Reforma javne uprave koju je prije dva tjedna najavila Vlada RH navodno je vrijedna pola milijarde kuna i počinje 01. siječnja 2019. Između ostalog, kažu iz Vlade da će službenike ocjenjivati kolege i građani tako da će najbolji dobiti nagrade, a najlošiji kazne pa i otkaz. Pored svih nedostataka postojećeg sustava ocjenjivanja oni dodaju još jedan.
Ekipa iz Vlade kao da živi na drugoj planeti pa ne zna da u javnoj upravi zbog dugogodišnjeg katastrofalnog upravljanja ljudima i imovinom postoje razne grupice koje se međusobno baš i ne vole, iz raznoraznih razloga. I oni će se međusobno ocjenjivati? Urnebesno! To je kao da u 1. razredu osnovne škole Perici omogućite da ocjenjuje Ivicu, a Ivica mu je omiljena meta za maltretiranje za vrijeme pauze. Osim toga, Ivica se možda odijeva u Lidlu pa bi mu Perica koji se odijeva u skupim dućanima, svaki dan iz vladanja dao jedinicu. Stoga, ako ocjenjivanje kolega zaživi, bit će to neprocjenjiv doprinos dodatnoj apsurdnosti javne uprave!
Plaća će ovisiti o rezultatima rada 🙂
Nadalje, Lovro Kuščević, ministar Uprave, kaže da im je cilj uvesti valorizaciju rada i sankcioniranje nerada. Dodaje da „nije pošteno da svi imaju jednaku plaću, a ne rade jednako. Cilj je da plaća ovisi o rezultatima rada. Drugim riječima – one koji rade očekuju nagrada, a one koji nisu od posla – kazna”, kaže ministar.
Ovo je isto moćno jer u upravnom odjelu tijela javne uprave u kojem ja radim, oni koji su radili prosječno, nesavjesno i loše (ponekad su čak zabrazdili i u nezakonitost) uglavnom imaju veće plaće i redovite stimulacije, a oni koji nastoje raditi savjesno, profesionalno i po zakonu imaju manje plaće i nemaju pravo na napredovanje. O novčanim stimulacijama ne trebam ni govoriti.
Najavljenu reformu komentirala je i potpredsjednica Vlade, Martina Dalić: “Oni koji nisu u stanju zadovoljiti standarde kvalitete koje državna služba mora imati – napuštaju je”, kaže ministrica.
E sad, dolazimo na ono bitno: koji su to standardi kvalitete koje je aktualna Vlada spremna i sposobna uvesti u postojećim okolnostima vladavine mediokracije (korupcije i nesposobnosti) na svim razinama upravljanja? Govorim o standardima upravljanja (stvarnim), a ne o standardima na papiru (deklarativnim).
Četiri i pol godine ponosa i slave
Da vidimo. Možda nam ekipa iz Vlade govori o standardu zapošljavanja u javnoj upravi prema kojem pročelnik danas, 03. svibnja 2018., u tijelu javne uprave već 4,5 godine sjedi na radnom mjestu iako je inspekcijski nadzor Ministarstva uprave dva puta ukinuo rješenje o njegovu imenovanju?
Ili je to možda standard uredskog poslovanja prema kojem se arhiviranje predmeta temeljem lažiranog računa nagrađuje napredovanjem i nagradnim putovanjem? To je taj standard kvalitete?
Je li je tu riječ o standardu koji županijskom pročelniku nalaže da potpisuje račune koji sadrže stavke obračunate od deset do dvadeset puta više nego što im je cijena na tržištu? O tome se radi?
Ili novi standard rada u javnoj upravi tek smanjuje stupanj tolerancije lažiranih računa pa će sad biti dozvoljeno potpisivati račune na kojima su stavke obračunate „samo“ pet puta više nego što je njihova realna vrijednost. Ukida li se ili ostaje nagradno putovanje i stimulacija za takav rad?
