“Ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved ne može utjecati na dinamiku i tijek sudskih postupaka, no u više je navrata u javnim istupima jasno izrekao stajalište kako kažnjavanje ratnih zločina mora biti prioritet nadležnim institucijama te kako žrtve zaslužuju pravnu satisfakciju, što podrazumijeva adekvatno sankcioniranje počinitelja ratnih zločina.”, odgovorili su iz resornog ministarstva na upit Narod.hr-a.
Ne zna se točno koliko je žrtava silovanja tijekom velikosrpske agresije na Hrvatsku. Najmlađa žrtva silovanja u Domovinskom ratu imala je samo šest godina, a najstarija osamdeset. “Pozitivno je što je Hrvatski sabor 2015. donio Zakon o pravima žrtava seksualnog nasilja u Domovinskom ratu, ali je u njegovoj primjeni problematično što nije motivirao žrtve da se jave, a od broja prijavljenih veliki je broj odbijenih zbog nedostatka dokaza i dokumentacije, upozoreno je u 2018. na okruglom stolu na temu “Zakon za žrtve seksualnog zlostavljanja u Domovinskom ratu – jednakopravnost svih žrtava, potrebne izmjene i dopune”.
Žrtve silovanja godinama upozoravaju da se zločinci silovatelji i danas šeću Vukovarom, da su zaposleni u državnom sustavu, primaju plaće i da se svojim žrtvama gotovo smiju u lice.
Ovih se tjedana digla medijska buka zbog nasilja nad ženama, ministar pravosuđa najavljuje izmjene zakona, međutim, desetljećima se prešućuje nepravda koju proživljavaju žrtve silovanja tijekom velikosrpske agresije, a niti jedna udruga nije stala iza tih žrtava.
> Mučno svjedočanstvo hrvatskog branitelja: ‘Silovan sam u logoru, zlostavljan i ponižen’
“Kako se osjećaju žrtve koje su više puta dale svoja svjedočanstva i navele imena i prezimena silovatelja i krvnika, a njihova svjedočanstva i danas stoje u ladicama državnih odvjetništva? Tko će njih zaštititi? Imaju li one ikakva prava? Ako smo za nultu toleranciju nasilja nad ženama, a svi kažemo da jesmo, zašto konačno ne sankcioniramo zločince koji su tijekom velikosrpske agresije na Hrvatsku silovali i mučili i djevojčice i starice i žene? Dokaza za njihova zlodjela ima i previše. Kao i živih svjedoka. Što će nam šminkanje i s tisuću tzv. Istanbulskih konvencija kad nismo u stanju – a državne vlasti godinama to ni ne žele zbog svojih koalicijskih partnera iz srpske manjine – uza sve te spoznaje pružiti pravdu žrtvama silovanja u Domovinskom ratu? Svi šute i prave se da se ništa nije dogodilo. Zanimljivo, isti su jako glasni kada je u pitanju nametanje ćirilice u Vukovaru.”, upozorila je kolumnistica Silvana Oruč Ivoš.
“Ja sam još 2011. taj zločin nazvala prešućenim ratnim zločinom jer sam znala da hrvatske institucije sve znaju, ali nisu poduzeli ništa da se o tome govori. Mene nije zapanjilo nereagiranje državnih institucija, one su namjerno prešutile sve, ali me zapanjilo da to nije naišlo na društvenu potporu. Niti jedna udruga nije stala uz žrtve”, upozorila je lani u razgovoru za Narod.hr Marija Slišković, upraviteljica Zaklade za žrtve ratnog zločina silovanja – Sunčica.
> Svjedočanstvo žrtve seksualnog nasilja u Domovinskom ratu: Ja sam mnogo više od moje traume
Ministar pravosuđa nedavno gostujući na HRT-u najavio je suradnju s udrugama civilnog društva u formiranju radnih skupina u koje bi ušle i predstavnici civilnih udruga koje se u svom radu i bave potporom žrtvama nasilja.
Stoga nas je zanimalo što čini Ministarstvo pravosuđa da se kazne počinitelji silovanja i nasilja nad žrtvama tijekom Domovinskog rata. Od Ministarstva pravosuđa do objave ovog teksta još nismo dobili nikakav odgovor.
