Dok svi drugi odmaraju, ova majka pita se što njezina djeca rade dok ona provodi nedjelju na poslu

Zakon u Hrvatskoj ne štiti dobro prava najugroženijih radnika i ide na ruku vlasnicima velikih trgovačkih lanaca i šoping centara koji nedjeljom najviše zarađuju, ali tu dobit nisu voljni dijeliti sa zaposlenicima. Radnici prepušteni sami sebi teško se mogu zaštiti i zbog straha od otkaza ne podižu glas. Tako se nalaze u situaciji da niti imaju slobodnu nedjelju, niti im je rad adekvatno plaćen.

Naša sugovornica zaposlenica je velikog trgovačkog lanca, te redovito radi vikendom. Zbog zaštite njezine privatnosti, nećemo objaviti njezine osobne informacije osim da je riječ o majci dvoje maloljetne djece.

“Moj poslodavac je korektan u smislu da nam stvarno plati sve, i prekovremeni rad i rad nedjeljom nam plati više. Tu, bez daljnjeg, nemam prigovora. Također se pridržava toga da naš radni tjedan traje 40 sati, što znači da trebamo dobiti dva slobodna dana i stvarno dobijemo slobodne dane onda usred tjedna, no to nije to…”

U lancu supermarketa u kojem radi nemaju sve poslovnice isto radno vrijeme, tako da nekad radi dvokratno puno radno vrijeme, a nekad – u drugoj poslovnici – skraćeno, primjerice do 17 sati. Inače, praksa ‘prebacivanja’ zaposlenika iz poslovnice u poslovnicu (prema potrebi) potpuno je uobičajena, iako ona nosi svoje probleme, jer radnici svoju primarnu poslovnicu ipak dobro poznaju, a na novom terenu, kaže naša sugovornica, “kao da svaki put učimo sve ispočetka”.

“Nema mi gore nego biti na poslu nedjeljom”

Kao što je za pretpostaviti, nedjeljom rad najteže pada, pogotovo majkama poput naše sugovornice.

“Nedjelja je nedjelja. Dok drugi odmaraju, ti moraš raditi. Nema mi gore nego biti na poslu. Dobijem ja taj jedan slobodan dan preko tjedna, ali to nije – to. Nedjeljom smo svi inače doma i to mi je ono najgore, kad meni djeca i muž spavaju, a ja se moram dići i otići i nema me cijeli dan”, govori nam ona kroz suze i nastavlja: “I onda mi dođu roditelji s djecom u nedjelju popodne, jer oni eto zajedno šopingiraju. Nema mi goreg od toga. Mislim si, pa što vi radite ovdje svi u dućanu dok vani sunce sija, odite šetati bilo gdje. To mi baš teško pada, kad dođe ovako lijepo vrijeme a ja ih vidim unutra po dućanu… i mislim si gdje su moji?! Sve još mogu nekako pregristi, i subotu popodne i sve, ali rad nedjeljom… to mi je koma. Ja bih najradije, da se mene pita, da se ta radna nedjelja ukine.”

Iako kaže da ima ljudi koji se sažale i pitaju je kako to da i nedjeljom mora raditi, ipak na kraju svi odmahnu glavom i kažu: “A, dobro, to se mora” i na kraju i sljedeću nedjelju opet dođu u kupovinu. Čim ima kupaca koji dolaze, trgovina nedjeljom nastavlja raditi, a njih nikad ne nedostaje vikendom.

“Nekoć nismo radili nedjeljom, no kako su ostali početi raditi i produljivati radno vrijeme, tako smo počeli i mi.” Dakle, jedino da svi veliki supermarketi prestanu raditi nedjeljom, dobili bi prodavači koji rade u njima šansu za odmor i vrijeme za obitelj, premda se ostali članovi obitelji “naviknu” na to da nisu svi doma.

“Mojima je sad već normalno da ja nedjeljom redovito radim. Kad sam doma, pitaju me djeca: ‘Mama, pa kaj danas ne ideš raditi?’. A kad idem, i tako me ujutro i ne vide, a popodne dok dođem u trenu je već vrijeme za spavanje i to je to.”

Najgore joj je kad zna da ima radni vikend, drugi se vesele, a ona nema čemu. “Recimo, u petak popodne kad idem na posao i svi pričaju o tome kako super da je došao vikend, a meni su subota i nedjelja radni i uopće se ničemu ne veselim. I kad završim smjenu u nedjelju, dođem doma, idem spavati i u ponedjeljak ujutro opet normalno natrag na posao. I kao da vikenda nije ni bilo.”

Iako dobije slobodan dan, tj. radi jedan dan manje za jedan odrađeni dan vikendom, nju to uopće ne veseli, jer i tako djeca i suprug imaju svoje obaveze i ne provedu dan svi zajedno, što se ne može usporediti s vikendom.

Dosad neuspješni pokušaju mijenjanja zakona

Inače, borba kojim se tražila zabrana rada nedjeljom u Hrvatskoj započela je još 2006. godine. Tada su inicijatori referenduma “Zatvorimo trgovine nedjeljom” bili Hrvatski Caritas i Franjevački institut za kulturu mira iz Splita, ali nažalost sve je kasnije propalo. Ustavni sud je 2009. ukinuo zabranu rada nedjeljom.

O radu nedjeljom često je govorila i dr. Željka Markić. “Sadašnji zakon ne rješava dobro pitanje dodatnog plaćanja rada nedjeljom. U zakonu je regulirano da se treba platiti više za rad nedjeljom, ali nije definirano koliko, tako da je plaćanje radnika 1% više za rad nedjeljom, u stvari u skladu sa zakonom”, kazala je Markić gostujući nedavno u u HRT-ovom Studiju 4.

“Radi se o radnicima koji spadaju u skupinu najniže plaćenih zanimanja u Hrvatskoj, najčešće imaju minimalni neto od oko 2,500 HRK. To su ljudi koji poštenim radom izdržavaju svoje obitelji i trebali bi kao prvo imati izbor – da mogu i ne moraju raditi nedjeljom, a onda rad nedjeljom treba biti plaćen znatno više nego rad običnim radnim danom. Poslodavcima u velikim trgovačkim lancima koji ne plaćaju pošteno radnike za rad nedjeljom, upravo zbog toga se isplati raditi nedjeljom. Hrvatsko društvo treba zaštititi one koji su najmanje zaštićeni – a to su upravo oni koji imaju najniža primanja radeći u privatnom sektoru”, dodaje Markić.

Situacija u Europi

U Hrvatskoj nedjeljom u trgovinama radi između 30.000 i 40.000 radnika, kažu neke procjene. Hrvatska ima jedan od najliberalnijih zakona o radu trgovina, pa je poslodavcu praktički potpuno dano na volju da određuje radno vrijeme.

Zanimljivo je da je rad trgovina nedjeljom u Njemačkoj zabranjen od 1956. godine.

Zabranjen je i u Austriji, gdje nedjeljom rade samo trgovine oko kolodvora i benzinske crpke.

Slovenija je rad nedjeljom ograničila nešto drugačije – samo na deset nedjelja u godini.

U Italiji je rad trgovinama također zabranjen nedjeljom, no lokalne vlasti mogu odrediti iznimke u sezoni.

Izvor: Narod.hr
Photo: Stefano Mortellaro, flickr