Prim. dr. sc. Darko Richter, dr. med prošli je tjedan bio izabran za ravnatelja DB Srebrnjak. Izabralo ga je Upravno vijeće bolnice kao najboljeg kandidata, ali je nakon medijskih i političkih napada nakon samo tri dana dao ostavku. Tim povodom dao je intervju za Narod.hr.
> Richter: ‘Tomaševićevi su me tražili da ne sudjelujem na Hodu za život’
Prim. dr. sc. Darko Richter 1979. diplomirao je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, 1986. postao je specijalist pedijatar, od 2000. godine primarijus, a 2007. je uslijedila uža specijalizacija iz pedijatrijske alergologije i kliničke imunologije. Od 2008. je i doktor znanosti.
Dr. Richter je dugi niz godina radio u Klinici za pedijatriju KBC Zagreb, na Šalati i Rebru, te kraće vrijeme u Dječjoj bolnici Srebrnjak u Zagrebu. Od 1993. do 2000. bio je pomoćnik ravnatelja KBC Zagreb za medicinska pitanja, a od 2009. pročelnik poliklinike Klinike za pedijatriju na Rebru.
Tijekom dosadašnjeg radnog iskustva bavio se pedijatrijskom alergologijom, vakcinologijom i primarnim imunodeficijencijama. Napisao je 117 radova u medicinskim časopisima, 26 poglavlja u 13 udžbenika i održao preko 150 pozvanih predavanja. Godine 2010. godine osnovao je Sekciju za alergologiju i kliničku imunologiju Hrvatskog pedijatrijskog društva koja redovito surađuje s nizom domaćih i inozemnih srodnih sekcija, društava i centara.
Godine 2019. izabran je u Nadzorni odbor Hrvatskog katoličkog liječničkog društva.
Narod.hr: Što Vas je potaknulo da se nakon duge i bogate karijere pedijatra sada kada ste u mirovini prijavite kao kandidat za ravnatelja Dječje bolnice Srebrnjak?
Prim. dr. sc. Darko Richter: Iza mene je 40 punih godina rada, od toga 39 u pedijatriji, i punih 7 godina na mjestu pomoćnika ravnatelja KBC Zagreb (1993.-2000.). Osim toga, u tih 40 godina stalo je i 5 godina rada u Dječjoj bolnici Srebrnjak (2003.-2008.). Sa svim time iza sebe imam kompetencije i motive da riješim probleme Dječje bolnice Srebrnjak. Moja je ambicija bila da tu Bolnicu učinimo stručno koherentnom i prepoznatljivom, da je vratimo djeci i roditeljima Grada Zagreba i da je otvorimo svoj hrvatskoj djeci, tako da se Bolnica vrati izvornoj svrsi njegovanjem i razvijanjem stručne izvrsnosti, znanstvene kritičnosti i nastavno-edukativne korisnosti. I svakako, dovršenju CCTM projekta.
Narod.hr: Iz Vaših je izjava vidljivo da ste ostavku na mjesto ravnatelja dali zbog ideoloških napada, te razmimoilaženja s upravom Grada Zagreba.
Prim. dr. sc. Darko Richter: Meni je bilo jasno da sam svjetonazorski „antipod“ sa sadašnjom gradskom vlasti, a mislim da su se i oni informirali o meni, kao i o svim kandidatima čim je natječaj bio zatvoren. Nisam se nadao tom izboru. Iznenadili su me svojom odlukom. Samo jednom smo se sastali nakon objave odluke o izboru i međusobno utvrdili da naši različiti svjetonazori ne trebaju ometati i ni po čemu nemaju veze s radom na dugovima, stabilizaciji bolnice i projektu dječje translacijske medicine. Možda smo naivno povjerovali, i ja i oni, da se konačno javlja jedan pozitivni presedan suradnje ljudi različitih svjetonazora na dobrobit društva u cjelini.
