Nedavno je stručno vijeće Odjela za povijest Sveučilišta u Zadru uputilo je Očitovanje o najnovijem kurikulu povijesti nositeljima najvažnijih državnih institucija- predsjednici RH Grabar-Kitarović, predsjedniku Sabora Jandrokoviću, premijeru Plenkoviću, ministrici Blaženki Divjak te predsjednici saborskog odbora za obrazovanje i kulturu Gordani Rusak.
Očitovanje možete pročitati ovdje, a za Večernji list neke od svojih primjedbi izrekli su dr. sc. Zlatko Begonja i dr. sc. Ante Bralić s Odjela za povijest Sveučilišta u Zadru.
Dr. sc. Zlatko Begonja: “Reforma 46./47. bila je prožeta ideologijom komunizma, a sadašnja je prožeta ideologijom globalizma”
Prema mišljenju dr. sc. Zlatka Begonje, u prijedlogu kurikula nastave povijesti ključna je ideologija globalizma na štetu podučavanja i učenja nacionalne povijesti. Za dr. Begonju „u procesu prisilnog nametanja kurikula kod nastavnog predmeta Povijesti za osnovne škole i gimnazije u Republici Hrvatskoj“, važno je skrenuti pozornost na jedan podatak iz povijesti hrvatskoga i jugoslavenskoga školstva koji ukazuje na znakovite podudarnosti koje nastaju prilikom opravdanja potrebe tzv. modernizacije obrazovnog procesa.
Begonja je usporedio sadašnju kurikularnu reformu s reformom nakon završetka Drugog svjetskog rata, kada je za školsku godinu 1946./1947., na saveznoj razini bio propisan „Plan i program za stručno usavršavanje nastavnika osnovnih i opšteobrazovnih srednjih škola“.
„Zanimljivost je u tome što tzv. modernizacije, ona iz 1946./1947., kao i ova današnja, u svojoj biti zapravo slijede zacrtane ideološke okvire. Naime, onodobna je bila prožeta potrebama nametanja ideologije komunizma, u kojemu su središte svijeta bili uzori poput Lenjina, Staljina, Broza i ostalih sljedbenika i tumača marksističke teorije učenja, dok je danas sve podređeno nametanju ideologije globalizma kojoj je, uz ostalo, ključna intencija svođenje na minimum poučavanja nacionalne povijesti“, tvrdi Begonja koji, kako kaže, razumije i podržava zahtjeve, odnosno potrebu provedbe reforme obrazovanja, ali nije sklon tome da takva reforma u konkretnom slučaju ide isključivo na štetu nacionalne povijesti.
„Držim da bez znanja o nacionalnoj povijesti svaka osoba gubi važan dio svojega identiteta, postaje oštećenikom koji se pretvara u, slikovito rečeno, pekarsko tijesto, koje će se po potrebi novih ideoloških obrazaca moći željeno mijesiti. Stoga ne razumijem kako je, za što i za koga potrebno stvarati pojedince koji, zbog navodnog modernizma ne bi trebali znati tko su, što su, odakle dolaze i kamo idu, kakve su im naslijeđene duhovne, kulturološke, tradicijske i ljudske vrijednosti“, zaključio je Zlatko Begonja.
Dr. sc. Ante Bralić: “Prema tako postavljenom kurikulu učenik uopće ne mora tijekom svoga gimnazijskog obrazovanja čuti za hrvatske vladare, kao i za Jelačića, Strossmayera ili Radića“
Za povjesničare Sveučilišta u Zadru problematično je to što ne postoji jasan kontinuitet poučavanja hrvatske povijesti. „Prema kurikulu jedina obvezatna tema iz nacionalne povijesti je „hrvatska država i društvo nakon 1990.; Domovinski rat“. Prema tako postavljenom kurikulu učenik uopće ne mora tijekom svoga gimnazijskog obrazovanja čuti za hrvatske vladare, kao i za Jelačića, Strossmayera ili Radića“, komentira izv. prof. dr. sc. Ante Bralić (na slici), član Stručnog vijeća Odjela za povijest Sveučilišta u Zadru.
Prema njegovu mišljenju, navodna obveza da se u nastavi povijesti treba 50 posto vremena posvetiti nacionalnoj povijesti je samo prazno slovo. Savjetnici za predmet povijest na savjetovanju o kurikularnoj reformi iz 2016. sami su rekli da prema postojećem modelu nije moguć adekvatan nadzor nastave u školama.
Dakle, o samom srednjoškolskom profesoru ovisi hoće li podučavati ili ne nacionalnu povijest. No, postavlja se pitanje zašto je bitna nacionalna povijest, a time i njezino podučavanje?
„Nacija je, među inim, produkt modernizacije. Pokazalo se kroz povijesnu ‘praksu’ da je, uza sve manjkavosti, to najuspješniji model društvene integracije. Upravo je nacionalna država ‘stvorila’ liberalnu demokraciju. Postoje i drugi modeli integriranja društva kao što su vjerski ili ideološki poput fašizma, nacionalsocijalizma i komunizma. Želimo li se mi kao društvo integrirati na takvim ideološkim postavkama?“, pita se Bralić.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
