Dr. sc. Mile Mamić: ‘Previše je licemjerja i neistinitog domokršćanstva’

Mile Mamić
Foto: www.unizd.hr

Jučer sam se oprostio od dragoga prijatelja Roka (Role) Bralića, velikana naših dana. Neuk čovjek, samouk, vozač autobusa, ali nadaren, mudar. Uvijek je bio spreman održati veličanstven govor: Riječi su izvirale iz bistroga uma i čistoga srca. Imao je desetero djece s jedinom ženom. Svi su obiteljski ljudi, oženjeni, udati, i to samo jedanput. Ta raspjevana obitelj dala je velikoga Tomislava (Croatio, iz duše te ljubim, Stina kralja Zvonimira i druge vrlo poznate pjesme). Bio je veličanstven sprovod usprkos mjerama opreza. Na misi je bio i živi, uskrsli Isus Krist (Put, Istina i Život). Roko se je hranio Kruhom Života. Završio je svoj hod za život i prešao u Život. Oproštaj od toga dragog čovjeka potakao me na ovo razmišljanje, koje želim podijeliti s čitateljima portala Narod.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Hod je vrlo zanimljiva riječ. U genitivu jednine je kratki naglasak: hȍda. Dativ i lokativ jednine se razlikuju po naglasku: Možemo se pridružiti Hȍdu za život. Možemo sudjelovati u hòdu ili nekoga poznati po hòdu. Možemo nešto rješavati u hòdu. Hod može značiti i mjeru udaljenosti. Nije dobro imati puno prazna hoda. To je odglagolska imenica od glagola hodati ili hoditi. Opći glagol kretanja je ići s mnoštvom složenica. Njegovo je značenje znatno šire nego u nekim jezicima. Nama je on i istoznačnica za „putovati“. Glagol ići je nepravilan: Ići – idem – išao. U složenicama ima još i osnova –laziti: dolaziti. Oblici mu se tvore od različitih osnova. U obliku išao krije se korijen glagola hoditi/hodati, samo što je h prešlo u š, kao npr. Duh – Duše. Momak i djevojka hodaju, upoznaju se prije ženidbe. Prastaru riječ hod nalazimo i u drugim slavenskim jezicima. Nalazi se i u složenici hodočašće, gdje hodom iskazujemo komu čast. Kad se radi o velikim udaljenostima i putovanju raznim prijevoznim sredstvima, neki to preinačuju u vozočašće. I sami se smiju kad to kažu jer nije to potrebno.

Vrlo je zanimljiva i riječ žìvot. Riječ je vrlo dinamična: nom. jd. žìvot, gen. jd. živòta, vokativ jd. žȉvote, gen. mn. živóta. Kad je riječ o ljudskom životu, on je sudbinski vezan s riječju smrt. Riječi život i smrt se i opisuju jedna pomoću druge u ljudskom smislu, uključujući vremenske odrednice početak i kraj. Tako su riječi doživotni i dosmrtni u općejezičnoj uporabi istoznačnice, ali se u hrvatskom pravnom jeziku znatno razlikuju. Ugovor o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju nisu isto.

Sveza Hod za život nastala je u novije vrijeme. To je u uskoj vezi sa životom i smrti. Dosta je česta sveza: kultura života i kultura smrti. U pitanju je odnos prema vrijednostima, prema Bogu i čovjeku, prema temeljnim ljudskim pravima, prema savjesti, prema opredjeljenju za dobro ili zlo.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Hod za život posebno je organizirana manifestacija Pokreta za život (Pro Life). To je udruga aktivista na svjetskoj, nacionalnoj i lokalnoj razini koja se je opredijelila za život, sreću, blagoslov. Žele to svima pokazati i pozvati ih da se opredijele za Život i budu poput njih sretni i blagoslovljeni.

