Jesmo li za to što je prosječni hrvatski umirovljenik otišao u mirovinu sa samo 32 godine staža krivi svi mi ili oni koji su u divljoj privatizaciji zatvarali tvornice, otpuštali ljude i preprodavali nekretnine. Jesu li krivi oni koji su za mito prodavali invalidske mirovine?
Mogu li sve plaće stvarno preko noći skočiti za 300-tinjak kuna ako se podigne osobni odbitak?
U emisiji HRT-a Otvoreno o toj temi govorili su državna tajnica u Ministarstvu rada i mirovinskog sustava Majda Burić, predsjednik Matice hrvatskih sindikata Vilim Ribić, glavni direktor HUP-a Davor Majetić, član Predsjedništva SDP-a Ivo Jelušić, sociolog s Filozofskog fakultet u Zagrebu Dragan Bagić i posebni savjetnik predsjednika Vlade za ekonomska pitanja Zvonimir Savić.
Mirovinski sustav ne može se raspasti, rekao je Ribić.
Za sve dosadašnje Vlade rekao je da su negativne te je kao pozitivan trend najavio neku buduću bolju, ambiciozniju vladu koja će biti u stanju dati veći rast BDP-a, čime se rješavaju bitni problemi Hrvatske.
“Svijet je pred pozitivnim promjenama”, rekao je istaknuvši ogromne koristi od četvrte industrijske revolucije.
“Stvarat će se dodatna materijalna bogatstva, no pitanje je kome će ti profiti otići”, rekao je.
Burić: Sindikati su izmanipulirali građane svojom inicijativom
Burić je rekla da je Plenkovićeva vlada ambiciozna i aktivna. Javne financije nikada nisu bile stabilnije, naglašava, mirovine su rasle. U vezi s kampanjom protiv referenduma kaže da je ona bila potrebna jer su sindikati izmanipulirali građane svojom inicijativom. Ponovila je da će većina građana u mirovinu ići između 60. i 65. godine.
“Vaš je cilj bio da građane dezinformirate, i to građani plaćaju svojim novcem. Sramota je to što radite” , poručio je Ribić i pozvao da se pokaže računica.
Burić kaže da računica jasno pokazuje negativan fiskalni efekt inicijative “67 je previše”, a napravili su je stručnjaci iz odjela za analitiku HZMO-a koji imaju međunarodne akreditacije Eurostata.
“Ona stoji 45 milijardi i 46 milijuna kuna negativnog neto efekta do 2040. zbog čega će umirovljenicima padati mirovine 5%-7% ili će se država trebati zadužiti za dodatnih 45 mlrd. kuna”, rekla je.
Ribić joj je dogovorio da je promašila bitni element, a to su relativni odnosi.
“Uzeli su u obzir stanje kakvo je danas, s ovim rastom BDP-a, a ne gledaju koliki je udio ukupnih mirovina u BDP-u. Pokažite po kojoj ste stopi računali rast BDP-a”, ponovno je pozvao Ribić.
Savić: Imamo 145.000 nezaposlenih
Savić je kao probleme mirovinskog sustava naveo prosječni staž od 31, 32 godine, broj umirovljenika u odnosu na broj zaposlenih od 1:1,23.
“Ne stoji tvrdnja da današnja Vlada ne vodi brigu o umirovljenicima”, rekao je podsjetivši da je u veljači izvješće EK istaknulo upravo poreznu i mirovinsku reformu.
“U RH je 2018. bilo 1,650 milijuna zaposlenih. Rast zaposlenosti traje već nekoliko godina, što je povezano s gospodarskim rastom, iako nije dosegnut broj iz 2008. Ipak, primjetan je uzlazni trend. U ožujku 2019. u razdoblju od tri godine porast je od oko 95.000. Stopa nezaposlenosti je niža nego u istom razdoblju 2008. Sada smo na oko 145.000 nezaposlenih”, rekao je Savić.
Majetić je rekao da trenutačno ima 30.000 otvorenih radnih mjesta. Radnike traže u Iranu, Ukrajini, Filipinima, gdje god postoji nekakav interes radnika da dođu u Hrvatsku.
