Foto: Fah

“Gđa Dragana Jeckov u Hrvatskome saboru govorila je mješavinom dvaju jezika”, istaknuo je u razgovoru za Narod.hr dr. sc. Željko Jozić, ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje (IHJJ) s kojim smo razgovarali o nedavnom govoru zastupnice SDSS-a u Saboru, hrvatskome jeziku, važnosti IHJJ-a za Hrvate izvan domovine, prinosu Instituta Cjelovitoj kurikulnoj reformi, te planovima za 2018. godinu i sljedećem Mjesecu hrvatskoga jezika.

Narod.hr: Je li zastupnica Dragana Jeckov govorila u Hrvatskome saboru srpskim ili hrvatskim jezikom?

Gđa Dragana Jeckov u Hrvatskome saboru govorila je mješavinom dvaju jezika: hrvatskoga (također, stranica, zarez, omjer, spomenuti, udio, posto, plaća, stup) i srpskoga (Rumunija, uopšte, verovatno, finansijski), dok se neki izrazi (hiljada, penzija, ivica) svojstveni srpskomu jeziku nalaze i u hrvatskim govorima. Budući da gđa Jeckov dolazi iz područja u kojem se govori izvornim (i hrvatskim) ekavskim dijalektima, ekavizmi u govoru gđe Jeckov mogu se smatrati dijelom njezina organskog idioma. No zasigurno jezik kojim je govorila nije hrvatski standardni jezik.

Narod.hr: Možete li molimo za naše čitatelje objasniti što je ‘ekavica’ i pripada li ona hrvatskome jeziku i u kojem obliku?

Dr. sc. Jozić: Ekavski izgovor jedan je od odraza praslavenskoga glasa „jat“. Riječ je o glasu koji se u slavenskim jezicima odrazio na različite načine ovisno o fonološkim, naglasnim, pa i morfološkim uvjetima. U hrvatskome je standardnom jeziku odraz toga glasa (i)jekavski, premda i u hrvatskome standardnom jeziku imamo sasvim standardne ikavske (primjerice: dio, smio sam, volio sam) i ekavske odraze jata (primjerice: vreća, repa, mreža, cesta).

U svim trima hrvatskim narječjima, čakavskom, kajkavskom i štokavskom, postoje ekavski, ikavski i (i)jekavski govori, što se drži jednim od najvećih bogatstava hrvatskoga jezika. Poznato je da u istočnoj Slavoniji postoje dijalekti koji su potpuno ekavski (lepo, deca, mesto, pesma), i to ne samo na krajnjem istoku Hrvatske nego i nešto zapadnije, oko Vinkovaca, a i sjevernije, u štokavskoj Podravini.

Velik dio kajkavskih, ali i čakavskih dijalekata ima ekavski odraz jata. Određen dio čakavskih dijalekata miješani su ikavsko-ekavski govori pa se tako govori lipo mesto, belo mliko… kao što su miješani i govori u slavonskom dijalektu štokavskoga narječja, npr. ikavsko-jekavski u Strizivojni ili ikavsko-ekavski u Baranji. Dakle, ekavština sama po sebi ne govori o pripadnosti kojemu jeziku.

Narod.hr: Oni koji negiraju posebnost hrvatskog i srpskog jezika pozivajući se na “razumljivost” odriču li oni time pravo Srbima na njihov jezik, škole i druge ustanove na materinskom jeziku, kao i Hrvatima u Srbiji škole i druge ustanove na hrvatskome jeziku?

Dr. sc. Jozić: Samosvojnost i samobitnost hrvatskoga jezika, službenoga jezika Europske unije, jezikoslovna je i politička činjenica koju više nitko ne može dovesti u pitanje. Oni koji to i danas čine, premda je takvih sve manje, ostali su u prošlim vremenima, koja su na svu sreću iza nas.

Sama međusobna razumljivost dvaju jezika nije i ne može biti jedini kriterij za određivanje posebnosti nekoga jezika. Nacionalnim se manjinama mora omogućiti da njeguju i uče svoj materinski jezik. To su civilizacijski dosezi koje je Hrvatska postigla i na to smo kao država ponosni. Nažalost, govornici hrvatskoga jezika u Srbiji ne uživaju ni približno slična prava.

