“Sjećam se da je jedan vikend došao kući kad su bile uzbune, pa je završio u skloništu. Također ga je pogodilo što mu se dešava s prijateljima u Šibeniku, tad je i on odlučio pomoći. Pomagao je na svaki način, ne samo financijski u vrijeme stvaranja naše države. Svakodnevno je telefonirao i raspitivao se o svima. Jako ga je pogađala patnja našeg naroda. Uvijek je govorio ‘Mi nismo otišli tamo da ratujemo, oni su došli kod nas da ratuju’. On je uvijek želio pomoći na najjednostavniji mogući način”, kaže majka Dražena Petrovića, Biserka.
Kada je Dražen prvi put doputovao u Chicago, za vrijeme agresije na Hrvatsku, prišao je službenom spikeru utakmice i tražio javnu ispravku: ”Ja nisam Jugoslaven, ja sam Hrvat.” Od tog trenutka nitko ga više nije zvao Jugoslavenom u NBA.
Stojko Vranković također je bio s Draženom ispred zgrade UN gdje su inače zabranjeni prosvjedi. Ispričao je i jednu nepoznatu epizodu.
“Rađa je pitao predsjednika, ako osvojimo olimpijsko srebro, hoće li nas pozvati u slobodni Knin. Tada je pao dogovor o odlasku na kninsku tvrđavu kada Hrvatska bude oslobođena! Igrali smo pod grčem zbog napadnute Hrvatske. Na koncu smo Dino i ja doista pozvani u Knin, gdje su me prožele nevjerojatne emocije, možda jače nego i one sportske u Barceloni”, rekao je.