Uhvati mjesec: bitan je skok
Je li novi standard onaj koji čelnicima tijela javne vlasti nalaže da maltretiraju savjesne javne službenike i zadaju im neizvedive i nesvrhovite zadatke koji se metaforički mogu opisati kao hvatanje mjeseca s vrha zgrade, pa ako na to daju primjedbu, onda ih kazne, što sve potvrdi službenički i upravni sud? Je li se o tome radi kad ministar Kuščević kaže da „one koji nisu od posla čeka kazna“? Naime, ja sam dobio kaznu jer nisam poskočio sa zgrade.
Moj slučaj hvatanja mjeseca s vrha zgrade nalazi se negdje u ladicama Visokog upravnog suda u Zagrebu gdje čeka rješavanje jer je sudac Upravnog suda u Rijeci procijenio da sam trebao barem poskočiti sa zgrade iako sam znao da mjesec neću uhvatiti. Bitan je skok. Skokom bih odao dužno poštovanje čelniku i dovoljno se ponizio da ne zaradim kaznu; da ne uznemirim pseudoelitu i njihove odlično ocijenjene i novčano stimulirane poslušnike.
Tajnost informacija
Je li novi, poboljšan standard rada u javnoj upravi uskraćivanje informacije o radnim mjestima i pripadajućim bruto plaćama zaposlenika u tijelu javne uprave. U posjedu sam dopisa Povjerenice za informiranje (travanj 2018.) iz kojeg se vidi da ona u stvari ne zna jesu li bruto plaće zaposlenika u tijelu javne uprave javna stvar ili tajna. Kaže Povjerenica, dr.sc. A.M., da tijelo mora razmotriti ima li tu informaciju kao gotovu ili mora izrađivati novu informaciju jer ako je nema kao gotovu, tada je ne mora dati građaninu (tako zakon kaže). Kako prigodno za cijelu vojsku korumpiranih čelnika koji uvijek mogu reći – pa mi nemamo gotovu informaciju – trebalo bi je pripremiti (prikupiti par papira, možda i fotokopirati nešto) pa je stoga nećemo dati građaninu.
Zaključak: po Povjerenici za informiranje i po korumpiranim čelnicima tijela javne uprave od kojih se informacija traži, građanin nema pravo dobiti popis radnih mjesta u općini/gradu/županiji i pripadajuće bruto plaće za svako radno mjesto. Naime, oni tu informaciju navodno nemaju. Ne znaju koja radna mjesta postoje u njihovim odjelima i ne znaju koliko je svaki zaposlenik na svakom od radnih mjesta u određenom mjesecu primio plaću u bruto iznosu. Oni bi tu informaciju kao morali dodatno izraditi te stoga građanin to ne može saznati!
Jer zašto bi građanin trebao znati da svaki mediokritet u gradu/županiji mjesečno prima i po 10.000 kuna neto za mlaćenje prazne slame, ispunjavanje apsurdnih tablica, rad na projektima od kojih koristi imaju samo oni uključeni u njih i sl. Pročelnici naravno uberu i do 14.500 kuna neto. Ali to nije za javnost. Toliko o transparentnosti, toliko o najavljenim standardima.
Politički šamanizam
Nove-stare standarde mjeriti će i ocjenjivati isti ovi politički šamani koji su stvorili javnu upravu čija sam bitna obilježja u kratkim crtama ovdje iznio. Naime, ti mjeritelji, ocjenjivači i davatelji informacija su ljudi koji sjede u vrhu velikih stranaka, nositelji su izbornih lista, određuju sastav liste i poredak ljudi na listama.
Od tih i takvih se ljudi sastavlja saborska većina, a iz nje Vlada koja onda usmjerava i kontrolira rad javne uprave. Krug je zatvoren.
I sad, neki se komentatori pitaju zašto (ovakvim) čelnicima stranaka treba donekle ograničiti pravo odlučivanja o tome tko će s njihove liste ući u Sabor. Pitaju se zašto narodu treba ponuditi tri preferencijska glasa bez cenzusa. Zašto? Čitaj gore – zato.