Bog, Tvorac života u Ponovljenom zakonu (30, 15) kaže: „Gledaj! Danas preda te stavljam: život i sreću, smrt i nesreću…“ a malo dalje (30, 19-20) nastavlja: „Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju da pred vas stavljam: život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Život, dakle, biraj, ljubeći Jahvu, Boga svoga…“

Cijela Biblija je Poziv na Život. Ona je ljubavno pismo Boga živoga živomu čovjeku. Imamo, dakle, na jednoj strani: život, sreću, blagoslov…, a na drugoj: smrt, nesreću, prokletstvo…

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Imamo dvije uigrane, uvjetno rečeno, ženske ekipe, da ne kažem momčadi. Na jednoj strani su pozitivne ljudske osobine, sklonosti, krjeposti, vrline. Kapetanica im je poniznost i ljubav, dvije u jednoj, nerazdružive i snažne. Na drugoj su strani negativne ljudske osobine, sklonosti, navike, mane. Kapetanica im je oholost. U prekrasnoj priči Heraklo na raskršću i u kršćanskoj umjetnosti krjeposti i mane su personificirane.

Ta se utakmica igra u ljudskom srcu, u meni, u tebi, brate i sestro, u svakom čovjeku, u cijelom čovječanstvu kroz povijest.

Zbog čovjekove grješnosti negativne nam se osobine tako lako primaju, a pozitivne se tako mukotrpno stječu, čuvaju, učvršćuju i njeguju. Puno toga u nama „navija“, „igra“ za negativke, a da toga nismo dovoljno ni svjesni. A u dubini duše želimo ono drugo, dobro, sveto. Treba nam pomoć s neba. Treba nam milost, Božja snaga. Bog nam priskače u pomoć.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Marijinim pristankom (Neka mi bude po riječi tvojoj) Sin Božji postaje čovjekom u osobi Isusa Krista. On je Put, Istina i Život. On je Život i prvi hodač za život. On je začetnik Hoda za život. To je prvi spasenjski korak Sina Božjega. On osobno ulazi u ljudsku povijest, uzima ljudsku narav, utjelovljuje se, postaje čovjek, naš brat, jedan od nas.

Hod za život je javno očitovanje opredjeljenja za život kao Božji dar. Zauzimanje za zaštitu ljudskoga života od začeća do prirodne smrti. Zauzimanje za odgovorno ponašanje prema daru života, za ljubav prema Bogu i čovjeku, solidarnost, altruizam, žrtvovanje za druge, darivanje, sebedarje, divljenje pred čudom života.

„Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo, i jesmo.“ (1 Iv 3, 1) Svaki je čovjek Božje stvorenje. Od Boga smo, Bog nas ljubi, Bog dolazi k nama, među nas, uzima ljudsku narav, postaje čovjekom da nas sve otkupi, spasi, dovede Ocu.

U svakodnevnoj borbi između dobra i zla, u ovoj teškoj utakmici između mana i krjeposti, velika je stvar što su Isus i Marija neumorni i trajno djelatni u službi dobra i spasenja čovjeka. To pokazuju mnoga obraćenja u Međugorju i drugdje. Bog se na čudesan način služi ljudima, zbivanjima, djecom, snovima.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Hod za život je Božje djelo. Isus i Marija su uvijek na strani života, dobra, krjeposti, čovjeka, spasenja i sreće. Oni su trajno u Hodu za život. Neka cijeli naš životni tijek bude hod za život u svojoj punini!

U temelju Marijine i Isusove škole je poniznost, poslušnost Ocu. Marija je ponizna „službenica Gospodnja“, Isus je učitelj „krotka i ponizna srca“ (Mt 1, 29). „On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe „oplijeni“ uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. Zato Bog njega preuzvisi…“ (Fil 2, 6-9) Poslušnost, ljubav i njihove „suigračice“, uz Isusa, Mariju i druge svece kao uzore i zagovornike, pomoći će nam u životnoj utakmici za bolji, ljepši i pravedniji svijet.

Tko su protivnici Hod za život?

