Gošća N1 televizije bila je predsjednica udruge U ime obitelji Željka Markić te je govorila o nedavnoj ostavci ministra uprave Lovre Kuščevića, referendumskoj inicijativi GI Narod odlučuje, hrvatskom gospodarstvu te stanju u HDZ-u i Neovisnima za Hrvatsku.
Negdje početkom srpnja je bila afera sada već bivšeg ministra Lovre Kščevića. Narod odlučuje, građanska inicijativa u kojoj ste sudjelovali u skupljanju referendumskih potpisa zatražila je odlazak ministra Kuščevića i premijera Plenkovića koji mu je naredio da vas prevari. Lovre Kuščevića više nema, premijer je i dalje tu. Jeste li zadovoljni?
Nama nije cilj Kuščević kao osoba, u izjavama kolega je bilo jasno da tražimo političku i svaku drugu odgovornost za osobu koja je u situaciji, gdje je GI Narod odlučuje prikupila 10% više od potrebnog broja potpisa, poništio 80.000 potpisa, samostalno ih pregledavajući bez nadzora – ustvrdio da inicijativa nije prikupila dovoljno potpisa. Radi se o jednoj prevari i tražili smo odgovornost za osobu koja je tu prevaru provela.
Tražili smo odlazak premijera jer je jasno da je on to Kuščeviću naložio. Ne, nismo zadovoljni jer on nije izgubio poziciju moći zbog toga što je prevario 400.000 birača. On je maknut u jednoj kozmetičkoj promjeni u kojoj premijer nastoji riješiti kriznu situaciju u kojoj se našao nakon europarlamentarnih izbora i nakon što se nije uspio zaposliti u inozemstvu kao što je planirao.
Lovro Kuščević je trebao otići zbog onog što mi znamo da je napravio referendumskoj inicijativi Narod odlučuje. Na koji način je prebrojavao potpise, kako je lagao, izmišljao da su dozvoljeni promatrači; promatrači nisu bili dozvoljeni, zbog toga je trebao otići.
Ovo što je naknadno otkriveno, da je on, ako sam dobro shvatila prenamjenjivao zemljišta, koja su njegovi sumještani jeftino prodavali, a onda ih je on kad bi im porasla cijena skupo prodao, ako je to istina i zbog toga treba otići, ali ne samo otići već ga treba i kazniti zbog toga.
Očekujete li reakcije drugih institucija?
Prvi milijun je onaj koji se u svakoj civiliziranoj i organiziranoj zemlji istražuje. Kako je netko došao do prvog milijuna, na koji način.
G. Kuščević je objasnio u našem programu, pitao ga je kolega kako postati bogat do 44., a on je odgovorio da je radio na polju, brao višnje, da je ovo i ono, prištedio. Da mu je supruga iznajmljivala.. Mislite li da je to moguće?
Ja sam čula priču o jednom od najvećih bogataša, kako se obogatio, a on je rekao: “Radio sam u polju, brao sam jabuke, onda sam ih doma uglancao tako da super izgledaju, otišao sam na tržnicu i prodao ih. I onda sam to ponovno napravio, zatim sam još više jabuka uglancao. Onda se počeo smijati i kazao, onda mi je umro djed i naslijedio sam 200.000.000 dolara.
Postoje ljudi koji krenu od nule i pošteno zarađuju svoj novac, a da li je ovo vezano uz Kuščevića istina ja ne znam. No, postoji dovoljno situacija koje mi u Hrvatskoj prepoznajemo kao model – prenamjena zemljišta, zloupotreba političke vlasti na lokalnoj razini. Bilo bi dobro da se to istraži.
Kuščević nije dostojan biti ministar, ali je dostojan biti saborski zastupnik, a u stvarnosti je Hrvatski sabor nadređen Vladi Republike Hrvatske. To je samo pokazatelj da premijeru borba protiv korupcije nije cilj.
Je li rekonstrukcija Vlade dovoljno objašnjena?
Sada je svima jasno da se radi o jednoj mjeri kriznog menadžmenta nakon izbora za Europski parlament i neuspjeha da u inozemstvo ode graditi svoju karijeru. Plenković se suočio s time da se njegova vlast nalazi u krizi te je krenuo u popravljanje imidža smjenom, kako je sam rekao, ministara o kojima postoji najgora percepcija.