Narod.hr: Pomaže li Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje na koji način Hrvate u iseljeništvu i hrvatsku nacionalnu manjinu u drugim državama?

Dr. sc. Jozić: Institut se bavio i bavi se proučavanjem hrvatskih organskih idioma u iseljeništvu. Posebno se to odnosi na gradišćanske Hrvate u Austriji, Mađarskoj i Slovačkoj. Istražujemo hrvatske govore u Rumunjskoj i Italiji, a podupiremo hrvatsku nacionalnu manjinu i u Crnoj Gori (uskoro ćemo pokrenuti projekt istraživanja jezične kulture Hrvata u Boki kotorskoj), a hrvatska nacionalna manjina u Vojvodini također je predmet naših istraživanja.

Odnedavno je pri Središnjem uredu za Hrvate izvan RH osnovano i Vijeće za učenje i poučavanje hrvatskoga kao drugoga, stranog i nasljednog jezika, u kojem Institut ima svojeg predstavnika. Uključeni smo i u djelatnost Ministarstva vanjskih poslova RH u formiranje centra za Hrvate u Južnoj Americi. I u izdavačkom smislu Institut skrbi o iseljenim Hrvatima: objavili smo gradišćanskohrvatske rječnike, surađivali smo na izradi gradišćanskohrvatske gramatike, objavili smo rječnike bačkih i slovačkih Hrvata, a u mreži hrvatskih dijalektoloških punktova uključeni su i mnogobrojni govori iz svih okolnih država u kojima živi hrvatsko iseljeništvo.

Narod.hr: Je li i na koji način Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje obilježio u listopadu 170 godina od uvođenja hrvatskog jezika kao službenoga?

Dr. sc. Jozić: Tu važnu obljetnicu, kad je na prijedlog Ivana Kukuljevića Sakcinskoga 23. listopada 1847. godine Hrvatski sabor donio zaključak o proglašenju hrvatskoga jezika „diplomatičkim“, tj. službenim (do tada je službeni jezik u Saboru bio latinski) ove smo godine obilježili samo unutarinstitucionalno, no Institut će svakako, nadamo se u suradnji s Hrvatskim saborom, svečano obilježiti jubilarnu, 175. obljetnicu toga važnoga događaja za hrvatski jezik

Inače, manje je poznat taj Kukuljevićev govor u Hrvatskome saboru nakon kojega je hrvatski proglašen službenim jezikom nego onaj koji je održao 2. svibnja 1843., koji se donedavna smatrao prvim govorom na hrvatskome jeziku u Hrvatskome saboru (neki povjesničari drže da je prvi u Hrvatskome saboru hrvatskim govorio Juraj Rukavina Vidovgradski još 1832.). Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje na svojim mrežnim stranicama u rubrici „Iz povijesti hrvatskoga jezika“ ima i jedan i drugi govor u integralnome obliku, a onaj iz 1847. nalazi se gotovo jedino na institutskim mrežnim stranicama. Institut je ove godine posebno obilježio jubilarnu 50. obljetnicu objave Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika 17. ožujka, kojim danom završava manifestacija Mjesec hrvatskoga jezika. Tu je manifestaciju na moju inicijativu pokrenuo upravo Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje prije četiri godine kako bismo u svih govornika hrvatskoga jezika podigli razinu svijesti o važnosti očuvanja toga temelja hrvatskoga nacionalnoga identiteta: materinskoga jezika.

Narod.hr: Sudjeluju li znanstvenici IHJJ-a u izradi Cjelovite kurikulne reforme?