Na Srebrnjaku se liječe djeca, ne raspravlja se o Istanbulskoj konvenciji ili Pro-life aktivnostima. No, već tada su na krajnje lijevim portalima niknuli članci koji su svojom ideološkom isključivosti mene prikazivali kao nemogućeg kandidata, koristeći parcijalne citate, ili riječi drugih, kao da sam ih ja izrekao (npr. uzrečicu moje prabake od prije 120 godina).
Narod.hr: Od trenutka kad Vas je Upravno vijeće odabralo za ravnatelja DB Srebrnjak mediji su vadeći iz konteksta objavljivali neke dijelove intervjua u Glasu Koncila koji ste dali prije 11 godina. Kako to tumačite?
Prim. dr. sc. Darko Richter: Što sam točno rekao, neka zainteresirani pogledaju u cjelovitom intervjuu Glasu Koncila od 4. 2. 2010 ( https://www.ktabkbih.net/hr/iz-katolickog-tiska/glas-koncila-22921/22921?fbclid=IwAR1JGbL4-zWgJKqR2iYc8z1I-e11bgqcyFXD80itIYVZTBEdWvaoxCZgWqk ). Dakle, nisam baš rekao da je umjetna oplodnja silovanje u epruveti, nego da je to „neka vrsta silovanja u epruveti, pa ima silan broj neuspjelih zigota …“. No, problematična je ne samo biološko-medicinska metodologija asistirane reprodukcije, nego i zakonski propisi koji ju prate. I to tamo piše.
Narod.hr: Jesu li Vas iznenadili napadi lijevih medija i političkih komentatora poput gospodina Žarka Puhovskog koji su odjednom Vašu besprijekornu karijeru primarijusa, specijalista pedijatrije i doktora znanosti potpuno zanemarili i pokušavali Vas diskreditirati upravo zbog Vaših stajališta i vrijednosti?
Prim. dr. sc. Darko Richter: Iznenadila me drskost i senzacionalizam. Isprva sam se nadao da bi ovo mogao biti pozitivni primjer suradnje ljudi različitih svjetonazora. Svi ti lijevo-liberalni i ekstremno lijevi portali nisu do sada marili za moj intervju u Glasu Koncila od prije 11,5 godina, niti pravoslavno podrijetlo moje prabake i njezine uzrečice od prije 120 godina ili više („Ne vjeruj Srbinu“). Odradio sam punih 39 godina u pedijatriji i nitko se nikada nije požalio na moj svjetonazor.
Nikada si nisam birao klijentelu, nisam zapisivao njihova zanimanja i bilježio mobitele. Do mene je mogao doći bilo tko, tko je bio dovoljno „bezobrazan“ da mi napiše e-mail i pita za pomoć. Nikada ih nisam pitao što su, odakle su, što vjeruju, ili jesu li pro-life. Sve je bilo preko uputnice, tu nisam popuštao, jer me, u suprotnom, netko mogao proglasiti privatnikom u javnoj ustanovi. Liječio sam djecu SDP-ovaca, jer su i oni znali da sam u svojem poslu vrstan. Dolazili su čak i onda kada mi je SDP-eovska uprava KBC Zagreb pripremala dokidanje radnog mjesta. Nikada nikoga od njihovih supruga koje su mi dovodile djecu nisam pitao da mi pomognu kod svojega supruga u toj situaciji.
Samo sam jedanput jednoj takvoj mami napomenuo (a suprug joj je bio u SDP-u, u nekom gremiju, stalno na TV – a sada je izbačen): možda se na idućoj kontroli nećemo vidjeti jer mene tu neće biti. Po meni, sve što su mi mogli prigovoriti jest činjenica da sam Hrvat, katolik i intelektualac. Ako griješim u ovoj subjektivnoj i paranoičnoj procjeni, neka me akteri tadašnjih promjena sistematizacije, a koja se nije odnosila niti na jednu drugu kliniku KBC-a Zagreb s istom sistematizacijskom organizacijom kakvu su htjeli dokinuti u mojem slučaju, to objasne. Epilog je bio taj da im se taj naum nije ostvario, jer je dan prije sazvane sjednice Upravnog vijeća, na kojoj je trebala biti prihvaćena ta nova sistematizacija, došlo do smjene SDP-ovske vlasti, i nastupila je nova vlada HDZ-a.