Naime, sve to govorim iz prve ruke, iz osobnog iskustva. Jer to se zbiva u hrvatskim tijelima javne uprave svaki dan, godinama. Mnogi to znaju.
Iscjeljivanje javne uprave pomoću tablica i izvješća
Na kraju će cijela ta „reforma“ završiti s još više novih tablica i izvješća kojima se javna uprava posljednjih godina sve više preplavljuje, što dodatno usporava posao i čini ga još besmislenijim. Znam koliko je u zadnjih godina javna uprava degradirana samom činjenicom da službenici moraju ispunjavati bezbroj uglavnom nepotrebnih tablica i izvješća s podatcima koje često moraju izmišljati da bi ih netko kao takve (izmišljene) čitao i valorizirao!
Ali znaju EU/RH iscjelitelji javne uprave vrlo dobro što je njima bitno, a bitno je proizvesti što je moguće više nevažnih statističkih podataka kako bi se službenici, revizori, inspektori i svi ostali zaigrali u tom nestvarnom svijetu izmišljenih brojki i tvrdnji te potpuno izgubili vezu sa stvarnosti. Uostalom, cilj svake nedemokratske vlasti (iracionalne birokracije) oduvijek je bio zakomplicirati i zamagliti stvari – jednostavne stvari narodu prikazati kao vrlo komplicirane kako bi od svake pomisli ulaska u problematiku svi pobjegli u roku dok si rekao – šaman.
Na primjer, u papirologiji koja zadnjih godina cirkulira tijelima javne uprave toliko je besmisla da ni najbolji profesori upravnog prava ne bi mogli naći smisao, logičku (svrhovitu) poveznicu između tih papirnatih nebuloza i onog čemu bi ti dokumenti trebali pridonijeti u poslovanju javne uprave. I zato, nova reforma javne uprave neće dovesti do pročišćenja, nego će povećati ionako visok stupanj lažiranja stvarnosti.
Jer pored svih poboljšica, sustava upravljanja kvalitetom, utvrđenih i izbjegnutih rizika, kalibriranog mementa internih audita, uskladbe svih nesukladnosti, povoljnih pokazatelja uspješnosti, kriterija javnih natječaja, uputa za prijavitelje; nakon što su aparatčicima popunjeni svi savjeti, odbori, vijeća i ostala paratijela, pored svega toga, na kraju dana onaj pročelnik koji je prije 4,5 godina nezakonito primljen u županiji u kojoj radim i dalje sjedi na svojem radnom mjestu.
Ministre Bošnjakoviću? Ministre Kuščeviću? To je to?
*Autor je doktor znanosti s bogatim iskustvom rada u javnoj upravi i organizacijama u državnom vlasništvu. Uz znanstvene i stručne članke, objavio je i dvije znanstvene knjige: Moć neetičkog poslovanja – organizacijska kultura u Hrvatskoj (2008) i Hrvatski turizam – upravljanje identitetom (2013).
U svojim radovima istražuje svijet svakodnevnog života unutar područja kojeg oblikuje njegovo ukupno iskustvo, ali i društveni kontekst. U biranju tema nastoji pridonijeti kritičkoj analizi i dekonstrukciji hrvatske stvarnosti, odnosno razotkrivanju stvarnih identiteta i implicitnih vrijednosti hrvatskih organizacija.
Paralelno sa znanstvenim radom, autor se duže vrijeme bavi i fotografijom i raznim oblicima vizualne umjetnosti. Na sličan način kao što na znanstvenom polju preispituje društvenu svijest, u svojim fotografijama dočarava osobne percepcije, iskazuje asocijacije i doživljaje vlastitog okruženja, ali i stavove o društvu, gradu, pojavi. Do sada je priredio više samostalnih i skupnih izložbi.
** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