Te je ljude zamijenio iako svi vidimo da će ova Vlada za pet mjeseci praktički postati tehnička jer smo u izbornoj godini.
Razumijete li zašto vas je Kuščević označio uz ljevicu, da je grupa oko Željke Markić odgovorna za njegov odlazak. To je tada išlo dotle da je spominjao Krk i LNG terminal.
On je dobro procijenio da se udruga U ime obitelji angažirala oko toga da razotkrije njegovo nepošteno postupanje na poziciji ministra. Sve što smo mogli učinili smo da upoznamo javnost s time.
Ali on nije maknut zbog referenduma nego zbog ove zadnje afere sa zemljištem.
Ovo na kraju je sigurno bilo ono što je premijera natjeralo na njegovu smjenu, ali mi smo sigurno svojim aktivnostima ukazivali da je način na koji ministar funkcionira nedopustiv.
Meni je drago da je gospodin Kuščević shvatio kako su stotine tisuća ljudi koji su dali svoje potpise i mnogi ljudi koji su bili uključeni i još su uključeni u inicijativu, da su doprinijeli tome da jedan ministar koji ne radi svoj posao ode.
Vi vjerujete da ste pokradeni u referendumskoj inicijativi, koji je status toga?
Mislim, nije to stvar čvrstog vjerovanja, to je stvar matematike. To je kao da sam u studio kod vas došla sa 120 kuna u džepu, a nakon odlaska u njemu imam 20 kuna manje. Gdje je to nestalo trebaju utvrditi tijela koja su za to nadležna, a mi smo tražili da se omogući provjera potpisa. Da se to željelo napraviti onda bismo vidjeli da li mi čvrsto vjerujemo ili je to stvarnost.
Mi smo sve potpise provjerili dobro i temeljito. Sami smo smanjili broj potpisa i svejedno smo prikupili 10% više od potrebnog broja. Mi smo podnijeli Ustavnom sudu zahtjev ustavnosti, a sad ćemo vidjeti što će oni ponovno odlučiti. Izborne promjene su nužne, one će doći kad-tad, a mi ćemo se za njih nastaviti zalagati. Da li će biti poštenja već u ovoj, Plenkovićevoj Vladi, to ne vjerujem, a da li će poštenja biti u nekoj idućoj Vladi, vidjet ćemo.
Podržali ste inicijativu ’67 je previše’ kad je počela skupljati potpise, sada prolaze isto što ste i vi prolazili, ali čini se da je odnos prema njima nešto drugačiji. Je li to zbog broja potpisa ili je u pitanju nešto drugo?
Ja bih rekla da je broj potpisa ključan, a Narod odlučuje nije imao potporu ni HDZ-a ni SDP-a, imala je podršku samo 2 parlamentarne stranke, dok je inicijativa ’67 je previše’ imala potporu SDP-a. Jasno je da sada Vlada neće moći manipulirati s velikom brojkom od 700.000 potpisa.
Vidimo da su Davor Ivo Stier i Miro Kovač najavili kandidature za preuzimanje HDZ-a. Bi li vam bilo prihvatljvije s njima surađivati?
Nama je prihvatljiv svatko tko svoji dijelima pokazuje da se zalaže za dobro svih ljudi koje treba predstavljati. Potezi Andreja Plenkovića u poziciji moći su apsolutno neprihvatljivi i to su mu birači poručili na izborima za EU parlament.
Premijer je više puta tokom rekonstrukcije istaknuo da ne će dopustiti da mu se lijepi etiketa korupcije. Tko tu krade?
Ja sam prva protiv ljepljenja etiketa, mene zanimaju samo činjenice. Idemo vidjeti kako izgleda hrvatsko gospodarstvo u 2019. godini. Pola hrvatskog gopodarstva je i dalje u rukama države, a to znači u rukama politike. Uzmimo na primjer bilo koju veliku državnu firmu i pogledajmo kako posluje, tko su ljudi koji su u upravnim odborima, pogledajmo kako idu plaće, kako idu zapošljavanja, pogledajmo da li je broj zaposlenih u tih tvrtkama kompetitivan na bilo koji način.
