Preporuka Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima koja de facto ide za zabranom javne uporabe simbola samo jednog totalitarnog režima pokazuje, na žalost, da je pred nama još dug put do prevladavanja starih ideoloških podjela i ujednačenog odnosa prema svim totalitarnim režimima.
> (VIDEO) Evo 4 zaključka oko kojih se Vijeće složilo: Oko Dokumenta – bez suglasja
Iako bi trebalo biti strpljiv i pričekati objavu dvaju dokumenta preporuka koje je spomenuto Vijeće predalo Vladi RH – kako bi vidjeli cjeloviti sadržaj istih – njihov sažetak, kojeg je u medijima, predstavio akademik Zvonko Kusić ne zadovoljava niti civilizacijske standarde 21. st., niti one znanstvene.
U prvom slučaju preporuka je u protivnosti s Rezolucijom Vijeća Europe 1481 od 15. siječnja 2006. godine o osudi komunističkih zločina kojom se traži jasno distanciranje od zločina počinjenih od strane totalitarnih komunističkih režima i njihova nedvosmislena osuda.
U drugom slučaju preporuka gotovo da slijedi one političko-ideološke okvire koje je nekad nametala komunistička partija i jugoslavenska država a koji su, kada je riječ o razdoblju Drugog svjetskog rata, uobličeni u „znanstvenim“ obrascima jugoslavenske historiografije. U „obrascima“ u kojima postoji samo crno-bijela slika svijeta i u kojima postoje samo „dobri“ i „loši“ momci.
U „obrascima“ čije osnovno obilježje predstavlja manipulacija činjenicama i primjena dvostrukih kriterija.
Ovi se dvostruki kriteriji, na žalost, jasno očituju i u stavu Vijeća kako su “crvena zvijezda i komunistički simboli koji označavaju antifašističku borbu, (…) dvoznačni, oni imaju i negativnu konotaciju u vezi kršenja ljudskih prava i masovnih zločina, ali imaju i pozitivnu konotaciju u antifašističkoj borbi.“ Onome tko danas ne shvaća ili ne želi shvatiti (ili bolje rečeno priznati) da “antifašizam” u Zapadnoj i Srednjoj Europi nije niti može biti isto uzaludno je bilo što objašnjavati.
One druge valja podsjetiti na rijčei uglednog francuskog povjesničara i akademika Francoisa Fureta, koji je i sam kratko vrijeme bio član komunističke partije. U svojoj knjizi Prošlost jedne iluzije : ogled o komunističkoj ideji u XX. stoljeću, koja je prevedena i na hrvatski i koju mnogi naši „ugledni“ znanstvenici zaobilaze u širokom luku, Furet je napisao: “Antifašizam međutim predlaže hemiplegičnu verziju demokracije: napola istinitu, napola lažnu. Napola istinitu s njezine negativne strane, jer je i više nego istina da je fašizam zakleti neprijatelj demokratske slobode. Ali napola lažnu, jer režim na koji se pozivaju oni koji sebe smatraju najradikalnijim protivnicima fašizma nije ništa manje diktatorski i tiranski od Hitlerovog.”
Osim toga, onima koji su u dvojbi oko toga čemu je jugoslavenskim „antifašistima“ služio „antifašizam“ preporučam neka pročitaju knjigu „Kako su komunisti osvojili vlast 1944. – 1946.“ slovenske povjesničarke dr. Jerce Vodušek Starič.
U toj knjizi, koja je također objavljena i na hrvatskom, ona je vrlo jasno opisala metode i glavne ciljeve komunista u Sloveniji (što dakako vrijedi i za Hrvatsku) koji su, kako bi prikrili svoj stvarni cilj – preuzimanje vlasti – prigrlili i koristili nazivlje privlačno širem krugu ljudi.
Nadalje, kada se govori o „dvoznačnosti“ pitanje je temeljem kojih kriterija ta „dvoznačnost“ vrijedi isključivo za jednu stranu. Zašto bi crvena zvijezda petokraka bila dvoznačna a pozdrav Za dom spremni „jednoznačan“ odnosno isključivo negativan. Sviđalo se to nekom ili ne velik je broj pripadnika hrvatskog naroda u uspostavi NDH vidio oživotvorenje dugo iščekivane vlastite države za koju su brojni od njih dali svoje živote, i za vrijeme i nakon završetka rata.
Proglasiti sve njih fašistima i ratnim zločincima bila bi notorna povijesna krivotvorina i laž. Zar o tvoj „dvoznačnosti“, kada je riječ o NDH, jasno ne svjedoče riječi zagrebačkog biskupa bl. Alojzija Stepinca koji je jasno, u trenutku kada se činilo da nacistička Njemačka dobiva rat, znao osuditi Jasenovac kao „sramotnu ljaga i zločin, koji vapije u nebo za osvetom“ ali koji je, isto tako, u trenutku kada su mu komunističke vlasti sudile, ustvrdio kako se „Hrvatski narod plebiscitarno izjasnio za hrvatsku državu i ja bih bio ništarija, kad ne bih osjetio bilo hrvatskog naroda, koji je bio rob u bivšoj Jugoslaviji.“
Preporuka Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima u stvarnosti bi trebala poslužiti kao izlika zakonodavcu da zabrani javnu uporabu simbola jednog totalitarnog režima pri čemu ostaje vidjeti hoće li prekršitelji biti podložni prekršajnom ili kaznenom progonu.
Istovremeno, simboli komunističkog totalitarizma moći će se i dalje slobodno koristiti jer uistinu ne vidim na koji bi se to način moglo razlučiti kada se ti simboli koriste u kontekstu slavljenja „antifašističke borbe“ a kada kao „promoviranje mržnje ili nasilja“ kako je to nemušto u svom istupu objasnio akademik Kusić.
Jedino ispravno rješenje u tom pogledu kao i točnu ocjenu mogućih učinaka same preporuke dao je neposredno nakon njezine objave rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta i jedan od članova Vijeća, Željko Tanjić, izjavivši kako “u Hrvatskoj postoji samo jedno rješenje glede simbola i tumačenja totalitarnih režima, a to je puna sloboda korištenja i rasprave” te kako će ova preporuka samo “proizvesti nove runde ideoloških sukoba – jednu vrstu verbalnog građanskog rata.”.
I ova i sve buduće hrvatske Vlade učinile bi hrvatskom narodu veliku uslugu kada bi se jednom zauvijek prestale baviti poviješću, koja ionako (pre)opterećuje naš svakodnevni život, kada bi prestale instrumentalizirati podjele iz Drugog svjetskog rata u dnevno-političke svrhe i kada bi se konačno uhvatile u koštac s rješavanjem pravih problema kao što je to zaustavljanje iseljeničkog vala iz Hrvatske koji je već odavno poprimio kataklizmičke razmjere.
*dr. sc. Ante Birin, viši je znanstveni suradnik u Hrvatskom institutu za povijest
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
