Ispit iz hrvatskog jezika na državnoj maturi sastoji se od dva dijela, eseja i testa. No da bi ga uspješno prošli, maturanti nisu trebali dobiti pozitivnu ocjenu iz eseja. Potpuno rasterećeni pritiska, od njih nešto više od 27.000, čak 14% iz eseja nije dobilo niti jedan bod, što znači da su predali prazan, ili gotovo potpuno prazan papir. Stoga se ozbiljno razmišlja da esej od sljedeće godine ponovno postane uvjet za prolaznost ocjene iz hrvatskog jezika, navodi HRT.
Ispite iz hrvatskog jezika i biologije nisu baš najbolje napisali ovogodišnji maturanti. A posebice ne – esej iz hrvatskog jezika. Nije bio uvjet za prolazak i tako su mu, očito, pristupili.
– Čak 3825 učenika je dobilo 0 bodova na eseju ili je predalo prazan esej, a njih 1671 nije imao dovoljan broj riječi. U odnosu na prošlu godinu, kada je taj broj bio između 2 i 2400, ovogodišnjih 14% pokazuju drastičan porast negativnih ocjena na eseju, rekao je Vinko Filipović, v.d.ravnatelj Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja.
Posebno zabrinjava, dodaje ravnatelj, to što je od tog alarmantnog broja čak 3700 maturanata položilo hrvatski jezik i možda upisalo kroatistiku, pravo, novinarstvo… Pita se kamo to vodi?
– Poučeni ovim podacima koje smo dobili, mislim da treba ozbiljno razmisliti o povratku eseja kao uvjeta za polaganje ispita državne mature, dodao je Filipović.
Konzultirat će se s mjerodavnim institucijama, među kojima je i Institut za hrvatski jezik. Pitamo i mi – jesu li ti rezultati razlog za uzbunu?
– Smatram da je taj pokušaj odvajanja eseja od ostalih dijelova na maturi očito neuspio. Čini mi se da ćemo morati pristupiti revidiranju ove ideje nebodovanja eseja u bodovanju hrvatskog jezika, rekao je Željko Jozić, ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje.
I neki ravnatelji srednjih škola smatraju da je 0 bodova iz eseja na državnoj maturi – porazno.
– Mislim da bi se trebalo ocjenjivati, posebice za gimnazijalce, prema tome, apeliram da se ponovno ocjenjuje, rekao je Damir Jelenski, ravnatelj Gimnazije Tituša Brezovačkog iz Zagreba.
Ali dok naši učenici imaju između 3 i 5 sati hrvatskog jezika tjedno, mnogi njihovi vršnjaci u ostalim dijelovima Europe imaju od 8 pa čak do 12 sati materinskog jezika tjedno. Ako se tomu doda koliko je na sve utjecala i nastava na daljinu – ovi rezultati nisu čudni. Ali jesu zabrinjavajući.
