Analitika raznih vrsta preplavila je ovih predizbornih, izbornih i postizbornih dana hrvatsku javnu scenu do razine ne postojanja bilo kakvih ozbiljnijih promišljanja i rasprava o gospodarskim i inim modelima izlaska Hrvatske iz sivila, koje nas zadržava na europskom dnu po osnovnim razvojnim parametrima. Politička dominacija u svemu i posebno politička analitika po osjećaju potpomognuta uslužnim novinarstvom nalik starom zanatu, gotovo je zarobila hrvatsko društvo, a glasovi razuma i znanstvenog promišljanja i razmatranja poput su heretičkog djelovanja koje remeti programirani politički samo formalni bipolarni mir u izmjeni na prijestolju. Hrvatska se stvarnost pritom, a naročito demografska, zaboravlja, prigodno spominje, retorički obnavlja i pretvara u elitističke političko-diplomatske balove, zatvorene večere i kazališna uprizorenja, kao da svijet izvan tog zatvorenog, privilegiranog i bez ozbiljnijeg vrijednosnog kriterija pozicioniranog kruga ne postoji.
Postoji zato analitika i vječni univerzalni analitičari infinitezimalne spoznaje i metodološke snage razumijevanja stvarnosti uvijek programirani, nezavisno od vlastite prošlosti, političke promašenosti i intelektualne oskudnosti, koji neukima, neobrazovanima i nacionalno zabrinutima nameću javnim djelovanjem istine o stabilnosti, opasnosti od populizma, strahu od promjena, nepotrebnosti glasanja hrvatskog iseljeništva, suvišnosti nacionalnog razvojnog koncepta kad postoji zajednički europski i slično. Politički i novinarski na osjećajima uglavnom utemeljen analitički obrazac usmjeravanja istine prema nevjerojatno podcijenjenoj hrvatskoj populaciji, praktički negira elementarnu filozofiju, logiku, statistiku i matematiku, a pritom i biračku, glasačku i uopće hrvatsku pučku pamet.
Povezivanje neobrazovanosti ukupne, biračke i glasačke populacije s nacionalnim pristupima i konceptima postalo je već opće pravilo djelovanja u koje ne treba sumnjati niti ga podvrgavati objektivnim korelacijskim i inim analizama, jer je eto tako najjednostavnije svaki oblik hrvatskog idealizma negirati neobrazovanošću, primitivizmom, ruralnošću, uskoćom i sličnim atribucijama. Javna analitička upregnutost u dokazivanju hrvatskog nacionalnog primitivizma i uzdizanje anacionalne obrazovanosti i njihovih svjetskih i europskih širina pretvara se u osnovi u negaciju hrvatskog društva i postojanja njegovih tradicijskih, povijesnih i inih vrijednosti. Pritom su nebitni stvarni pokazatelji izbornih zakonitosti i objektivne želje većinske hrvatske populacije, već su samo bitni njihovi osjećaji prema ideologijskim, a u većini slučajeva i anacionalnim pristupima.
1.Osnovna izborna zakonitost u pravilu je želja ukupne, biračke i glasačke populacije za promjenama. Mogu je ponuditi i donijeti vladajući, ako prihvate stvarnost i vlastitu odgovornost vladanja, a mogu i opozicijske, pojedinačne ili udružene političke snage. Vezano je to za svake izbore i na svim razinama i nisu uvijek očekivane izborne promjene vezane za promjenu političkog okvira vladanja, ali jesu za novi pristup, širinu, spoznaju, mogućnosti, nove ljude i slično.
2.Želja se za promjenama nakon jasnog priklanjanja Predsjednice vladajućima intenzivirala pa je pojava M. Škore bila očekivana i dobrodošla svima željnim promjena. Najava u hrvatskom političkom i javnom prostoru novog vjetra ugrozila je ustaljeni ritam izmjene vladanja nad Hrvatskom, a potvrda manje-više svih anketa o njegovoj pobjedi u drugom krugu nad oba kandidata ustaljenih vladara Hrvatske u posljednjih 20 godina, tražila je apologetsko usmjeravanje iz oba smjera protiv te mogućnosti. Pritom su se koristila sva sredstva uslužnog novinarstva.
