Goran Čular, docent Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, drži kako je građanska inicijativa “Narod odlučuje”, zapravo, velikim dijelom ponavljanje inicijative “U ime obitelji” iz 2014. Prema njegovom mišljenju, tri preferencijska glasa su u svakom slučaju prihvatljiva, ali ne i ukidanje praga za preferencijske glasove jer s time potpuno derogira uloga stranke u izborima pa se imena na listama mogu slobodno navoditi abecednim redom. Isto tako, dopisno glasovanje bi bilo prihvatljivo, ali treba biti vrlo skeptičan oko elektroničkog glasovanja. Ipak, najkontroverzniji je prijedlog da se zastupnicima manjina uskrati pravo da odlučuju o Vladi i proračunu, jer tu postoje tri problema, smatra on, piše Jutarnji list.
Isto je ponovio i u ponedjeljak za RTL Direkt.
Za komentar na ocjenu doc. dr. sc. Gorana Čulara o tome što bi se dogodilo prođe li referendum s “radikalnim idejama” pitali smo dr. sc. Davorku Budimir, predsjednicu Transparency International Hrvatska.
“Jedina novost koja će se dogoditi biti će promjena kadroviranja u političkim strankama temeljena na sposobnosti, a ne na podobnosti. Promjenom izbornog sustava neće se derogirati uloga političkih stranaka u političkom sustavu. Jedina novost koja će se dogoditi biti će da će vodstva političkih stranaka biti suočena sa stvarnom potrebom promjena u političkim strankama i načinom regrutacije kandidata za političke pozicije. Političke stranke jesu i ostaju najvažniji dio političkog sustava kroz koji se vrši selekcija kandidata u borbi za osvajanje vlasti”, kaže dr. sc. Budimir za Narod.hr.
“U unutarstranačkoj demokraciji selekcijskim postupcima na izborne liste moraju biti predlagani sposobni, stručni i kompetentni pojedinci, a ne podobni koje najuža stranačka vodstva biraju prema nejasnim kriterijima na temelju vlastitih procjena. Građani moraju imati mogućnost birati između najboljih kandidata. Da bi se to dogodilo vodstva političkih stranaka moraju staviti na liste najbolje. Građani će tek tada od ponuđenih najboljih kandidata izabrati one kojima najviše vjeruju, koji su se dokazali u dosadašnjem javnom djelovanju”, dodala je.
‘Ista dvojba postojala je i ranije’
“Kada se uvodio višestranački sustav u Hrvatskoj na početku demokratskih promjena u proljeće 1990. godine postojala je ista dvojba i strah od učinaka i posljedice izabranog modela na buduću politički sustav”, zaključila je uz dio iz svoje knjige „Politička elita u Hrvatskoj 1986.-1990.“ (2018.: 76.- 77.):
„Temeljni akt za provođenje izbora bio je Zakon o izboru i opozivu odbornika i zastupnika koji je pripremila posebna radna skupina pri Odboru za društveno politički sistem Sabora SRH. Koordinator radne skupine i glavni autor zakona bio je prof. Smiljko Sokol, a u užem timu bili su: dr. Branko Horvat, dr. Žarko Puhovski, dr. Branko Smerdel, Željko Olujić i Ivan Starčević ( Kasapović, 1993.: 33).
Republička izborna komisija imenovana je 15.2.1990. godine u sastavu: Milko Gajski (predsjednik Vrhovnog suda SRH), predsjednik; Zlatko Crnić (sudac Vrhovnog suda, potpredsjednik), te četiri člana: Pavao Čala (pravnik iz Zagreba), Mladen Turkalj (sudac Upravnog suda SRH), Mileta Marković (tajnik Pravnog savjeta), te Jaroslav Turina (pravnik iz Zagreba), te četiri zamjenika člana: Ivanka Linardić (samostalni savjetnik u Tajništvu Sabora), Alenka Brkljačić-Radančević (sutkinja Upravnog suda SRH), Jelica Šefček-Gusić (samostalni savjetnik u Tajništvu Sabora SRH) i Boris Šprem (samostalni savjetnik u Stručnim Službama Sabora SRH). Pavao Čala bio je razrješen 22. 3.1990. godine, a umjesto njega je imenovan Ante Obuljen, zaposlenik RO Televizija Zagreb ( NN 13/90).
Radna skupina bila je zaokupljena problemom kao demokratske kompetitivne izbore provesti unutar nedemokratske strukture političkog poretka. Ustavnim i zakonskim promjenama bio je otvoren put za stranačko nadmetanje u parlamentarnim izborima, ali je zadržana stara trodomna struktura Sabora koja je počivala na nejednakom izbornom pravu. Svako vijeće sabora bilo je birano na temelju posebnog biračkog prava: radnog ( Vijeće udruženog rada), teritorijalnog ( Vijeće općina) i političkog ( Društveno-političko vijeće)…Izbori su bili shvaćeni kao pretpostavka opće političke rekonstrukcije i reorganizacije i unaprijed se računalo s jednokratnom uporabom izbornog zakona i sustava…Smatralo se da će se primjenom većinskih izbora prouzročiti koncentracija političkih stranaka i stovriti uvjeti za funkcioniranje parlamenta i vlade…Strahovalo se od opasnosti uspostave mnogostranačkog, a ne višestranačkog sustava…Tvorci izbornog sustava računali su da će apsolutni većinski izbori u Hrvatskoj polučiti :koncentraciju političkih stranaka, tvorbu jednostranačke većine u Saboru i osnivanje stabilne jednostranačke vlade…U nastanku izbornog zakona politički je bilo važno stajalište vladajuće stranke. SKH-SDP iz vlastitih se interesa zalagao za većinske izbore…računalo se na to da će se birači opredijeliti između uglednih poznatih ličnosti, a ne za političke stranke ( Isto, 33.- 35).
Branko Horvat je kao član stručnog tima za izradu izbornog zakona dostavio obrazloženju i svoj stav o odabranom većinskom izbornom modelu i pokušaju marginaliziranja stvarne uloge političkih stranaka u budućem demokratskmo sustavu. Predložio je nadopunu čl. 20. Zakona o izboru i opozivu odbornika i zastupnika „ zagovarajući posebnu zaštitu birača od „nesposobnih, demagoških i beskurpuloznih pretendenata na političke funkcije“ koja je moguća tako da se uspostavi neposredni odnos povjerenja i odgovornosti između birača i poslanika bez posredovanja stranaka“, ali ona nije bila prihvaćena (Isto, 39.).“
Građani koji žele svojim potpisom podržati promjenu načina biranja saborskih zastupnika u Hrvatski sabor svoj će potpis moći dati od nedjelje 13. do 27.5. na oko tisuću lokacija u Republici Hrvatskoj.
Za volontiranje za prikupljanje potpisa za referendum o promjeni izbornog sustava možete se prijaviti na sljedećoj poveznici: https://goo.gl/forms/5JiXK3aQVQ0OPfXP2.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
