘Ne možeš ništa od njega očekivati. A mene ne zanimaju ljudi koji dime nego koji izgaraju za Hrvatsku.’
A Plenković je baš taj tip koji onako dimi pomalo, ali nikad za državu nego uvijek za za sebe. O ekonomiji, budimo iskreni, pojma nema, a sve ideološke iskre prepustio je fantomskom Povjerenstvu za suočavanje prošlošću. Lopov izgleda nije, ali vjerolomstvo mu nimalo nije mrsko. Isprva žustro brani ministre koje je sam doveo u Vladu (Dalić, Kuščević, Tolušić, G. Marić…), ali već nakon prvog medijskog udara gazi kroz njih kao što nož siječe vrući maslac.
I naposljetku, to s Pupovcem. ‘Ne želimo mi sudjelovati u spirali mržnje, manta nas Plenković, kao da smo mališi iz ministričine bajke zvane ‘Škola za život’. Čak i najobazriviji analitičari poput Zorana Metera s portala Geopolitika.news imaju potrebu da upozore Vladu kako jedino u Hrvatskoj povijest ne pišu pobjednici nego poražene snage iz Domovinskog rata i prije njega, koje su su se na hrvatsku državnost okomile silom oružja te psihološko-propagandnim i klasičnim obavještajnim ratom. Ali to premijera nimalo ne uznemirava. Nije on tu zbog Hrvatske, nego je Hrvatska trampulin za njegove briselske ambicije. Ma, daleko mu Hrvatska bila…
4. Je li hrvatska oporba bolje rješenje za hrvatsku budućnost?
Ni slučajno. Dugovječno vladajući HDZ , na žalost, (p)ostao je drugo ime za korumpiranu državu, uhljebništvo, udvorničku vanjsku politiku, katastrofalno pravosuđe, urušavanje gospodarstva i uništavanje nacionalnog zanosa što je nekoć moglo donijeti i ekonomski preporod Hrvatske. Tome dodajem da je Hrvatska zemlja koja je u svoje zakone ugradila temelje državnog terorizma naspram svojih najpotrebitijih građana, a to se samo u tom kontekstu odnosi i na srpsku nacionalnu manjinu. Iako je uvriježeno mišljenje kako skandinavske zemlje imaju visoke poreze, što je u velikoj mjeri točno, Hrvatska ih šiša sve osim Danske. Švedska i Finska, recimo, oporezuju prosječnu plaću manje nego Hrvatska! Čak i Grčka i Portugal oporezuju prosječnu plaću gotovo upola manje nego HDZ u Hrvatskoj!
Najniži porez na prosječnu plaću plaćaju stanovnici Cipra, Velike Britanije i Irske. A Zdravko Marić koji je, bez dvojbe, jedini operativno sposoban ministar u Plenkovićevu kabinetu, oporezuje čak i svaku mirovinu veću od 3800 kuna!!! Ostane ti taman dovoljno da platiš mjesečne režije, kruh, manistru i na posljetku špag da se objesiš u šufitu koncem mjeseca.
Na žalost, kad vidiš najjaču oporbenu stranku, ovu Berinu bezidejnu sljedbu, lažne socjaldemokrate , vrane gladnih očiju koje bi htjele na vlast, a čovjek im ne bi povjerio ni da vode gradski kotar, uhvati te muka, bijes i tjeranje na trenutno povraćanje. Prisjetimo se samo ovlaš glavnih Milanovićevih igrača koji bi i sutra rado umarširali u Banske dvore: Mirela Holy Vladu je prva napustila zbog afere s mailom, a Veljko Ostojić, u fotelji ministra turizma, također nije dugo izdržao zbog afere sa zemljištem. Slavka Linića premijer je najurio zbog slučaja Spačva, a Zlatko Komadina iz Ministarstva prometa je otišao zbog bolesti zvane ‘ubitačni nerad’. Rajko Ostojić najuren je zbog neslaganja s Milanovićem, Željko Jovanović otišao je iz Ministarstva obrazovanja zato što je ulazio u ideološke sukobe sukobe sa svima u društvu, a Andrea Zlatar Violić, kao HNS-ova ministrica, Vladu je napustila zbog peglanja službene kartice. Milanovićeva Vlada, ne zaboravimo, rekorder je po broju kvartala u kojem je BDP neprestano padao… a sada nam se, kao da bolujemo od Alzheimera, osvetnik Zorro iz sinjskih Glavica, uz potporu SDP-a, naciji uprizoruje kao ponovni spasitelj Hrvatske na radnom mjestu Pantovčak.
Preporuka (mladima) za kraj: otići iz Hrvatske ili čekati neka bolja vremena.? Ja vas stvarno ne razumijem, zar već niste prešli granicu na Bregani…
*Dino Mikulandra bio je profesionalni je novinar, urednik i komentator u Slobodnoj Dalmaciji. U ratnoj 1993. godini bio je glavni urednik Slobodne Dalmacije, čime se osobito ponosi. Nakon 35 godina staža nedavno je otišao u mirovinu.
** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
