Za trenutnu globalističku elitu koja dominira institucijama Europske unije, svaka zaštita vanjskih granica EU-a predstavlja degradaciju europskih vrijednosti. Tko štiti nacionalne granice ruši ideju jedinstvene Europe i njezine temeljne vrijednosti – slobodu kretanja kapitala, roba, usluga i ljudi, ipak sve je više otpora takvoj politici, piše politologinja dr. sc. Jadranka Polović za geopolitika.news
Hoće li Hrvati opet postati “graničari” za Europu?
Nakon proljetnog formiranja nove izbjegličke rute koja iz Grčke, preko Albanije i Crne Gore vodi do Bosne i Hercegovine, Hrvatska je postala ozbiljno izložena udaru masovne migracije. Iako hrvatske vlasti o tome ne govore, činjenica je da bi uskoro zemlja kao „graničar“ EU-a mogla imati veliki problem s ilegalnim migrantima koji će nam se temeljem Dublinske uredbe vraćati iz zemalja EU.
Iako se o izgradnji „hot spotova“ u Albaniji i Bosni i Hercegovini pregovara već nekoliko mjeseci, hrvatska je vlada ovu važnu sigurnosnu temu praktički marginalizirala, zapravo sakrila od vlastite javnosti kojoj se nude već viđeni, izlizani stereotipni argumenti koji idu u prilog legalizaciji masovnog prihvata migranata.
U kontekstu prevladavajućeg političkog stava o dominaciji ljudskih prava pojedinaca nad pravom države da brani svoj teritorij, Marakeška deklaracija postaje moralno obvezujući politički dokument s izravnim utjecajem na hrvatsko zakonodavstvo.
Budući da Deklaracija briše jasnu granicu između legalnih i ilegalnih useljanika, dakle onih koji u zemlju ulaze poštivajući često zahtjevnu, pa i kompliciranu proceduru useljavanja, i onih koji pristižu bez ikakvih dokumanata, svako zatvaranje granica ili loše postupanje s migrantima, suočilo bi hrvatsku Vladu s optužbama za kršenje ljudskih prava. Marakeška deklaracija zahtjeva od vlada pristupnica izgradnju kapaciteta („capacity-building activities“ naglašava snažnu ulogu nevladinih organizacija i privatnog sektora), te uklanjanje „strukturalnih čimbenika“ koji sprječavaju neometan ulazak ovih kategorija migranata.
Centar za mirovne studije – potpora Marakeškoj deklaraciji
Da se vratimo na već postojeće zakonodavstvo i usvojene političke dokumente! Usvojenom Akcijskom planu kojim se definira provedba mjera u odnose na osobe kojima je odobrena međunarodna zaštita, suprotstavio se Centar za mirovne studije, a u svom obrazloženju navodi kako pored navedene kategorije postoje i druge grupe stranaca s različitim statusom kojima je potrebna podrška institucija i NVO.
U kontekstu sadašnje situacije, vidljivo je da se ovaj zahtjev „poklapa“ s ključnim člancima Marakeške deklaracije.
Zaštitu tako treba proširiti na sve strance koji se nađu u Hrvatskoj, bez obzira jesu li unutra temeljem legalne procedure ili ilegalno.
CMS smatra kako ove osobe ne smiju biti tretirane tek kao „socijalni slučajevi“, a ključan smjer države treba biti onaj u kojem će tijela državne uprave osigurati zaštitu i podršku osobama s izbjegličkim statusom u vidu prevladavanja traume, socijalnog uključivanja i participaciju u novom društvenom kontekstu, odnosno da se osiguraju mjere za političku participaciju na lokalnoj i nacionalnoj razini, te u različitim sektorima kao što su sindikati, političke stranke i druge različite vrste udruženja i organiziranja građana.
CMS predlaže zanimljivu „procjenu ranije stečenih kompetencija“, dakle obrazovnog statusa. Gotovo je nezamislivo da naši građani odu u Irsku, Švedsku i Norvešku i da zahtijevaju posao liječnika ili medicinske sestre temeljem ovakve „procjene“. Nevladine udruge tako postaju provoditelji mjera, one su plaćene za programe educiranja azilanata o njihovim pravima, zbog čega se nova agenda temelji na osnaživanju partnerstva organizacija civilnog društva i odgojno-obrazovanih ustanova u provedbi projekata interkulturanog obrazovanja, odnosno obrazovanja o građanskim i ljudskim vrijednostima.
I bez Marakeške deklaracije Hrvatska je u nezavidnoj situaciji, a s njom…
I bez pristupanja ovom „Globalnom kompaktu“, a osobito s njim, Hrvatska se nalazi u nezavidnoj situaciji u kojoj se kontekst migrantske krize nametnuo kao humanitarno pitanje zaštite ranjivih skupina koje snažno opstruira ideju zaštite nacionalnih (time i EU) granica.
Međutim, na pitanjima migracija, politika azila, kao i zaštite vanjskih granica Europske unije, 28 članica duboko je podijeljeno.
Zbog dogovora Europske unije i Turske, hermetičkog zatvaranja Mađarske, ali i drugih zemalja srednje i istočne Europe, kao i bilateralnog sporazuma Italije i Libije, broj migranata je opao, međutim, posljednja događanja na prostoru regije izazivaju zabrinutost. Za trenutnu globalističku elitu koja dominira institucijama Europske unije, svaka zaštita vanjskih granica EU-a predstavlja degradaciju europskih vrijednosti. Tko štiti nacionalne granice ruši ideju jedinstvene Europe i njezine temeljne vrijednosti – slobodu kretanja kapitala, roba, usluga i ljudi, ipak sve je više otpora takvoj politici.
Zemlje na granicama EU u susjedstvu Hrvatske – hot spot
Kako proširenje Europske unije na Zapadni Balkan više nije opcija, regija se sve češće spominje kao mogući hot spot. Trenutno se na prostoru između Grčke i Albanije nalazi preko 60 000 migranata.
Nesumnjivo, dio bogatih zemalja europske jezgre potpuno je odlučan u stvaranju getoa izvan njihovih utvrđenih granica. Iako bi možda većina zemalja regije željela reći ne, EU uvijek ima načine kako ih primorati da postanu potencijalni geto.
Očekujući prijam u Europsku uniju, ucijenjena Albanija već razmatra novu poziciju luke Drač koja se zbog svog kapaciteta za prihvat velikih brodova spominje kao moguće odredište na koje bi migranti pristizali „elegantno“ morskim putem (u duhu regularnih i sigurnih migracija). Kako je Bosna i Hercegovina međunarodni protektorat, zgodno se nameće tek kao kontejner-država, dakle geto iz kojeg migranti koji pristignu više ne izlaze. Azilantska naselja se već grade u Makedoniji, a Srbija je nizom sporazuma tijekom pristupnih pregovora obvezana na ustupke, od kojih je prihvatni izbjeglički kamp tek manji.
Granice južne i jugoistočne Europe ili Zapadnog Balkana su otvorene i potpuno bespomoćne što predstavlja sigurnosnu prijetnju za Europu, ali i za Hrvatsku.
Cijeli tekst pročitajte ovdje
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