Narod.hr: Stječe se dojam da neki mediji i političari stvaraju atmosferu u društvu u kojem je problem javno izražavati svoju pripadnost Katoličkoj Crkvi i vjeru u Boga, osobito za one znanstvenike, liječnike, sportaše ili, evo ravnatelje ustanova. Jeste li razgovore nakon svog izbora za ravnatelja s platformom Možemo doživjeli kao ucjenu?
Prim. dr. sc. Darko Richter: Teško mi je govoriti o ucjeni. Nešto se ipak promijenilo. Ti ljudi od strane Grada u Upravnom vijeću bili su obrazovani i kulturni ljudi ugodnog kontakta. Oni su prenosili želje gradske vlasti, odnosno, platforme „Možemo!“. Radilo se o ponudama i prijedlozima da se smiri situacija. Ja na to nisam rekao „da“, nego sam šutio. Moram reći da sam tim prijedlozima bio pomalo iznenađen (nastupanje u medijima, sudjelovanje na manifestacijama).
Ja uopće nisam medijska persona i ne težim istupanju u medijima. A isto se može reći i za sudjelovanje na javnim manifestacijama. U posljednjih 30 godina bio sam na samo 2 okupljanja na otvorenom te mi nije mi bilo jasno o čemu pričaju, dok nije naveden primjer Hoda za život. Ne znam je li to bila ponuda servirana da se odbije, i da zatim logično ponudim svoju ostavku.
Nisam rekao da se s time slažem. Odšutio sam, jer, činilo mi se da nikada i nisam bio u toj povorci. Kasnije sam provjeravao sa ženom, i ona me podsjetila da su ona i najmlađa naša kći išle dvaput, i da ja nisam bio s njima. Nemam pojma gdje sam taj čas bio, u svakom slučaju nemam ništa protiv Hoda za život, kao niti Povorke ponosa.
Pristao sam jedino na to da ne odgovaram na medijsku hajku, što su oni smatrali korisnim u stišavanju strasti. Unatoč tome, hajka je nastavljena, a oni (članovi Upravnog vijeća i gradske vlasti) nisu stali iza mene s obje noge. Dakle, na njihovoj strani nije postojalo dovoljno čvrsto uvjerenje da dalje možemo i moramo zajedno.
Narod.hr: Naveli ste da su u razgovorima s Vama predstavnici gradonačelnika Tomaševića u više navrata inzistirali da kao ravnatelj DB Srebrnjak ne smijete u svom privatnom vremenu sudjelovati na Hodu za život. Što mislite zašto im je Vaše nesudjelovanje u Hodu za život bilo toliko važno i s kojim pravom su od Vas tražili i s kojim su pravom predstavnici gradonačelnika Tomaševića željeli određivati što ćete raditi u svojem slobodnom vremenu?
Prim. dr. sc. Darko Richter: Dijelom sam to odgovorio u odgovoru na prethodno pitanje. Netko je pronicljivo zapazio da su svi koji zagovaraju pobačaj već rođeni. Toliko o tome.
Narod.hr: Smatrate li da se ovdje radi o dvostrukim kriterijima budući da platforma Možemo upravo potiče i podržava sudjelovanje na događajima LGBTQ aktivizma. Isto tako pravo na izražavanje svog mišljenja i javnog okupljanja je Ustavom zajamčeno pravo svakog hrvatskog građanina. Čini li Vam se da se ovdje radi o nametanju lijevo-liberalne ideologije?
