Foto: Fah

U Zagrebu je predstavljena knjiga dr. Ive Lučića “Vukovarska bolnica svjetionik u povijesnim olujama hrvatskog istoka”. Knjiga prikazuje povijesni kontekst i ulogu vukovarske bolnice u okolnostima srpske agresije na Vukovar i Hrvatsku.

Riječ je o historiografskom djelu koje, uz prikaz političkog i kulturološkog konteksta raspada Jugoslavije i agresije na Hrvatsku, donosi cjelovit prikaz rada vukovarske bolnice u ratnim uvjetima, pregled zbivanja nakon pada Vukovara te sudbinu njezinih zaposlenika, zdravstvenih djelatnika i ranjenika, branitelja i civila.

Ono što su liječnici napravili u Vukovaru 1991. liječeći sve pacijente, čak i neprijateljske vojnike, nešto je rijetko viđeno i na to možemo biti ponosni. Htio sam ovom knjigom ispričati tu nedovoljno poznatu priču jer dosta znamo o borbama za Vukovar i obrani grada ali priča o liječnicima herojima ostala je nekako u sjeni, rekao je dr. Lučić prilikom predstavljanja knjige u prepunoj Kristalnoj dvorani hotela Westin.

> (FOTO) Predstavljena knjiga Ive Lučića o vukovarskoj bolnici: ‘Priča o liječnicima herojima ostala je nekako u sjeni’

Vukovarska bolnica bila je srce Vukovara i središte obrane, svjetionik i orijentir onima koji su tražili pomoć, ali i onima koji su u bolnicu dolazili po informacije, hranu, naglasio je.

Bolnica je bila i upozorenje onima koji su dolazili, a prethodno su razorili Vukovar. Ona im je slala poruku da paze kako prilaze instituciji označenoj crvenim križem i zaštićenoj međunarodnim zakonima. Međutim, oni tu poruku nisu prihvatili i nasukali su se na hridine zločina, napravili sve ono što nam je poznato, na Ovčari i drugim mjestima, poubijali ranjenike i civile i to je nešto što će im uvijek ostati na savjesti, istaknuo je dr. Lučić.

Dr. Ivo Lučić o knjizi je govorio i u emisiji HRT-a “U svom filmu” Tončice Čeljuske. Na pisanje knjige potaknulo ga je zanimanje o tome što se stvarno ondje dogodilo. Provocirala me je teza da je sve do devedesetih u Vukovaru bilo krasno i divno živjeti, a da je u toj zajednici odjednom sve puklo kad su došli nacionalisti. Istraživanjem se pokazalo da to zapravo nije tako, da su uzroci puno dublji i da sežu 150 godina unatrag, kazao je.

Lučić je uvjeren da pomirenje nije moguće bez istine i bez priznanja žrtve, bez pijeteta, poštovanja. Postoji razlika između geste čije su namjere čisto političke, od stvarne namjere. Puno bi se više napravilo da su Vučić, Tadić ili netko treći otvorio vrata dokumentacije o vukovarskoj bolnici i onoj koja bi pomogla da se pronađu posljednja počivališta nestalih. Zna se da je svu dokumentaciju vezanu uz Vukovar JNA odnijela sa sobom u Beograd i da se nalazi u njenim arhivima. Srbija je suverena država koja ima svoje mehanizme da učini ono što želi. Stvar je samo političke volje.

O knjizi je u emisiji govorila i vukovarska heroina dr. Vesna Bosanac. Rekla je kako je knjiga jako topla, lijepa i znanstvena. Izrazila je žaljene što mladi naše prelijepe domovine jako malo znaju o događajima koji su nam donijeli samostalnu hrvatsku državu.

Lučić je rekao kako smo jako malo naučili iz ove tragedije. To se osjeti čim se dođe u Vukovar jer da smo naučili više on drugačije izgledao. Vukovar zaslužuje posebnu pozornost cijele godine. Treba stvoriti uvjete da bi ljudi ondje ostali živjeti… problem je to ne samo Vukovara, Slavonije već i cijele Hrvatske. Vukovar treba biti svjetionik…, rekao je.

Hrvatska je mlada država i puna nedostataka. Prema njegovom mišljenju postoji jedan dio građana koji ne vole Hrvatsku i svaki dan pronalaze tisuće nedostataka, i oni drugi koji su se borili za nju i koji je vole bez obzira na zamjerke. On osjeća da se u društvu stvara depresija, slave se koji odlaze iz Hrvatske, na neki način se potiče iseljavanje. Ljudi su uvijek odlazili u potrazi za novim prilikama, izazovima, ali su se i vraćali jer se, uvjeren je, rijetko gdje živi bolje nego Hrvatskoj. Ljudi su iseljavali i u doba Jugoslavije, ali se o tome tada nije smjelo govoriti, rekao je. Opća klima je problematična i upravo vrijeme kada obilježavamo vukovarsku tragediju je pravo vrijeme da za drugačiji način razmišljanja, razmišljanja o stvaranju hrvatske države, izjavio je dr. Lučić.

Na komentar njegovog prijatelja dr. Andrije Hebranga kako mu je najveća mana to što misli da ćemo uspjeti s istinom, odgovara: Uvijek vjerujem u istinu i pravdu, vjerujem u bolju Hrvatsku. Apsolutne istine nema, samo je jedan gospodar apsolutne istine. Mi smo ti koji pokušavamo tragati i približiti se događajima koji su se dogodili, pokušavamo naći neke logične interpretacije svega.

Prema njegovom mišljenju, ideologija je legitimna stvar, imati različita mišljenja apsolutno je legitimno, ne moramo se slagati jer živimo u demokratskom društvu. Dužnost je države da pronađe mehanizme rješavanja sukoba, ustvrdio je Lučić.

Izvor: narod.hr/hrt