Dr. sc. Polović: ‘Nedopustivo je da Hrvati u BiH nemaju svoju javnu televiziju’

“Da bi se stabilizirale prilike u BiH trebat će puno diplomacije, ali i treba se izjednačiti status sva tri naroda. Hrvati uopće nemaju svoj javni medij, javnu televiziju, što je nedopustivo“, upozorava doc. dr. sc. Jadranka Polović, profesorica na kolegiju Međunarodna organizacija i Etika u međunarodnim odnosima Sveučilišta Libertas i vanjska suradnica na Odsjeku za demografiju i hrvatsko iseljeništvo Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, koja je za Narod.hr komentirala dvodnevni posjet ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova u BiH, Srbiju i Hrvatsku, u trenutku kada Bosna i Hercegovina obilježava 25. obljetnicu potpisivanja Daytonskog sporazuma, te uoči početka mandata novog američkog predsjednika Josepha Bidena i njegove najavljene promjene politike prema BiH.

> Milanović: Jesam li šovinist ako kažem da Hrvati postoje i da su nezadovoljni u BiH?

Narod.hr: Zašto je izjava hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića na HRT-u u kojoj uz ostalo je kazao kako je svima jasno da u BiH postoje problemi o kojima se ne smije šutjeti, a među njima je i taj da su Hrvati koji tamo žive nezadovoljni svojim statusom te da se takvi problemi moraju riješiti jasnim dogovorom, a ne kozmetičkim zahvatima toliko razbjesnila neke bošnjačke političare?

Doc. dr. sc. Jadranka Polović: Zbog toga što je on smatrao potrebnim otvoriti pitanje položaja Hrvata unutar BiH.

Narod.hr: Što znači Lavrovljev posjet Srbiji, BiH i Hrvatskoj i što možemo očekivati od novog američkog predsjednika, američke uloge u BiH i susjednim državama?

Doc. dr. sc. Jadranka Polović: Prošli se tjedan odvijala rasprava u američkom Kongresu o vanjskoj politici Bidenove administracije. Unutar te rasprave u fokusu se našao Zapadni Balkan. Prvenstveno zato što je na neki način to dio koji je zaista najbliži Bidenu samom i uopće toj administraciji koja se recimo prije četiri godine prilično bavila ovim područjem. Vidjeli smo iznenadne promjene u pristupu ovoj regiji. To znači da nova američka administracija želi završiti priču sa Zapadnim Balkanom i konačno uspostaviti svoj utjecaj. Dolazi do jednog velikog geopolitičkog preslagivanja u toj regiji. Što se tiče NATO-a, on je taj proces požurio. Jedina zemlja koja je ušla u EU iz tog okruženja je Hrvatska. EU vodi jednu, rekla bih, poprilično zastarjelu politiku uvjetovanosti, postavljanja kriterija, koje teško da bi savladale i znatno razvijenije zemlje zapadne Europe, a koji se postavljaju pred nove članice. EU definitivno nije svjesna toga da je vrlo važno da cijela ova regija postane njihovo geopolitičko područje.

Što se tiče nove Bidenove administracije mislim da će ona predvoditi pravila igre. Da će biti uključena EU, odnosno Njemačka, ali i Turska. Turska ima najveći utjecaj na Bošnjake, koji su treći konstitutivni narod. Međutim, kao što vidimo svijet ide od unilateralizma, prema multilateralizmu. U međuvremenu se je jako puno međunarodnih aktera našlo u ovoj regiji. Rusija je sigurno jedan od najdulje prisutnih i najutjecajnijih.

Možemo vidjeti da je u tom kontekstu ministar Lavrov zapravo započeo turneju u BiH, Srbiji i Hrvatskoj, te je pokazao da Rusija namjerava igrati ulogu aktivnog sudionika u završetku priče o Zapadnom Balkanu.

Narod.hr: U tom kontekstu, kakvi bi mogli biti odnosi Turske s Amerikom i Bidenovom administracijom?

Doc. dr. sc. Jadranka Polović: Amerika i Turska uvijek vode igru miša i mačke. Turska tako radi i s Rusijom. Zapravo nikada to savezništvo kroz povijest Turske i Rusije nije postojalo u obliku u kojem se pojavilo danas. Turska se nametnula kao moćna regionalna sila, a Balkan je u fokusu njenog interesa. Turska je usmjerena na dvije grupacije dva naroda na prostoru Zapadnog Balkana, to su Bošnjaci i Albanci. Erdogan nastoji proširiti svoj ne samo politički nego i kulturološki utjecaj, a pri tome mislim pruža i snažnu ekonomsku potporu. Erdogan, što se tiče Zapadnog Balkana, ostaje vrlo aktivna figura u bilo kakvom rješenju. Sigurno je da će ga nova američka administracija uvažiti.