“Radnika nema. Pola mirovina dolazi iz proračuna, oko 20 mlrd. kuna, 8%-9% PDV-a. To je i najveći rizik mirovinskog sustava, pitanje je kako to riješiti. Ima puno umirovljenika koji su premalo uplaćivati u fondove. Pitanje je zašto ljudi ulaze kasno u svijet rada. Mi moramo govoriti o većim mirovinama”, rekao je.
Majetić: Ljudi se ne usuđuju zapošljavati na neodređeno, nego po projektima
Na pitanje zašto poslodavci ne daju ugovore na neodređeno vrijeme, Majetić je odgovorio protupitanjem: zašto poslodavac ide na taj rizik u situaciji u kojoj radnika nema?
“Mala i srednja poduzeća ako su bez posla moraju radnika vratiti na tržište rada, a po Zakonu o radu to je vrlo teško i skupo i rizično i ljudi se ne usuđuju zapošljavati na neodređeno, nego po projektima. O tome želimo razgovarati sa sindikatima i Ministarstvom. Tema mirovine je puno šira od rada do 67. godine – to je tema reformi, da što više ljudi radi, da su što veće plaće”, rekao je i naglasio da u mirovinskom sustavu u I. stupu imamo veliki nered.
“Pitanje mirovinskog sustava je pitanje gospodarstva. 20% radnika koji su otišli iz Hrvatske odlazi zbog plaća, 33% koji su otišli ima 10.000 kuna veću plaću”, rekao je Majetić.
Bagić kaže da jednostavna podjela između javnog i privatnog sektora, po kojoj su radnici u javnom sektoru zaštićeniji, neopravdana i neutemeljena.
“Ukupno gledajući, imamo dva segmenta tržišta rada – u nekim dijelovima radnici imaju solidne radne uvjete i prihode, a u drugom sektoru je suprotno. Ta podjela ne ide nužno po privatno-javnoj liniji. I u privatnom sektoru imate poduzeća s dobrim uvjetima. Uslužan sektor i mali poduzetnici su najlošiji segment tržišta rada”, ustanovio je.
Jelušić je objasnio prijedlog SDP-a po kojem se plaće povećavaju 300-500 kuna, tako da se osobni odbitak poveća s 3.800 na 5.000 kuna, čime bi se plaće povećale onima s malom i srednjom plaćom, što bi na godišnjoj razini iznosilo oko 2 mlrd. kuna.
Ta je mjera socijalno opravdana, zaključio je.
Na pitanje zašto SDP to nije napravio kada je bio na vlasti, rekao je da je makroekonomski okvir tada bio potpuno drugačiji.
Burić je rekla da je minimalna plaća u posljednje dvije godine porasla 24%, 588 kuna, a 2014. godine minimalna plaća povećana je 0,4 % – 11,94 kn. Za prijedlog SDP-a kaže da bi se tako 2,4 mlrd. kuna izbile iz džepova jedinicama lokalne i regionalne samouprave.
Jelušić kaže da neka se te 2 mlrd. koje bi nedostajale općinama, gradovima i županijama pokrije tako da cjelokupan porez na dohodak ide njima.
“Ono što bi nedostajalo državnom proračunu, to se treba namiriti s osnove PDV-a, jer prostora u centralnom proračunu ima”, rekao je Jelušić.
To je komentirao Savić rekavši da je s ekonomskog aspekta ovaj prijedlog već poprilično zakasnio.
“To uopće ne spada u nešto što možemo definirati kao cjelovita porezna reforma. Kad je riječ o povećanju osnovnog osobnog odbitka, krajem 2016. u prvom krugu porezne reforme već je Vlada predložila tako nešto. Vi predlažete povećanje osobnog odbitka za 1200 kuna. To se već dogodilo kad je 2016. povećan s 2600 na 3800 kuna. Posljedica toga je da je točno 560.000 dodatnih osoba isključeno iz tzv. poreznih škara, dakle nisu uključeni u obvezu plaćanja poreza. Ukupno je to kumulativno oko 1,5 milijuna osoba koji nisu obuhvaćeni porezima od 2017. kad je stupilo na snagu. Nakon toga se vidjelo da su plaće nakon toga rasle. Nije Vlada ta koja definira nekome plaću. Ona rasterećuje porezne škare”, objasnio je Savić.