Hod za život nije načelno hod protiv nego hod za. Hod za sve spomenute vrijednosti, vrline, krjeposti. Biti protiv toga znak je duhovne sljepoće. Ali zanosni navijači i igrači one druge ekipe, muške i ženske, imaju drukčiji odnos prema tim temeljnim vrijednostima, imaju drukčije poglede, opredjeljenja. Teško bi se moglo reći: ideale. Koliko su slobodni u svojim prosudbama vrijednosti, teško bi se moglo reći. Vjerujem da je Isus na križu i za njih molio: „Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!“

Oni Hod za život i javno zauzimanje za temeljne vrijednosti doživljavaju kao govor mržnje. Oni se proglašavaju naprednima. Njihovo „uvjerenje“ je vrhunac ljudske civilizacije, demokracije, slobode. Oni pobačaj, ubojstvo djeteta u majčinoj utrobi, smatraju „ženskim pravom“. Tko odbija suradnju u tom zločinu jer mu to savjest ne dopušta, smatraju ga nazadnim. Oni se zauzimaju za pravo na pobačaj, a tko to ne će da radi, nema mu posla. Neka radi nešto drugo gdje mu ne treba savjest. Oni se zalažu za pobačaj i eutanaziju, a ta dva zla našega vremena usmrtili su više ljudi nego Stogodišnji rat, svi ratovi i diktature zajedno. Ta se zla nazivaju „ljudskim pravom“ (o čemu /slobodno/ ne odlučuje ugrožena osoba) nego druge osobe radi svoje komocije. To je njihovo „pravo“! U mnogim se „naprednim“ državama više ne rađaju djeca s posebnim potrebama. Japanski ministar mirovinskog optužuje za krizu umirovljenike što brže ne umiru. Neki bi pojam eutanazije htjeli proširiti sve do začeća ili abortus do punoljetnosti i starosti. U racionalizaciji društvene potrošnje neki će „zdravi“ predložiti da se ubiju svi bolesni i zatvore sve bolnice, neki će „pošteni“ i „slobodni“ predložiti da se pobiju svi kradljivci, kriminalci, zatvorenici. Bez savjesti u srcu ljudska glupost je vrlo domišljata. Zato bi neki htjeli ukinuti priziv savjesti, pravo na savjest. Kakva nas „prava“ još čekaju!? A svaki glas za Život, za pravo nerođenih, bolesnih, ugroženih proglašava se govorom mržnje.

Život bez savjesti je zvjerinjak, gdje svatko svakoga može ubiti kad god hoće i za što god hoće, pa i bez razloga. Za njih vrijedi pretpostavka nevinosti, a za nas pretpostavka krivnje. Hvala! Ne želimo takav svijet.

Kad počinje ljudski život i dokad traje?

Temeljno je pitanje: Kad počinje ljudski život? Otkad dokad traje?

O toj temi istaknuti naš jezikoslovac Milan Nosić napisao je u časopisu Jezik (br. 1., Zagreb, veljača, 2020., str. 13 – 21.) vrlo zanimljiv znanstveni rad Ljudski život traje od začeća do smrti.

Nosić ističe da su gotovo svi rječnici u slavenskim jezicima (možda nakon Oktobarske revolucije?) u pitanju početka ljudskoga života prihvatili krivu tvrdnju da ljudski život počinje rođenjem/od rođenja. U jednom drugom sličnom članku ističe kako su u tom pitanju filologija, pravo i medicina dobro zaglibili, a da je biologija i u najtežim vremenima stala u zaštiti života od začeća. To jednako vrijedi za biljke i životinje. Ni čovjek nije iznimka. Nosić je znanstvenik. Nije nikakav aktivist. Ne ulazi u svjetonazorska, ideološka pitanja.

S tom se tvrdnjom slaže i struka. Svi naši (i ne samo naši) medicinski fakulteti slažu se u tom da ljudski život počinje začećem. Suvremena tehnologija nam je omogućila da možemo promatrati razvoj djeteta od začeća nadalje. Kad bi se ženama koje razmišljaju o pobačaju omogućilo da vide u svom krilu to čudo života, pružila duhovna, psihološka, pravna i materijalna pomoć, vjerojatno bi se ohrabrile i prihvatile taj Božji dar.

U nas se ta pitanja postavljaju često, osobito prije izbora. A to je i sad vrlo aktualno. Neki zakamufliraju odgovor na ta pitanja, neki jasno i otvoreno kažu, bilo da misle ili možda i ne misle tako, ovisno o tom žele li biti „napredni“ ili „nazadni“.

