Dr. sc. Hrvoje Pende: ‘Okusi i mirisi migrantske rute’ – novi turistički proizvod EUropske Hrvatske

Foto: Narod.hr, snimka zaslona; fotomontaža: Narod.hr

„Autentičnije ne može: Osjetite puls migracije s okusima i mirisima egzotičnog Istoka; uživajte – s trajnim posljedicama.“

Uzevši u obzir stanje u pojedinim dijelovima Hrvatske koji se nalaze na migrantskoj ruti, tako bi mogla zvučati promocija novog hrvatskog turističkog proizvoda. Turisti s malo više avanturističkog duha koji vole osjetiti dozu opasnosti i adrenalina (a takvih na liberalizmom degeneriranom Zapadu navodno ima sve više), mogu se dodatno zagolicati marketinškim pitanjima poput:

„Želiš li zaroniti u nesigurnu svakodnevicu hrvatskih sela i šuma? Želiš li okusiti iskonski strah, tjeskobu i nesigurnost stanovnika Gorskog kotara? Na vlastitu odgovornost rezerviraj devastirani planinarski dom na vrhu planine – izađi iz lažnog svijeta vijesti i osjeti puls stvaranja Nove Europe – tamo vani, na terenu.“

Šalu na stranu jer stvar je ozbiljna pa skrećem na temu kolumne koja s toplijim danima, paralelno s turističkim putovanjima, postaje sve aktualnija, a oblikovanje nove hrvatske autentičnosti u turistički proizvod ostavljam mudrijašima iz Ministarstva za uređenje plaža za pudlice. Znači, kao što je najavljeno u prvoj rečenici, radi se o migrantskoj krizi u Hrvatskoj koja je sve prisutnija, a o njoj nadležna tijela uglavnom šute i od nje okreću leđa. Stoga, potrebno je što češće koristiti javni prostor kako bi javnost postala svjesna rastućeg problema kojem se ne nazire rješenje.

Migrantskopropusna ruta

Na primjer, u Gorskom kotaru koji se nalazi na migrantskopropusnoj ruti po kojoj se socijalističko-liberalna Europa pojedinaca (a ne nacija) svojevoljno puni „svježim snagama“ EU sutrašnjice, stanje se svakim danom pogoršava pa se autohtono stanovništvo sve više brine za vlastitu sigurnost i svoj dom. Kroz gorsko područje iznad Rijeke prolazi ogroman broj migranata na svojem putu prema zapadnoj Europi. Gotovo da ne postoji dio Gorskog kotara u kojem nisu viđeni.

Daleko od „budnog oka“ naše policije, oni mirno provaljuju u kuće, vikendice i planinarske domove koje uz put devastiraju i pokradu. U planinarskim domovima ponekad se čak i upisuju kao gosti (!), da se zna da su navratili, što ih na neki način čini i turistima. Štete u tri, često provaljivana planinarska doma (Risnjak, Hahlić i Janjčarica) iznose više stotina tisuća kuna. Sva tri doma trenutno su izvan upotrebe jer je šteta velika i nije moguće sanirati je u kratkom roku.

Gotovo pa je degutantno opisivati stupanj „oskrvnuća“ domova hrvatskih građana – obiteljskih kuća i vikendica. Vlasnici ne znaju kako i kada sanirati štetu jer je uz sigurnosno stanje u zemlji izvjesno da će migranti uskoro ponovo uništiti njihovu imovinu, tako da bilo kakvo ulaganje u sanaciju gotovo pa nema smisla. Što uostalom znači staviti nove prozore i popraviti bravu na vratima kada već sutra može naići novi val migranata koji će im razbiti kuću. Štete od uništavanja privatne imovine su višemilijunske. Pravo stanje se ne zna jer državu baš i nije briga.

Proljeće u EUropskoj Hrvatskoj – tisuće novih migranata na vratima

Budući da je proljetno doba i dani su sve topliji, nema sumnje da će se goranske šume dodatno napuniti „ilegalnim“ migrantima od kojih će određeni broj na svojem putu prema Zapadu nastaviti s uništavanjem imovine lokalnog stanovništva te im utjerivati strah u kosti. Naime, hrvatska policija je gotovo bespomoćna, „puca po šavovima“ jer je nemoguće zatvoriti granicu za ilegalne prijelaze bez žice, zida i tehničkih sredstava nadzora. A kao što znamo, kontrola državnih granica fizičkim preprekama je neprihvatljiva za postojeću eurokraciju (granica naravno mora biti propusna i nekontrolirana). Stoga, umjesto osiguranja hrvatskih granica, naša se policija po nalogu politike bavi „važnijim“ poslovima.

Nedavno sam sudjelovao na jednom skupu čelnika lokalne samouprave u Primorsko-goranskoj županiji na kojem je riječ imao i načelnik Policijske uprave navedene županije. Nakon blagog i politički korektnog opisivanja sigurnosnog stanja u županiji, svi su njegovo „izvješće“ odšutjeli, osim jednog načelnika koji je jasno ukazao na postojeći sigurnosni problem. Čovjek se pred svim kolegama javno zapitao do kada će naše institucije šutjeti o ovom rastućem problemu? Potaknuo je razmišljanje o ozbiljnosti migrantske krize na našem području jer je to tema koja muči građane općine kojom on upravlja.

