“I dok najuspješniji etnobiznismen u Hrvatskoj, najdraži, vječni koalicijski partner suvremene hrvatske vlasti, prebrojava krvna zrnca žrtava katastrofalnog potresa na Banovini i pri tome bez imalo sućuti i srama lešinari nad tragično stradalim djetetom, vojska običnih plemenitih ljudi, većina kojih nikada nisu niti će primirisati vlasti, velikodušno poklanja svoju krv nepoznatom ugroženom čovjeku”, ocijenio je dr. Trpimir Goluža, liječnik ginekolog i nekadašnji predsjednik Hrvatske liječničke komore, komentiravši akciju darivanja krvi povodom razornog potresa, ali i izjavu Plenkovićevog koalicijskog partnera Milorada Pupovca koji je u razgovoru za srpski Tanjug brojao krvna zrnca žrtvama potresa koji je pogodio područje Petrinje, Gline i Siska.
> Plenkovićev koalicijski partner za Tanjug prebrojava krvna zrnca žrtvama potresa
> Pupovac: Nisam dijelio žrtve po nacionalnosti, neka se brinu za onog koji me pozdravio sa ZDS
Komentar dr. Trpimira Goluže prenosimo u cijelosti:
“Krv nije voda
Jučerašnji dan, kad sam vidio kako više stotina ljudi satima na ulici strpljivo čeka da dođe na red da im se izravno iz krvnih žila uzme tekućina koja će nekome drugome spasiti život, učvrstio me u uvjerenju da Hrvatska ima potreban ljudski potencijal za prosperitetnu budućnost.
Bezuvjetno dati dio sebe drugome, pri tome mu spasiti život a ostati anoniman, vjerojatno je najkompletnije dobročinstvo koje čovjek može učiniti. To svakodnevno čine dragovoljni darivatelji krvi. Ovi dani potvrđuju da se u vremenima velikih ljudskih kušnji potaknutih prirodnim katastrofama u mnogim ljudima probudi ona njihova istinska, ponekad potisnuta narav.
Kod nekih na svjetlo dana ispliva neviđena plemenitost, solidarnost, hrabrost, snalažljivosti, predanost, a kod drugih u prvi plan izađu bešćutnost, uskogrudnost, sebičnost, okrutnost, bestijalnost, nezaježljivost… Tada, neki ljudi ugrožavajući vlastitu sigurnost, zdravlje pa čak i život pomažu drugima, dok se drugi nemoralno bogate, iživljavaju nad nemoćnim ili nastoje zauzeti pozicije moći i utjecaja.
Upravo danas kad su razorni potres i pandemija covida 19 praktično paralizirali društvo i gotovo u potpunosti zaustavili naše živote, najveće ljudske vrline i slabosti ponovo dolaze do izražaja. Svjedoci smo da su se mnogi ljudi, iako nemaju obavezu, društveno angažirali i stavili u službu općeg dobra. Mnogi volontiraju, drugi nesebično doniraju onima u potrebi.
Društvenu zrelost i odgovornost pokazuju i oni za koje se mislilo da su sposobni samo stvarati nerede i probleme.
U istim okolnostima postoje i ljudi koji se na općoj društvenoj nesreći pokušavaju nematerijalno ili materijalno okoristiti. Postoje čak i oni koji su spremni nastalu nesreću iskoristiti i za dodatno veličanje vlastitog lika i djela.
Postpotresno samoorganiziranje ljudi i promptna humanitarna pomoć ugroženim sugrađanima pokazali su enormnu plemenitost, solidarnosti, suosjećanje i ljubav prema bližnjem ali i iskazali veliko nepovjerenje prema učinkovitosti i pravovremenosti djelovanja državnih institucija. Krv je esencija ljudskog života.
Neki su je spremni, bez ikakvog pitanja, uvjetovanja i nagrade, podariti nepoznatom čovjeku. Drugi ju vole analizirati, brojati krvna zrnca u njoj i nacionalno je obilježivati. To najčešće rade s interesom, provocirajući i potpirujući najniže strasti i budeći demone prošlosti i ratnih stradanja.
I dok najuspješniji etnobiznismen u Hrvatskoj, najdraži, vječni koalicijski partner suvremene hrvatske vlasti, prebrojava krvna zrnca žrtava katastrofalnog potresa na Banovini i pri tome bez imalo sućuti i srama lešinari nad tragično stradalim djetetom, vojska običnih plemenitih ljudi, većina kojih nikada nisu niti će primirisati vlasti, velikodušno poklanja svoju krv nepoznatom ugroženom čovjeku. Oni pritom ne razmišljaju hoće li njihova krv spasiti čistokrvnog Hrvata, Srbina ili dijete iz “miješanog” braka. Važno je da plemenitost nadjača netrpeljivost.
Samo zajedništvom, solidarnošću, širenjem dobrote i ljubavi uspješno ćemo prebroditi sve razorne posljedice potresa. Materijalne, duhovne i društvene. Nek hrvatsko srce i dalje kuca za svaki ljudski život!”, objavio je dr. Goluža.