Narod.hr: Zašto se povlače usporednice između BiH i Srbije i Kosova?

Doc. dr. sc. Jadranka Polović: Zato što je to igra spojenih posuda. Ako se ide na podjelu Kosova i pripajanje jednog dijela Srbiji, odnosno međusobno priznanje, i koji će biti konačni efekt tog sporazuma. Koliko je sada vidljivo, od Srbije se zahtijeva priznanje Kosova, ali im se u principu ne daje ništa zauzvrat. Ako dođe do podjele tog dijela, onda će se zapravo i prostor BiH trebati presložiti. Inače može doći do zaista ozbiljnih konflikata u regiji.

Narod.hr: Djeluje li hrvatska politika dovoljno za zaštitu hrvatskog naroda u BiH?

Doc. dr. sc. Jadranka Polović: Ne bih se vraćala na politiku iz 1990-ih. Mnogi jednostavno vuku paralele s nekakvim političkim angažmanom koji je završio na Haaškom sudu, iako svakako povijest treba valorizirati.

Bez obzira na to, Hrvatska je matična država jednog od konstitutivnih naroda u BiH. U svakom slučaju treba imati aktivniji pristup u zaštiti hrvatskog naroda, što Hrvatska u pravilu dugo godina izbjegava. Naše prošle vlade zapravo su odbijale baviti se hrvatskim narodom u BiH. Uvijek su izražavale jedan stereotipni pristup, kao što i ova Vlada isto tako pokušava neke stvari rješavati, međutim, zapravo uvijek drži jednu odstupnicu. Ravna se, čuli smo izjavu ministra vanjskih poslova i odgovornih ljudi u hrvatskoj Vladi – koji su rekli da smo mi članica EU, prema EU. Mi ćemo se ponašati otprilike onako kako bude zahtijevala EU i kakvo je stajalište Europske unije.
Treba još analizirati što znači Lavrovljeva izjava u kojoj je rekao da podržava Hrvatsku. To bi značilo da – iako je on protiv izmjena Daytona, svakako zahtjev za ustavnim promjenama smatra prihvatljivim i legitimnim.

Narod.hr: Kakva je onda budućnost Daytonskog sporazuma? Što možemo očekivati?

Doc. dr. sc. Jadranka Polović: Daytonskim sporazumom bi trebala biti zagarantirana ravnopravnost naroda, a Amerikanci su 1995. godine osmislili da BiH ima najkompliciraniji pravni sustav u svijetu. Međutim, činjenica je da je zemlja podijeljena na dva entiteta – na Federaciju, koja uključuje Bošnjake i Hrvate, te Republiku Srpsku sa Srbima. Potpuna ravnopravnost naroda nije se ni 20 godina poslije dogodila.

Bilo je tu puno zahtjeva za odcjepljenjem Republike Srpske, puno povlačenja hrvatskih predstavnika, puno angažmana Bošnjaka na stvaranju unitarne BiH i vrlo upitna uloga visokog predstavnika. Sve zajedno bio je sukob interesa, još ako tome dodamo i sve strane aktere koji djeluju na prostoru BiH…

Nemojmo zaboraviti da je pored EU, SAD-a, Rusije i Turske, na ovom prostoru izrazito su prisutne zaljevske zemlje, Saudijska Arabija, Katar, Pakistan, Iran… njihove obavještajne službe. BiH ima jako puno ne samo političkih, socijalnih, ekonomskih, nego i sigurnosnih problema. Jedan od njih su svakako migracije i radikalizacija. To sve dodatno vrlo komplicira situaciju u BiH. Puno je političkih aktera u BiH utaboreno. Oni imaju čvrste pozicije.

Bidenova aministracija, zajedno s Njemačkom, naći će se u novom okruženju, koje nije povoljno. Ovo nije 1995. nije ni 2000. godina, morat će uvažiti i razmišljanja drugih čimbenika.

Da bi se stabilizirale prilike trebat će puno diplomacije, ali i treba se izjednačiti status sva tri naroda. Hrvati uopće nemaju svoj javni medij, javnu televiziju, što je nedopustivo, zaključila je za Narod.hr doc. dr. sc. Jadranka Polović.