Prim. dr. sc. Darko Richter: Ovdje je dojam da je svjetonazor ipak odigrao glavnu ulogu. Ali nije tako trebalo biti. Platforma „Možemo!“ došla je na vlast u Gradu Zagrebu zahvaljujući inzistiranju na komunalnim problemima i potrebi da prethodna garnitura sjaše s vlasti. Brižljivo su izbjegavali naglašavati svoja ideološka stajališta, jer bi, vjerojatno, poželi znatno manje glasova na izborima. A sada izgleda da su ta svjetonazorska pitanja odjednom važna ili još važnija od kompetentnosti za ključne uloge u rješavanju gradskih financijskih nebuloza.
Narod.hr: Uvijek ste javno iznosili svoje pro-life stajalište da život čovjeka započinje začećem. Kako vidite pokušaj da se iznošenje znanstvenih činjenica o početku ljudskog života i zalaganje za pravo život na svakog čovjeka u dijelu medija potpuno iskrivljeno prikazuje?
Prim. dr. sc. Darko Richter: Moje se mišljenje o tome zna. Ubojstvo nerođenog djeteta moralno je bio i ostao zločin. Danas je moguće praviti društvene eksperimente na širokim masama i ispirati mozgove, ali, taman da svi ljudi u jednom času na ovome svijetu ustvrde da je abortus nevina stvar, to neće prestati biti zločinom. Moral ne određuje čovjek, već njegova savjest. A savjest je mjesto susreta s Bogom. I treba je njegovati a ne ignorirati. Svatko je ima, i svačiju ja poštujem. Valjda nije delikt mišljenja i verbalni delikt izjaviti da je abortus moralni zločin.
Narod.hr: Možemo mirno reći da se predstavnici platforme Možemo prema Vama ponašaju diskriminatorno? Jeste li se sada prvi put susreli s diskriminacijom zbog Vaših uvjerenja ili Vaše vjere?
Prim. dr. sc. Darko Richter: To me prati od početka do sada. Uvijek sam morao biti „pet kopalja iznad drugih“ da bih dobio priznanje tek do tih drugih. Do 1990. to je bilo jasno kao dan, a nakon toga, svaki put kada bi SDP došao na vlast. Ali, nisam se na to žalio. Znali su mi reći: „Trebao si se snaći“. Nikada nikome nisam svoj svjetonazor trljao na nos, pa tako niti ovaj puta. Sve su izvukli ekstremno lijevi portali koji su pošto poto htjeli zapriječiti da jedan katolik postane ravnateljem jedne male bolnice. Što se mene tiče, ima crvena crta preko koje ja ne uzmičem. Ona može biti različita za različite ljude, ali, svatko ima svoj zadatak i svoj domet u svjedočenju vjere u Isusa Krista. I taj domet ne određujemo sami nego na njega pristajemo, ili ne pristajemo.
Narod.hr: Od mnogih liječnika i zaposlenika DB Srebrnjak čuli smo da im je jako žao da ste dali ostavku, jer ste bili najbolji kandidat. Kako Vi sada gledate unatrag na odluku da odustane od položaja na koji ste bili izabrani?
Prim. dr. sc. Darko Richter: Moja je uloga ovdje završena. Ja se, sasvim izvjesno, neću više miješati. Javio sam se, ne zato da promičem svoja vjerska i moralna uvjerenja, nego da od Srebrnjaka pokušam učiniti suvislu, solidnu, stručno koherentnu dječju bolnicu. Omogućim nastavak i unaprjeđenje njezine znanstvene i nastavne funkcije, i izvedem do kraja projekt financiran sredstvima EU-fondova. Sada je ponovno sve na onima koji u krajnjoj liniji to nisu htjeli učiniti sa mnom. Sa srećom im!
Možda se na koncu konca ipak pronađe netko tko zna, hoće i može preporoditi tu „bolnicu na kraju grada“.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