Dr. sc. Jozić: Znanstvenici Instituta nisu sudjelovali u izradi Cjelovite kurikulne reforme. Nažalost, Institut nije sudjelovao niti sudjeluje u oblikovanju posebnoga kurikula za Hrvatski jezik. No Znanstveno je vijeće Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje na sjednici od 19. travnja 2016. godine raspravljalo je o prijedlogu teksta Nacionalnoga kurikuluma nastavnoga predmeta Hrvatski jezik. Nakon provedene rasprave usuglašen je tekst primjedaba koji je usvojen 29. travnja 2016. godine i objavljen na poveznici. Možemo istaknuti i to da dvije znanstvenice Instituta (dr. sc. Milica Mihaljević i dr. sc. Marijana Horvat) aktivno sudjeluju u radu Znanstvenoga vijeća za obrazovanje i školstvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Narod.hr: Je li IHJJ reagirao na neki način prema Ministarstvu znanosti s upozorenjem na uporabu nepravilno prilagođene tuđice “kurikulum” koja se uporno širi medijskim i stručnim prostorom?

Dr. sc. Jozić: U spomenutome Prilogu stručnoj raspravi o prijedlogu Nacionalnoga kurikuluma nastavnoga predmeta Hrvatski jezik Znanstveno vijeće Instituta 29. travnja 2016. godine istaknulo je sljedeće: „Smatramo da bi bilo bolje tuđicu kurikulum zamijeniti prilagođenicom kurikul ili kojim domaćim nazivom, npr. uputnik. Ovdje ponavljamo savjet naveden u Hrvatskome pravopisu Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje na stranici 142 (savjet 25) te na poveznici mrežnoga izdanja pravopisa: ‘U novije vrijeme u Hrvatskoj se uz nastavni plan i program uvodi i složeniji dokument kojim se planira nastava na nacionalnoj razini i nižim razinama. Taj se dokument naziva curriculum, kurikulum i kurikul. Riječ curriculum neprilagođena je latinska riječ u hrvatski preuzeta iz engleskoga jezika. Kurikulum je djelomično prilagođena tuđica jer, uz to što je glasovno prilagođena, zadržava latinski završetak -um koji se u standardnome hrvatskom jeziku u takvim tuđicama izostavlja, npr. simpozij, kriterij, prezidij. Dakle, u hrvatskome standardnom jeziku pravilno je upotrebljavati samo naziv kurikul, a domaći su nazivi naukovna osnova i (nastavni) uputnik‘.“

Narod.hr: Koje aktivnosti IHJJ planira za 2018. i Mjesec hrvatskoga jezika?

Dr. sc. Jozić: Mjesec hrvatskoga jezika nije zamišljen kao institutska, nego kao općehrvatska manifestacija. To znači da Institut kao začetnik ideje obilježavanja Mjeseca hrvatskoga jezika želi potaknuti sve govornike hrvatskoga jezika, sve medije, ustanove i sve društvene čimbenike i pojedince da daju svoj doprinos slavljenju ljepota i vrednota hrvatskoga jezika. Svake godine Institut upriliči brojna događanja u razdoblju od 21. veljače do 17. ožujka, a osobito nas raduje činjenica da je to u ove četiri godine doista postala manifestacija koja je široko prihvaćena i kojoj mnoge škole, knjižnice, ali i razne skupine i pojedinci daju svoj obol.

Za sljedeći Mjesec hrvatskoga jezika ponovno ćemo odabrati jednu od škola u Republici Hrvatskoj koja se najviše istaknula u djelatnosti povezanoj s hrvatskim jezikom (prošle godine to je bila srednja škola Pakrac, kojoj smo donirali neka svoja izdanja), imat ćemo mnogobrojna izlaganja, predavanja i predstavljanja, a tradicionalno ćemo organizirati i otvorena vrata Instituta jer uvijek s radošću i ponosom pokazujemo i dijelimo rezultate svojega rada i svoje ljubavi prema hrvatskome jeziku koji su na korist svim njegovim govornicima. Uvijek smo dakako otvoreni i za suradnju te za nove prijedloge i preporuke, jer za hrvatski jezik svi bismo trebali biti zainteresirani, pa pozivamo sve da nam se tih dana pridruže svojim idejama, ljubavlju i zanimanjem.

To je mjesec slavljenja hrvatskoga jezika, koji mi njegujemo tako da ga proučavamo i opisujemo. Njegova je povijest iznimno bogata, a sadašnjost iznimno raznolika. Itekako imamo što slaviti i na što biti ponosni!

Izvor: narod.hr