Odgovor Ministarstva hrvatskih branitelja donosimo u cijelosti:
“Slijedom Vašeg upita, možemo Vas izvijestiti kako Ministarstvo hrvatskih branitelja ne sudjeluje u najavljenim izmjenama Kaznenog zakona te stoga nemamo saznanja o članovima Radne skupine.
Seksualno nasilje u Domovinskom ratu definirano je Zakonom o pravima žrtava seksualnog nasilja za vrijeme oružane agresije na Republiku Hrvatsku u Domovinskom ratu. Zakonom je jasno propisan postupak za stjecanje statusa i ostvarivanje prava žrtve seksualnog nasilja, definirana su tijela koja sudjeluju u postupku koji je po svojoj naravi upravni, a ne kazneni postupak.
Napominjemo kako zakonski normiranu obvezu prema tijelima kaznenog progona, u smislu prijavljivanja saznanja o kaznenom djelu odnosno počinjenom seksualnom nasilju u Domovinskom ratu, Ministarstvo hrvatskih branitelja redovito izvršava.
Ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved ne može utjecati na dinamiku i tijek sudskih postupaka, no u više je navrata u javnim istupima jasno izrekao stajalište kako kažnjavanje ratnih zločina mora biti prioritet nadležnim institucijama te kako žrtve zaslužuju pravnu satisfakciju, što podrazumijeva adekvatno sankcioniranje počinitelja ratnih zločina.”, priopćeno je iz resornog ministarstva.
Podsjetimo, u HRT-ovoj emisiji Otvoreno gostovao je ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković na temu žrtava silovanja i nasilja.
U toj je emisiji između ostalog kazao:
„Dogovorili smo s udrugama civilnog društva da formiramo radne skupine u koje bi ušle i predstavnici civilnih udruga koje se u svom radu i bave potporom žrtvama nasilja”
„Želimo pooštriti kaznenu politiku, želimo stvoriti normativni okviru u kojima bi pravosudna tijela izricala oštrije kazne kada se nasilje dogodi. Ono što je važno je da postupak bude brži.”
„Silovanje je redefinirano na zahtjev udruga”
„Ako je netko pretrpio traumu, on mora biti siguran da će postupak biti brz i da neće biti viktimiziran i da će počinitelji biti kažnjeni. … potencijalne žrtve će znati da su zaštićene, što mogu reći i što trebaju reći. „
S obzirom na izrečeno, za Narod.hr zatražili smo odgovore Ministarstva branitelja na sljedeća pitanja:
1. Ima li Ministarstvo branitelja informacije jesu li uključene u te dogovore oko radne skupine i udruge žrtava silovanja/nasilja tijekom Domovinskog rata?
2. Ministar pravosuđa promptno je izašao u susret udrugama i mijenja Zakon. Ima li Ministarstvo branitelja informacije hoće li biti pooštrene kazne i za zločine silovanja/nasilja počinjena tijekom Domovinskog rata? Sudjeluje li Ministarstvo branitelja u promjenama Zakona?
3. Što je učinio ministar Medved ovih godina da se zajamči žrtvama silovanja u Domovinskom ratu ‘da će postupak biti brz i da će počinitelji biti kažnjeni – a potencijalne žrtve znati da su zaštićene’?
4. Godine 2018. u Vukovaru se tijekom velikog prosvjeda upozorilo na nedjelovanje institucija po pitanju procesuiranja ratnih zločina iz Domovinskog rata, a hrvatska je javnost imala prilike čuti potresna svjedočanstva žrtava tortura, mučenja i silovanja.
Žrtve su svjedočile da gotovo svakodnevno susreću svoje silovatelje na ulici, a institucije ne provode postupke, niti ne štite žrtve silovanja/nasilja.
Što je učinio ministar Medved nakon tog prosvjeda? Hoće li ministar poduzeti konkretne mjere da se ti slučajevi nakon više od 20 godina riješe i žrtve zaštite?
Tekst se nastavlja ispod oglasa
