Ministrica obrazovanja Blaženka Divjak politički je izbor aktualne vlasti, plod trgovine Plenkovićeva HDZ-a i Vrdoljakova HNS-a. Plenkovićev HDZ svjesno je predao odgoj i obrazovanje u ruke Soroševoj kamarili iz HNS-a. Trebalo je provesti zadatak politiziranja i ideologiziranja hrvatskoga odgoja i obrazovanja te staviti pod apsolutnu kontrolu ljudske i institucionalne obrazovne resurse. Zadatak je hrvatskoga čovjeka redefinirati u masu podatnu za preoblikovanje. Stroj koji ne će razmišljati, koji će samo slušati. Odvojiti ga od ključne komponente, nacionalne platforme i identiteta. Stroj koji će odbaciti savez Boga i čovjeka, tradiciju i identitet hrvatske nacije te postati novi projekt. To je cilj lijevo liberalne- globalističke Soroševske kamarile. Takvu politiku Plenković ne bi mogao provesti kroz HDZ kao što to može učinkovito izvesti HNS-a. A HNS, kao beskrupulozna interesna grupacija, naslonjena na Soroševe izvore financiranja instalirala je Blaženku Divjak koja je bila vrlo jasna u tome kako je spremna sve provesti.
Prisjetimo se vrlo glasnih i jasnih poziva javnosti i struci o nasilju koje se provodi u hrvatskome odgoju i obrazovanju te dalekosežnim negativnim posljedicama koje će ono implicirati. Prije gotovo dvije godine, Znanstveno vijeće za obrazovanje i školstvo HAZU-a, otvorenim je pismom upozorilo cjelokupnu hrvatsku javnost na kaos koji prijeti u Divjakinoj reformi odgoja i obrazovanja. Izrazili su tada zabrinutost sustavnim kršenjem odgojno-obrazovnih propisa, politizacijom reforme školstva, a sve nauštrb sustavne brige za odgoj i obrazovanje. Upozorili su na funkcionalni kaos, pravnu i stručnu nesigurnost svih sudionika reformskih promjena, gubitak povjerenja učenika, roditelja i učitelja u obrazovni sustav te nesagledive negativne posljedice za budućnost obrazovne reforme. Danas, svi učiteljski fakulteti u Hrvatskoj, dakle inkubatori iz kojeg izrastaju budući učitelji, oni koji su najpozvaniji biti inicijatori, dionici i nositelji promjena u školstvu, oni koji više od stotinu godina odgajaju i obrazuju učiteljsku struku te vrhunske hrvatske praktičare, upozorili su na potpunu isključenost iz cijeloga procesa, stanje u kojem se u potpunosti difamira, omalovažavaju struka, stručnjaci i profesija. Dakle, ne samo da posljednje dvije godine nije ništa nije poduzeto kako bi se zaustavio kaos u školstvu, već svjedočimo daljnjem metastaziranju odgojno-obrazovnog sustava. U potpunosti je sve ispolitizirano i ideologizirano.
Lažna slika o navodno uspješnoj reformi, potpuno ignoriranje stručnih institucija i njihovih inicijativa, omalovažavanje, odbacivanje preporuka i komentara autoriteta iz ovog područja dodatno govore da su odgoj i obrazovanje postali igračka u rukama jedne ideološke interesne skupine čiji je cilj u suprotnosti s onim što Hrvatska gradi stoljećima. Nakon ideološke indoktrinacije implementirane u kurikulnim dokumentima, razaranja ljudskih resursa uhljebljivanjem podobnih stranačkih kadrova, gledamo posljednji čin ove tragedije u kojoj svjedočimo rušenju krovnih, državnih obrazovnih institucija. Ključne institucije u obrazovnom sustavu ne samo da su u potpunosti isključne kao što su primjerice učiteljski fakulteti već institucije kao Agencija za odgoj i obrazovanje, Agencija za strukovno obrazovanje, Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja, Nacionalno vijeće za odgoj i obrazovanje, Nacionalno vijeće za visoko obrazovanje namjerno dovedene u poziciju u kojoj ili ne mogu funkcionirati ili su ostavljene bez čelnih ljudi, a planira se i njihovo spajanje o čemu ne postoji ni javna rasprava, ni suglasje već samo odluka Divjak. Na djelu je Soroševizacija kojom se zatiru ne samo odgojno-obrazovne vrijednosti već i njezini nositelji i dionici koje smo desetljećima razvijali urušavajući tako platformu na kojoj je izrasla i razvila se hrvatska nacionalna obrazovna politika.
Blaženka Divjak nije uspjela provesti reformu. Nije uspjela razviti kvalitetno obrazovanje. U nečemu je ipak uspjela. Dovela je hrvatsko školstvo u krizu. To je provjerena metoda Soroševih manipulatora koji prvo uspostavljaju krizu, a onda je iskorištavaju za svoje ciljeve. Ciljevi Blaženke Divjak, njezinog HNS-a i Plenkovićeva HDZ-a nisu uspješno hrvatsko školstvo i njegov razvoj već kriza preko koje upravljaju procesima.
*Dr. sc. Sanja Bilač doktorirala je na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu iz područja društvene znanosti, znanstveno polje: odgojne znanosti s temom o utjecaju refleksivne prakse na upravljanje razredom učitelja, a nedavno je i promovirana u doktora znanosti. Radi u Osnovnoj školi Spinut u Splitu kao učiteljica. Vanjska je suradnica HAZU-a., predsjednica Hrvatskoga pedagoškog književnog zbora (najstarija udruga učitelja u Hrvatskoj utemeljena 1871.) ogranka Splitsko-dalmatinske županije. Bavi se znanstvenim radovima, sudjeluje u međunarodnim i hrvatskim znanstvenim i stručnim skupovima, surađuje u pisanju knjiga, piše priručnik za učitelje, a i redovita je suradnica Hrvatskoga tjednika. članica je Organizacijskog odbora Građanske inicijative Narod odlučuje.
** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