3.Eliminacijom opasnosti od očekivanih promjena već u prvom izbornom krugu stvari su se vratile u zadane okvire, ali s pogrešnim pretpostavkama kako se automatizmom zaustavila želja za promjenama. Usprkos sužene ponude ona nije nestala, a na nastavak iste retorike, sadržajnosti, patetike i istih obećanja vladajućih, već umorna biračka populacija od standardnih postupanja više nije pristala.
4.Pojedinačni izbor u suženoj ponudi uglavnom se u takvim okvirima usmjerava prema osobnosti s jedne strane i protiv vladajućeg zajedništva s druge strane pa je pripisivanje ideološke uspješnosti ili negiranje značenja nezadovoljstva vladanjem dokaz odmaka od stvarnosti na obje strane.
5.Gotovo je jednaka zabluda svjesno javno forsirana s apologetskim sljedbenicima nasljedne ideologije koju je Hrvatska napustila početkom devedesetih prošlog stoljeća, kako su Predsjednika doveli na vlast obrazovani, dok su manje obrazovani tražili isti nastavak. Kako onda objasniti zašto ti isti obrazovani nisu produžili vladanje formalno obrazovanijima s diplomatskim finim manirama koji gotovo u cijelosti pokrivaju stranku na vlasti, diplomaciju i praktički cijelu izvršnu vlast i koji su redom stali uz Predsjednicu?
6.Proglašavanje svih nacionalnih razvojnih pristupa i svih pojedinačnih ili skupnih djelovanja u tom smjeru uskoćom, primitivizmom, neobrazovanošću i slično nije ništa drugo, već anacionalno djelovanje i negiranje hrvatskih potreba i hrvatskih tradicijskih vrijednosti. Po tom se obrascu Hrvatska nakon ratne pobjede stalno drži u pokornosti, a u tom se smjeru upućuju i analize o neobrazovanima koji podržavaju nacionalne koncepte ili pojedince i ideje na izborima.
7.Prema procjenama Državnog zavoda za statistiku RH za 2018. godinu (Priopćenje 7.1.3., DZS, Zagreb, 13.9.2019.), Hrvatska je imala ukupno 4 087 643 stanovnika; 0-14 godina starosti 590 587 (14,5 %), a 0-18 754 269 (18,5 %), dok je apsolutno smanjenje ukupnog stanovništva u odnosu na popis stanovništva 2011. za 197 246 osoba ili 4,6 %. Stanovništva je starijeg od 18 godina s pravom glasa bilo 3 333 374 (mlađeg od 18 godina 754 269). dok je u popisu 2011. stanovništva starog 15 i više godina bilo 3 632 461. Ukupna je stopa depopulacije dakle 4,6 % i uzet će se u obzir u kasnijim procjenama.
8.Razliku između procjene za 2018. starijih od 18 godina i broja birača na predsjedničkim izborima 2019. (prvi krug) i ranijih izbora neka objasni DIP ili DZS, a one se kreću u rasponu od 300 do 500 tisuća.
9.Obrazovna je struktura stanovništva starog 15 i više godina prema popisu 2011. bila: 62 092 bez škole; 34 786 1-3 razreda; 249 081 4-7 razreda; 773 489 osnovna škola; 1 911 815 srednja škola i 595 233 je bilo visoko obrazovanih osoba (371 472 sveučilišni studij, 11 702 doktorat znanosti). Ukupno je dakle bilo ispod srednjeg obrazovanja 1 119 448 osoba ili 30,8 %, a srednjeg i visokog 2 507 048 ili 69,0 %, dok razliku do 100 % čini nepoznato. Pretpostavka je; taj odnos u osnovi vrijedi i za popis birača pa je logičan zaključak kako izbore prevladavajuće odlučuju srednje i visoko obrazovani.
10.Depopulacija je ukupnog stanovništva bila 2011.-2018. po stopi 4,6 %, a to je smanjenje uz njezin linearni nastavak među osobama ispod srednje razine obrazovanosti u 2018. za 51 494 osoba. Prema intenzitetu depopulacije i izlaska na izbore u predsjedničkim je izborima vrlo vjerojatno sudjelovalo oko 534 000 osoba manje obrazovanosti od srednje i oko 1 160 763 osoba iznad osnovno školske obrazovanosti. Razliku prema službenim podacima izlaska na izbore i projekcijama temeljenim na obrazovnoj strukturi iz popisa 2011. također neka objasni DIP.
