Narod.hr nakon svjedočanstva profesorice povijesti Ivanke Madunić Kuzmanović ekskluzivno objavljuje dokument koji je potpisao Frane Krnić, aktualni 75-godišnji hrvatski veleposlanik u Danskoj, 1986. godine i kojim je kao načelnik II uprave Službe za istraživanje i dokumentaciju Saveznog sekretarijata za vanjske/inostrane poslove Jugoslavije tražio nadzor nad njom od Službe državne bezbednosti uoči demokratskih promjena u Hrvatskoj.
Loading...
Reload document 
Open in new tab Tko je Frane Krnić, zbog kojeg nam se obratila profesorica povijesti iz SAD-a?
Nakon konzultiranja sa stručnjacima donosimo pojašnjenje odnosa u sigurnosnim službama bivše Jugoslavije.
Gdje je dokument nastao?
Radi se o dokumentu nastalom u Saveznom sekretarijatu za vanjske/inostrane poslove SFRJ (SSVP), točnije u Službi za istraživanje i dokumentaciju u sastavu SSVP.
Značenje dokumenta
Iako je datum nastanka dokumenta nečitljiv iz sadržaja i rukom upisane bilješke može se zaključiti da se radi o sredini ili kraju 1980-ih godina, tako da bi značenje sadržaja dokumenta bilo kako slijedi:
Gđa. Ivanka Kuzmanović, s podacima kako se navode u dopisu, zatražila je i dobila vizu za putovanje u SFRJ u Generalnom konzulatu SFRJ u Chicagu. Generalni konzulat SFRJ u Chicagu (kratica: GK) vizu je izdao i tom prilikom utvrdio da je Ivanka Kuzmanović na listi osoba koje se vode kao pripadnici “hrvatske neprijateljske emigracije” (kratica u tekstu “HNE”; često se koristilo i „ustaška emigracija“ ili „UE“).
U svakom slučaju, za Ivanku Kuzmanović se navodi da je ravnateljica tzv. “hrvatske škole” i da je vodila nastupe tamburaškog ansambla na proslavama Dana NDH koji su se u dijaspori tradicionalno održavali 10. travnja. Sama nazočnost na tim proslavama bilo je dovoljna za zavođenje u registre “hrvatske neprijateljske emigracije”, a sudjelovanje u organizaciji ili izvođenju programa nedvojbeno je upućivalo na neprijateljski stav prema SFRJ. Sama činjenica da je Ivanka Kuzmanović bila i član uredništva “Danice”, jednog od najstarijih glasila hrvatske emigracije koje su od 1945. uređivali franjevci u Chicagu, dovoljna je za etiketu državnog neprijatelja SFRJ.
Za Borisa Kuzmanović, Ivankinog supruga navodi se da je blagajnik MO HNV (mjesnog odbora Hrvatskog narodnog vijeća – krovne političke organizacije hrvatske emigracije) i član Hrvatskog oslobodilačkog pokreta, dakle nesumnjivo neprijateljski nastrojen prema SFRJ.
Nakon toga GK je obavijestio centralu tadašnjeg Sekretarijata za inozemne poslove (u Beogradu) da Ivanka Kuzmanović treba doći u SFRJ i navode da je očekivani datum ulaska u zemlju 3. srpnja (te godine) kao voditelj ansambla “Silver Strings” i predlaže da se s imenovanom obavi informativni razgovor kao i da se, po potrebi, prate njeni kontakti s osobama u SFRJ.
Upravo zbog toga, tj. zbog provođenja informativnog razgovora i praćenja s kim Ivanka Kuzmanović kontaktira u SFRJ, šalje se ovaj dopis saveznoj Udbi (Savezni sekretarijat za unutrašnje poslove – Službi državne bezbednosti). Ovo je propisani put komuniciranja između dva savezna ministarstva (sekretarijata). Dakle, konzulat nije smio direktno komunicirati s Udbom u SRH već je morao obavijestiti svoje nadređene u Beogradu (u SSVP), a oni opet saveznu Udbu (u SSUP). Nakon toga se očekuje da savezna Udba o tome obavijesti republičku (hrvatsku) Udbu (SDS RSUP SRH), koja onda dalje hijerarhijski obavještava Centar SDS Zagreb (gdje se održava Smotra folklora) i Centar SDS Split (nadležan za Imotski gdje se očekuje da će putovati) radi obavljanja informativnog razgovora s Ivankom Kuzmanović i praćenja njenih kontakata.
Informativni razgovor jedna je od “operativnih mjera” koje je Udba koristila i u ovom slučaju vjerojatno se radilo o ispitivanju lojalnosti prema SFRJ, o pokušaju dobivanja podataka o Ivanki i Borisu Kuzmanoviću, kao i o njihovim kontaktima s osobama za koje su sumnjalo da su neprijateljski nastrojeni prema SFRJ. Obično se informativni razgovor koristio i kao metoda pritiska radi angažiranja osobe za suradnju s Udbom gdje je to bilo moguće i/ili svrsishodno. Praćenje se odnosi, vjerojatno, na (fizičko) tajno praćenje, prisluškivanje i sl.
Koja je funkcija Frane Krnića?
Vidljivo je da je Frane Krnić ovaj dopis potpisao kao načelnik II. uprave Službe za istraživanje i dokumentaciju Saveznog sekretarijata za vanjske/inostrane poslove. Dakle, Krnić u tom trenutku nije konzul u smislu da radi u diplomatsko-konzularnom predstavništvu SFRJ u inozemstvu već je dužnosnik/funkcionar Saveznog sekretarijata za vanjske poslove u Beogradu i to na mjestu načelnika II. uprave Službe za istraživanje i dokumentaciju. II. uprava SID-a (jedan od odjela unutar SID-a) imala je nadležnost za praćenje djelovanja neprijateljske emigracije. Isto tako, Frane Krnić, prema svojoj ulozi u ovom dopisu, nema status suradnika Udbe niti bilo koji sličan status koji upućuje na doušnika Udbe (bez obzira na naziv).
Dakle, zaključno: Riječ je o formalnoj suradnji dviju (saveznih) tajnih službi bivše SFRJ. Ta suradnja bila je regulirana posebnim propisima i te je dopis u skladu s odredbama tada važećih propisa.
Smisao svega je da je Frano Krnić pisao ovaj dopis u statusu dužnosnika (načelnika II. uprave) SID-a (tajne/obavještajne služba ministarstva vanjskih poslova SFRJ), da dopisom prosljeđuje informaciju koju je SID ocijenio operativno interesantnom za rad SDS (II. odjel, nadležan za neprijateljsku emigraciju) na daljnje postupanje SDS-a te da iz ovog dopisa ne proizlazi suradnički odnos Frane Krnića s Udbom. Frane Krnić je u trenutku pisanja ovog dopisa na daleko višoj poziciji u sustavu tajnih službi bivše SFRJ nego što bi to bio kao “obični” suradnik UDBe, SID ili KOS-a (kod čega pojam „suradnik“ ima zaista mnogo značenja ali, u ovakvom kontekstu, uvijek označava osobu izvan profesionalnog sastava tajnih službi SFRJ).
Upit da komentira ovaj dopis poslali smo gospodinu Krniću.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