Zalažem se da Hrvatska u skladu sa svojim interesima odredi koje su tvrtke strateške, koje tvrtke želimo imati pod kontrolom. Da li mi želimo imati vlastitu zrakoplovnu kompaniju? Da li želimo strukturirati Croatia Airlines, u situaciji kada znamo da će rasti turizam, osobito zračni promet dolaska u Hrvatsku? Da li želimo da korist od toga beru druge kompanije, koje na tome zarađuju novac ili želimo da to rade naše kompanije? Onda ćemo reći da mi nekim firmama niti znamo upravljati, niti su od strateškog interesa nego uhljebljujemo prijatelje naših prijatelja koji će nam onda, nadamo se, dati vlast – te ćemo tvrtke privatizirati.
Druga stvar je da je Andrej Plenković napravio presedan. On je poziciju premijera jedne države učinio samo jednom stepenicom u nečijem političkom životu, to je za mene osobno jezivo. Jasno je da on sebe želi plasirati dalje i smatram da za političara u Hrvatskoj ne može biti više funkcije od vođenja ove zemlje u bilo kojem svojstvu. Smatram Plenkovićevo djelovanje oblikom zloupotrebe vlasti koji do sada još nismo vidjeli.
Čuli smo da bi se Karamarko mogao kandidirati za predsjednika HDZ-a. Vama je on bio prihvatljiviji?
HDZ gospodina Karamarka je podržao referendum o braku kada je SDP bio na vlasti. Istovremeno, HDZ gospodina Karamarka nije podržao referendum o promjeni izbornog sustava, aktivno se protiv njega borio jednako kao i HDZ gospodina Plenkovića. Tako da, konkretno, u ovoj situaciji HDZ gospodina Karamarka nam je bio bliži u onome što smo željeli postići, a to je zaštita braka kao zajednice žene i muškarca, da homoseksualni parovi ne mogu u Hrvatskoj posvajati djecu, da se štiti i promovira obitelj kao glavna jedinica hrvatskog društva. To je naša pozicija o gospodinu Karamarku.
Da gospodin Plenković neke od akcija koje mi radimo nije sprječavao i pustio nas da ih radimo u miru ja bih rekla – ovaj dio ponašanja je meni u redu. Mislim da nije zdrava situacija ukoliko bilo koja velika stranka ima jednog jedinog kandidata. Mislim da bi bilo zdravo da u ima više kandidata, a onda da u tom kandidiranju i članovi preuzmu odgovornost za to što se događa u stranci.
Prošli puta ste spomenuli da su Neovisni za Hrvatsku jedna od opcija koja vam se sviđa, a u međuvremenu je došlo do raspada sistema. Zašto?
Neovisni za Hrvatsku su bili, a nadam se da će i ostati važan čimbenik u postizanju promjena i ostvarivanju prava birača da traže svoje autentične predstavnike. U proteklom vremenu oni su bili opcija koja nije jačala političko-korupcijsku hobotnicu Andreja Plenkovića, oni su je slabili. Oni su isto tako podupirali naše djelovanje kroz inicijativu Narod odlučuje, kroz druge naše inicijative, prema tome – nadam se da će ostati jedan od čimbenika na političkoj sceni.
Ja ih cijenim oboje i smatram da bi bilo interesu da pronađu neko rješenje u kojem će moći nastaviti djelovati u hrvatskom društvu.
Došlo je do raspada, a sam je Hasanbegović rekao da neće dopustiti da o tome odlučuje Ministarstvo uprave.
Ministarstvo uprave kao element koji odlučuje o događajima u političkim strankama se pokazalo kao potpuno politički instrumentalizirano, slično kao i Ustavni sud RH.
Oni gotovo nikad ne razrješuju probleme koji nastaju unutar stranaka kao medijator, već ih rastežu i ne rješavaju.
Mislim da sad, to da je g. Beljak predsjednik stranke, da je to još uvijek na upravnom sudu, već ne znam koliko godina. Prema tome, mislim da to Ministarstvo ne može donijeti odluku koja će biti u interesu demokracije i građana.
Što se tiče borbe za plijen, ne doživljavam niti gđu Esih, niti g. Hasanbegovića, a mislim da su to proteklih godina i pokazali, kao osobe koje bi se borile za osobnu korist ili za plijen. Nadam se da će to tako i ostati. A što se tiče demokratizacije hrvatske scene, imamo takvu vlast već dugi niz godina – suradnju HDZ-a i SDP-a oko načina na koji će eksploatirati Hrvatsku.