Jučer je predsjednik „demokršćanske“ stranke ukorio svojega razigranog „igrača“ što je rekao da bi djetetu bilo bolje u domu nego kod istospolnog para, a na njegove zanimljive tvrdnje o pobačaju nije se uopće osvrnuo, što bi moglo značiti da se u tome s njime slaže. A on je rekao da već imamo zakon koji dopušta pobačaj, da pitanje prava na izbor mora ostati jer je to civilizacijsko postignuće, neki kažu „stečeno pravo“, i da se ispod te razine ne smije ići. Da bude još jasniji, rekao je i to da se ne smije dogoditi da u nekoj bolnici svi liječnici odbijaju izvršiti pobačaj jer se ženi mora omogućiti da ostvari svoje „prava na pobačaj“, pravo da ubije svoje dijete. Ministar zdravstva! On mora misliti na sve. Hoće li ginekolozi prije zaposlenja morati polagati prisegu da će ubijati nevine? Ako to ne će, nema za njih posla. Želim ga podsjetiti: Može neki liječnik to i prihvatiti, ali pod pritiskom glasa savjesti i promatranja čuda života u majčinu krilu promijeniti mišljenje i odustati od toga. Da ne bude zagonetke, u pitanju je HDZ, Plenković i Beroš. A, osnaženi uspješnom borbom protiv virusa korona, uzeli su za slogan Sigurna Hrvatska. A sigurne Hrvatske nema bez sigurnosti tih nevinih ljudića u majčinu krilu. Oni su najugroženija skupina. Oni žele živjeti. Fizički se opiru, izmiču ubijanju. Oni nemaju pravo glasa, ne mogu prosvjedovati. Pružimo im ruku kao bratu brat! Previše je licemjerja i lažnog humanizma i neistinitog domokršćanstva. Tako se velikodušno pomaže jednom teško bolesnom djetetu, a tisuće ubijamo. Komarce cijedimo, a deve proždiremo, rekao bi Isus.

Ljubimo sve ljude! Molimo za sve ljude! Ne isključujmo nikoga! To je pravi Hod za život!

Mile Mamić, red. prof. u miru

* Dr. sc. Mile Mamić redoviti je prof. u miru ali i dalje piše za časopis Jezik, Glasnik mira (kolumna o hrvatskom kršćanskom nazivlju), razne portale, vodi Školu hrvatskoga jezika. Svojim prilozima pomaže obnovljenoj emisiji Govorimo hrvatski na Radiopostaji Mir, Međugorje.

Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu završio je studij hrvatskoga jezika i književnosti te latinskoga jezika i rimske književnosti. Od 1973. do 1994. bio je stalno zaposlen u Zavodu za (hrvatski) jezik u Zagrebu. U međuvremenu bio je lektor za hrvatski jezik na sveučilištu u Münsteru i Leipzigu, zatim gostujući profesor na sveučilištu u Münsteru i Budimpešti. Za izvanrednoga profesora za suvremeni hrvatski jezik na Filozofskom fakultetu u Zadru izabran je 1994., a 1999. za redovitoga profesora. U trajno zvanje izabran je 2005. Autor je i suautor nekoliko vrlo vrijednih knjiga. Bio je voditelj znanstvenoga projekta Hrvatsko pravno nazivlje kodifikacijskoga razdoblja, iz čega je proizišla knjiga Hrvatsko pravno nazivlje. Kao stručnjak za hrvatsko pravno nazivlje bio je nekoliko godina stručni član Odbora za zakonodavstvo Zastupničkoga doma Hrvatskoga sabora. Također je jedan od rijetkih jezikoslovaca koji se intenzivnije bavi i hrvatskim kršćanskim nazivljem, o čemu je objavio knjigu Hrvatsko kršćansko nazivlje. Na temelju njegovih članaka u Glasniku mira u Međugorju Informativni centar u Međugorju objavio je ovih dana knjigu Hrvatsko kršćansko nazivlje (II.). Knjigu posvećuje svom ocu Josi, bleiburškom mučeniku. Knjiga ima 75 članaka za 75. godišnjicu Bleiburške tragedije. Utemeljitelj je i stručni voditelj Škole hrvatskoga jezika LIN-CRO (Lingua Croatica) u Zadru, gdje se održavaju razni tečajevi za strance i potomke naših iseljenika. Dobitnik Državne nagrade za znanstveni rad – za promidžbu hrvatskoga jezika (2006.).

** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.