“Nakon prve faze porezne reforme koja se ticala osobnog dohotka, ako bi usporedili države središnje i istočne Europe, dakle države EU10, ako gledamo ispodprosječnu plaću, koja je otprilike dvije trećine prosječne, te plaće imaju najmanji porezni klin među EU10 država i to govori da se doprinosi rasterećenju. Prije nego što se uvelo povećanje osobnog odbitka iznos neto plaće na koju se nije plaćao porez na dohodak bio je 3840 kn. Nakon promjene 2017. godine iznos je povećan na 5520 kn. Osoba koja ima dvoje djece sada ne plaća porez ako je do 8000 kuna ne plaća porez na dohodak. Plaću do 8000 kuna dobiva oko 85% zaposlenih u Hrvatskoj”, nabrojao je Savić uspjehe Vlade.
Marijana Petir potpisala inicijativu ’67 je previše’: ‘Podržavam sindikate da se provede referendum’
Ribić: Nemojte se više pozivati na pohvale EK
To je uzrujalo Ribića koje je reagirao.
“Rekao bih: To što je bilo 2016 i 2017. bilo je. Nas sad zanima što treba biti. Zanima me što je najveći problem u ovoj zemlji trenutačno? Putujete u Iran, Ukrajinu, Filipine. Ne idete na odmor pretpostavljam, nego tražite rješenje za vaše probleme. Najveći problem je odlazak ljudi. Slažem se da jedan dio ne odlazi zbog plaća. Ako se plaće u ovoj zemlji počnu dizati, ako se vidi neki trag optimizma, onda će oni koji su na granici odluke iseliti se ili ne, reći hajde, postaje bolje, idemo ostati. U Rumunjskoj dižu plaće 50% i ne osvrću se na pohvale Europske komisije. Nemojte se više pozivati na pohvale EK. Što se više pozivate na pohvale EK to vam je manji rejting, ali ne kreditni, nego kod građana. Zna se što su ciljevi EK. Njezini ciljevi su bavljenje javnim dugom i deficitom. To ne mogu biti nacionalni ciljevi Hrvatske politike jer to konzervira i začepljuje ekonomsku aktivnost. Ako imamo ovakvu nacionalnu kataklizmu onda treba nekonvencionalne politike voditi sasvim drugačije, drugačije ekonomske pristupe. Neke stvari su postale stigme i njima se maše kao crvenom krpom. Npr. inflacija, dug, znamo li da je vrlo malo poduzetnika koji ulaze u investicije bez duga. Da nema duga ne bi bilo civilizacije, nije se dao smesti Ribić.
“Nije pitanje duga nego što radiš s dugom. Kad si uzeo novce što s njime radiš, u što si ih uložio. Ako je povrat veći nego kamata na dug onda je to kvalitetni posao. Onda svi uzimaju dug, i bankari će reći da je dug nešto najbolje. ali ne zbog njih nego zato da se pokrene proizvodnja. Zato je bitka oko visine kamatnih stopa. Zemljama koje su u krizi njima trebaju niske kamatne stope da bi bilo kredita odnosno duga, a iz duga onda treba graditi tvornice, investicije, infrastrukturne objekte, treba potpuno druga ekonomija. Gdje je naša Vlada, što ona tu radi? Nema toga”, rekao je Ribić.
“U zadnjih tri godine 20% se digla masa plaća najmanjih plaća i to je naš najveći problem na koji svi moramo raditi da se plaće dignu. To je ono što HUP govori već tri godine – povećajte reforme. Sve ono što nam smanjite uzimanja po bilo kojoj osnovi mi to vraćamo radnicima. To se dokazalo ili pokazalo. Plaće se išle prije svega malima. Kad govorimo o velikim plaćama u Hrvatskoj nažalost imamo premalo ljudi koji imaju velike plaće”, rekao je Majetić za HRT.