Jedna od metoda je sprječavanje alternative. Izborni zakon, financiranje stranaka i niz drugih faktora utječu na to da se spriječi nove ljude da izađu na političku scenu i da kažu da se isto žele uključiti u utrku.
Prema tome, mislim da trebamo razumjeti da je jedan od načina na koji SDP i HDZ uopće dobivaju glasove je tako da biračima poručuju: „Mi nismo OK, ali – za koga ćete?“ Pa evo, ja se nadam da će ostati u igri i Neovisni za Hrvatsku i drugi…
Kada ste spomenuli te druge – na europskim izborima bili su uspješniji suverenisti, a evo i sad grabe naprijed prema predsjedničkim izborima. Koja je Vaša tu opcija: je li to aktualna predsjednica, je li to Miroslav Škoro, je li to Zoran Milanović?
Moja opcija je uvijek Hrvatska. Mene uvijek zanima kakav utjecaj će izbor nekoga imati na događaje u Hrvatskoj. To je jedini način na koji mi rezoniramo i gledamo. Ja mislim da je jako dobro da se g. Škoro uključio u utrku, da je najavio kandidaturu. Mislim da je kompeticija i natjecanje uvijek dobro. No, mi nećemo nikakve procjene donositi dok ne vidimo tko uopće sudjeluje, kakav će biti, kakav će biti odnos snaga. Mislim da je na izborima uvijek važno gledati dvije stvari: jedno je tko je taj koji se kandidira – kakav je, kako ga mi procjenjujemo. A drugo je – njega u odnosu na druge. Prema tome, ako je izbor Zoran Milanović i još jedna osoba, onda trebamo gledati koga mi želimo.
Ako je izbor Kolinda Grabar-Kitarović i Zoran Milanović – onda je jasno? Ili Zoran Milanović ili bilo tko…
Mislim da je Zoran Milanović, u četiri godine na vlasti, pokazao što zna. Zadužio je Hrvatsku, korupcijske afere su cvale, nije poštivao demokraciju… Ne bih sad podsjećala na sve ono što su njegovi ministri učinili, primjerice tadašnja Mrak-Taritaš… Njegova desna ruka danas podupire Plenkovića, njegova ministrica socijalne skrbi također, njegov šef kabineta danas drži ruku g. Plenkoviću. Dakle, Zoran Milanović nam je pokazao kako izgleda kada on nešto vodi.
Što se tiče gospođe predsjednice, kada smo nju izabirali na prošlim izborima, njezin protukandidat je bio g. Josipović. G. Josipović je čovjek koji je u poziciji predsjednika želio 2013. provesti ustavne promjene koje su imale za cilj spriječiti izručenje Perkovića i Mustača Njemačkoj. Da je to jedina činjenica koju ja znadem o nekome, ja bih rekla da on nikako ne može biti moj kandidat.
Prema tome, u tom smislu govorim i o ovim predsjedničkim izborima.
Prošle su 4 godine otkakao je Kolinda Grabar Kitarović predsjednica. Je li ona, po Vama, zaslužila novi mandat? Sad je već možete ocijeniti.
Vidjet ćemo. Ne mogu ocijeniti tko će biti u utrci.
Rekli ste da volite nove koji se uključuju. Evo, sada se uključio Škoro koji nekako predstavlja desni spektar. Podupiru ga suverenisti, i neki drugi. Pripada li predsjednica tim trulim političkim elitama protiv kojih se borite ili nju gledate izvan tog konteksta?
Ja gledam predsjednicu u okviru elita. Što je ona radila, što mislim da je napravila dobro, što mislim da je mogla bolje napraviti… I sve ono što sada kod nje vidim, što procjenimo da je dobro ili loše ćemo staviti na vagu u odnosu na druge kandidate.
Nikada nije gotova stvar. Kad je g. Josipović htio promijeniti Ustav, on je bio siguran da će to uspjeti. I onda mu je HDSSB povukao tih pet ruku koje su mu trebale u Saboru. Pet ljudi je preuzelo odgovornost i on to nije uspio. Nikad nije gotova stvar. Mi smo čuli da HDZ ima 8 mandata na ovim izborima – to se promijenilo. Nije da ja Vama ne želim reći.
Onaj koga ćemo mi poduprijeti će biti onaj za koga ćemo mi procijeniti da može najviše koristiti u idućih pet godina.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