11.DIP je potvrdio glasovanje 51,18 % glasača u prvom krugu ili apsolutno 1 903 861 i 54,99 % u drugom krugu ili 2 053 292 (prema glasačkim listićima). Dakle, gotovo 50 % birača nije glasalo pa se sukladno tome i relativnim odnosima obrazovanosti ukupnog stanovništva te dobivenim glasovima za kandidate mogu povući osnovne zakonitosti vezane za izbornu usmjerenost.
12.Konstantno se u javnosti provlači teza kako su za Predsjednicu glasale više neobrazovane osobe, a za Predsjednika obrazovanije, iako je signifikantnost zapravo granična i u okviru je odstupanja jačeg ili slabijeg odaziva na javno ispitivanje. Istovremena tvrdnja kako su za Predsjednika više glasale obrazovanije i starije osobe u suprotnosti je s prevladavajućim udjelom starijih osoba među populacijom manje obrazovanosti od srednje prema popisu stanovništva.
Ideologijska anacionalna varijanta javne eksplikacije rezultata već time postavlja platformu za nove izbore, a misaona iracionalnost i limitiranost propušta se kao serioznost umotana u duhovitost kanta-autora, koja prelazi okvire misaonog dostojanstva i otkriva zapravo intelektualnu prazninu. Manje je pritom bitna Predsjednica od usmjeravanja javnosti prema anacionalnom konceptu i uvijek se ponavlja isti obrazac u kojem je moguće svoj uvjetni liberalizam usmjeriti samo spram suprotne strane, uz potpuni muk za isti ili sličan krimen kad su u pitanju vlastita ideologijska okruženja pa makar bila i nastavak političkog arhaika.
13.Uglavnom, potpuno je jasno, izlazak na izbore vjerojatno oko 534 000, „neobrazovanih osoba”, kako kažu apologeti formalno nestalog sustava, nije mogao u prvom krugu donijeti ukupno 973 332 glasa Predsjednici i M. Škori i uz tvrdnju o samo 59 % „neobrazovanih” koji su dali glas Predsjednici, a čak 41 Predsjedniku. Pretpostavimo li takve odnose i usmjerimo li navedene stope na manje obrazovane od srednje škole, možete li misaoni faraoni izračunati koliko je to apsolutno i podijeliti to na dva? Takvih u prvom krugu za Predsjednicu nije vjerojatno bilo više od 180 000, a skupno ne više od 360 000 od ukupno 973 332 glasa. Postotak? Ne zanima vas naravno.
14.Osnovni motivi izlaska na izbore u pravilu su promjene, a mogu ih donijeti vladajući s drugačijim pristupom i ostali koji promjene uvijek obećavaju i nude, ali uvijek s istim ljudima. Nije pojava M. Škore zato bila slučajna i njegovom se eliminacijom ona nije niti će se dogoditi, ali je želja za promjenom ostala. I nije vezana za ideologijska usvojena javna pravila, obrazovanost i slična atribucijska primetanja. Promjenu upravo želi primarno taj puk kojeg krstite neobrazovanim i u formalno bipolarnoj izbornoj ponudi nije im drugo ništa niti preostalo.
15.Drugi je izborni krug donio dodatni ulazak tražitelja promjena u izbore, ako je za vjerovati DIP-u, APISU i zapisu, s rezultatima za Predsjednika 1 034 389 glasova. Svi njegovi iz prvog kruga, svi ostali i svi novi s apsolutnom usmjerenošću jedva dostižu rezultat, a svi njezini iz istog kruga i svi izašli neobrazovani nisu bili dovoljni.
16.Uostalom, kako napredni europski sljedbenici u svojoj širini, formalnoj manjoj obrazovanosti i populaciji koja je pri dnu i želi promjene uopće mogu u svom razumijevanju svijeta utovariti ostale negativne ljudske osobnosti? Mogu, zato jer se tu ipak radi o anacionalnom pristupu i velikom odmaku od hrvatskih potreba i tradicijskih vrijednosti. Kakve jesu, za većinu su hrvatske populacije poželjne.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