Građani znaju što proživljavaju, a s druge strane svjedoče medijskim dezinformacijama kako migranti uglavnom ne rade štetu, kako su oni jadni ljudi koji samo bježe iz ratom poharanih zemalja u sigurnost Europe i trebaju našu punu potporu. Jadni se ne snalaze kad provale u nečiji dom, pa umjesto u WC školjku veliku nuždu odrade pored kreveta! Sličnih nesnalaženja je zapaženo mnogo u brojnim provalama, ali to je jedan od teže objašnjivih dijelova velikog socijaldemokratsko-liberalnopučkog plana demografske i genetske obnove Europe i nadilazi prostor ove kolumne.

Stanje je naravno često suprotno od onog što navedena, istrošena politička osovina na odlasku govori o migrantima. Stvarnost je da naši građani trebaju zaštitu od migranata jer pojedine grupe među njima kroz hrvatske krajeve ne prolaze mirno i neškodljivo. Osim što prolaze ilegalno (i to im se očito tolerira), one nekažnjeno uništavaju našu imovinu.

Treba znati da se za ovo proljeće i ljeto predviđa dolazak novog vala od ca. 80.000 migranata koji će proći Gorskim kotarom i vrlo vjerojatno ugroziti sigurnost naših domova koji se nalaze na njihovoj ruti. Trenutno se nalaze u Grčkoj (većina), Bosni i Srbiji (manjina). Pored njih, procjena je da se ove godine oko 5,6 milijuna izbjeglica iz Sirije sprema na svoj europski put.

Prioritet HDZSDP-a: nestanak nacionalne države

A što za to vrijeme radi hrvatska policija? Štogod da radi – rezultati izostaju. Zato bi bilo bolje da se malo trgnu i zaštite građane Hrvatske od migrantske opasnosti jer u EUropskoj (HDZSDP-ovoj) Hrvatskoj lokalno se stanovništvo boji hodati svojim šumama. Sjećam se da sam kao dijete za vrijeme zimskih školskih praznika bez ikakvih problema i bojazni hodao i istraživao goranske šume, dok danas, u „slobodnoj“ Hrvatskoj to nije moguće ni odraslima.

Sigurnost hrvatskih građana na svakom dijelu države trebao bi biti prioritetan zadatak naše policije. Na žalost, njihovi prioriteti su drugi. Oni provode službenu politiku Europske unije – a to je poništavanje Europe nacija i stvaranje Europe pojedinaca; nestanak europskih naroda kakve poznajemo. Samo, zašto nam za taj projekt europski „prijatelji“ nisu rekli na vrijeme – da ne gubimo živote i ne stvaramo vlastitu državu u osvit nestanka nacionalnih država! To stvarno ne bi imalo smisla, barem za ogroman broj građana Hrvatske (one koji zbog rata nisu profitirali).

Štogod eurokrati snivali, narod se ipak pita i on će odlučiti o svojoj sudbini. A što većina našeg naroda misli o popunjavaju europskih država „izbjeglicama“ iz Afrike, Bliskog i Srednjeg istoka, Azije, vidjet ćemo i na svibanjskim izborima za EU parlament. Žele li Hrvati svojim glasom pridonijeti nastavku procesa nestanka nacionalnih država i time obezvrijediti svaku žrtvu Domovinskog rata? Žele li da građani Hrvatske i dalje masovno iseljavaju na Zapad dok će njihova rodna i radna mjesta popunjavati afroazijski imigranti (što se već događa)?

Ili možda za razliku od ispraznih eurokrata iz Bruxellesa i njihovih pomagača u Hrvatskoj (HDZSDP i Amsterdamska koalicija), mi ipak želimo snažnu i suverenu državu za koju smo se tek nedavno krvlju izborili; državu koja će napokon znati ostvariti dobar život za vlastiti narod – izgubljenom i nedemokratskom Bruxellesu usprkos.

I zato izađimo na europske izbore u što većem broju i kaznimo pomagače briselskih brisača europskih naroda – HDZSDP i Amsterdamsku koaliciju.

* Autor je doktor znanosti s bogatim iskustvom rada u javnoj upravi i organizacijama u državnom vlasništvu. Uz znanstvene i stručne članke, objavio je i dvije znanstvene knjige: Moć neetičkog poslovanja – organizacijska kultura u Hrvatskoj (2008.) i Hrvatski turizam – upravljanje identitetom (2013.).

U svojim radovima istražuje svijet svakodnevnog života unutar područja kojeg oblikuje njegovo ukupno iskustvo, ali i društveni kontekst. U biranju tema nastoji pridonijeti kritičkoj analizi i dekonstrukciji hrvatske stvarnosti, odnosno razotkrivanju stvarnih identiteta i implicitnih vrijednosti hrvatskih organizacija.

Paralelno sa znanstvenim radom, autor se duže vrijeme bavi i fotografijom i raznim oblicima vizualne umjetnosti. Na sličan način kao što na znanstvenom polju preispituje društvenu svijest, u svojim fotografijama dočarava osobne percepcije, iskazuje asocijacije i doživljaje vlastitog okruženja, ali i stavove o društvu, gradu, pojavi. Do sada je priredio više samostalnih i skupnih izložbi.

** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr

 

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr