Američka država Delaware poznata je kao „The first state“ i to iz razloga jer je davne 1787. godine prva (od tadašnjih 13 država) usvojila Ustav SAD-a. Od tada je prošlo mnogo godina i Prva država danas je pred usvajanjem još jednog važnog dokumenta koji iz temelja mijenja dominantne društvene vrijednosti.
Kako prenose američki mediji, radi se o prijedlogu zakona (Regulation 225) kojim bi učenicima javnih škola, između ostalog, bilo dozvoljeno samostalno izabrati svoju rasu i rodni identitet. Sporni prijedlog unio je dodatnu zbrku u rodnoideološki rat koji se već nekoliko godina vodi u SAD-u i Kanadi, uglavnom preko leđa obrazovanja.
Na jednoj strani su roditelji koji žele bolje školske (društvene) uvjete za svoju transrodnu i „nebinarnu“ djecu koja su u znatnoj manjini – u Delawareu je 1,7% homoseksualnih i 0,3% transrodnih učenika. Na drugoj strani su roditelji (znatna većina) koji smatraju da spomenuti prijedlog zakona krši njihova osnovna roditeljska prava, a djecu u njihovoj najosjetljivijoj dobi zbunjuje i šteti njihovu razvoju.
Nastavnici i savjetnici ispred roditelja
Po sve učestalijim novim pravilima obrazovanja na Zapadu, učitelji sve češće pored prijenosa znanja i vještina, djeci prenose i nove vrijednosti te ih na razne načine (izravno i neizravno) potiču da preispituju svoj rodni identitet – bilo kroz školsko okruženje, pravila, bilo kroz samu nastavu. Kao rezultat takve politike, broj učenika koji „preispituje“ svoj rodni identitet raste.
Prema spomenutom propisu 225, od škola se ne zahtijeva da obavijeste roditelje ako dijete iskaže potrebu za razgovorom o svojem rodnom identitetu. Propis omogućuje školi da prije informiranja roditelja procijeni što je najbolje za dijete. Jer škola zna bolje od roditelja! Ako se propis usvoji, svim učenicima javnih škola u državi Delaware bit će omogućeno da samostalno, bez znanja roditelja preispituju, odluče i izaberu kako se osjećaju – kao muško, žensko ili nešto treće te sukladno tome samostalno odrede i svoj rodni identitet, naravno, uz „stručnu potporu“ nadležnih službi. Prema galopirajućem trendu, vjerojatno će ubrzo moći birati između mnogo rodnih identiteta.
Prema „interpretatorima“ i podupirateljima tog propisa, isti je neophodan radi djece koja se ne osjećaju ugodno u školskom okruženju zbog svojeg seksualnog ili rodnoidentitetskog opredjeljenja. Štoviše, u slučajevima kad je djeci zbog istih razloga neugodno i u kućnom okruženju, prema predlagateljima propisa, opravdano je držati roditelje u neznanju i školi dati prednost pred roditeljima u preispitivanju rodnog identiteta učenika. Dakle, „ustanova“ preuzima odgoj djece iz ruku njihovih majki i očeva, kako se još uvijek nazivaju roditelji u Hrvatskoj. Do kada, ne znamo. To će u Hrvatskoj vjerojatno odrediti GREVIO ili neke nove ideološke policije.
U Boga Mi Više Ne Vjerujemo
Jer država je tu da dijete zaštiti od neukih roditelja, njihova neznanja i zatucanosti! Ne, propis 225 nije priča iz komunističkog SSSR-a, to je priča iz suvremene Amerike u kojoj se već neko vrijeme debatira i o tome da se s dolara izbaci „In God We Trust“, jer navodno došlo je novo vrijeme i mnoge ljude u Americi takva izjava na nacionalnoj valuti vrijeđa. Takvo stajalište zauzeo je i bivši predsjednik Obama. Rasprava je u tijeku.
Route 225
Najzanimljivije u ovoj priči je to što propis 225 djeci omogućuje da izaberu i rasu! Koliko je to u vezi sa zdravim razumom, istinom, društvenim napretkom, demokracijom, jednakošću? Koliko većina građana mora biti nezainteresirana i nesvjesna aktualnih zbivanja u institucijama da dozvoli prolaz ovakvim propisima? Što se danas događa s društvom u državi čiji je predsjednik (JFK) jednom rekao da je cilj školovanja napredak znanosti i širenje istine?
Jesu li ove pseudoznanstvene metode temelj razvoja demokratskih društava ili je to tek pokazatelj malignog širenja ideja iz feminističko-ljevičarskih organizacija tzv. „civilnog društva“ u državne institucije s ciljem preuzimanja društvene hegemonije?
Neki od tipičnih radikalnih primjera „naprednih“ eksperimenata je slučaj iz pojedinih švedskih vrtića i predškolskih ustanova gdje se izbacila upotreba zamjenica koje označuju muško i žensko. Svi se tretiraju kao jedan rod. Gotovo sve slikovnice u tim eksperimentalnim radionicama prikazuju homoseksualne parove ili djecu s jednim roditeljem. Nema Snjeguljice, Pepeljuge ni ostalih sličnih priča koje su neprijatelji „naprednog“ društva jer potvrđuju rodne stereotipe. Vjerojatno gledaju politički korektne, nenasilne i rodno neodredive Teletubbiese.
Švedska teorija ljubavi
Uostalom, švedski eksperimenti s vlastitim narodom traju već desetljećima. Jedan koji je ostavio duboke ožiljke opisan je u dokumentarnom filmu „Švedska teorija ljubavi“ koji iz manje poznate perspektive prikazuje društvo koje je gotovo uništilo obiteljske vrijednosti, a samodostatnu individualnost uzdignulo na pijedestal.
Šveđani su 1972. odlučili „osloboditi“ društvo i pojedinca u njemu: uništiti tradicionalnu „ovisnost“ žene o muškarcu, djece o roditeljima, staraca o djeci. Cilj je bio postati slobodan; potpuno neovisan o drugim ljudima. Nekoliko desetljeća kasnije to se i dogodilo, samo ne kao utopija, nego više kao distopija. Naime, svi su oslobođeni od svih; žene od muškarca, djeca od roditelja i starci od svoje djece. Danas gotovo polovica Šveđana živi samačkim životom. Mnogo žena uopće ne želi muškarca za osnivanje obitelji – one kupuju spermu u dobro razrađenom sustavu proizvodnje i prodaje sperme, što je ostvarenje sna svake radikalne feministkinje od kojih su mnoge sanjale o društvu u kojem bi bilo 90% žena i 10% muškaraca koji bi valjda služili samo za proizvodnju sperme.
Imaju danas u Švedskoj i agenciju koja vodi brigu o ljudima koji su umrli, a da to nitko nije primijetio jer takvih osoba u toj zemlji ima razmjerno mnogo. Ljudi su to koji nikome ne nedostaju. Jer svi su sebi najvažniji projekt. Tako su ih naučili. Djeca možda žive u istom gradu, ali roditelji mjesec dana leže mrtvi u stanu jer u razvijenoj Švedskoj, sa slobodnim i samoostvarenim pojedincima – nikog nije briga.
Revolucija iz zasjede
Danas se revolucija u razvijenim zemljama ostvaruje pomoću tzv. civilnog društva. Iz odabranih organizacija tzv. civilnog društva utjecaj se planski širi u institucije države, jer upravo država ima sve potrebne poluge za provedbu ideja u zakone, u našu svakodnevicu te tako građanima može nametnuti nove vrijednosti i norme ponašanja. Mijenjanje ekonomskih odnosa odavno nije aktualno. Mijenjaju se vrijednosti i norme ponašanja unutar postojećih ekonomskih odnosa.
Zadnje godine pokazuju da je uporan rad na polju infiltracije u državne institucije bio uspješan. Pripadnici i sljedbenici feminističko-LGBTTQI zajednice konačno su zauzeli ključne pozicije i sad predstavljaju mainstream politiku na Zapadu. Revolucija je na djelu, samo što se to danas zove društveni napredak, nastavni kurikul, borba protiv nasilja nad ženama i djecom, i sl. Naime, živimo u svijetu političke korektnosti u sklopu koje govorimo politički korektno. A (kulturna) revolucija, poput ideologije, zvuči dosta problematično, zastarjelo, rekao bih i nekorektno.
*Autor je doktor znanosti s bogatim iskustvom rada u javnoj upravi i organizacijama u državnom vlasništvu. Uz znanstvene i stručne članke, objavio je i dvije znanstvene knjige: Moć neetičkog poslovanja – organizacijska kultura u Hrvatskoj (2008) i Hrvatski turizam – upravljanje identitetom (2013).
U svojim radovima istražuje svijet svakodnevnog života unutar područja kojeg oblikuje njegovo ukupno iskustvo, ali i društveni kontekst. U biranju tema nastoji pridonijeti kritičkoj analizi i dekonstrukciji hrvatske stvarnosti, odnosno razotkrivanju stvarnih identiteta i implicitnih vrijednosti hrvatskih organizacija.
Paralelno sa znanstvenim radom, autor se duže vrijeme bavi i fotografijom i raznim oblicima vizualne umjetnosti. Na sličan način kao što na znanstvenom polju preispituje društvenu svijest, u svojim fotografijama dočarava osobne percepcije, iskazuje asocijacije i doživljaje vlastitog okruženja, ali i stavove o društvu, gradu, pojavi. Do sada je priredio više samostalnih i skupnih izložbi.
** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
