SKAC je i ove godine organizirao kamp u Modravama. On je nastao iz uviđanja potrebe za potpunim i sadržajnim ljetovanjem u prirodnom okruženju i dobrom društvu, kroz molitvu, rad i zabavu. Na vrlo jednostavan način, Modrave ostvaruju sve ono što jedan mladi čovjek želi od ljeta. To je spoj prirode i vjere; osama i mjesto susreta; zabava i meditacija; mjesto gdje se zaljubljuje u život.
Osnovni cilj projekta Modrave je ponuditi mladima model kvalitetnog druženja bez alkohola, droge i buke: kroz različite duhovne, edukativne, sportske i radne aktivnosti te tematske katehetske radionice mladi, razvijajući svoj izvorni duhovni identitet, uče životne vještine koje im mogu u bitnome pomoći u svladavanju svakodnevnih poteškoća, razvijanju samopouzdanja, prepoznavanju svojih talenata i konstruiranju cjelovite osobnosti, na dobro sebe i zajednice.
Karakter kampa Modrave: Kamp Modrave je duhovno-rekreativni kamp za mlade s tri nosive sastojnice: duhovnošću, radom, rekreacijom. Od sudionika se očekuje aktivno uključivanje u sve tri navedene sastavnice programa kampa.
Duhovna komponenta: jutarnja molitva, svakodnevna sveta misa, duhovna nota te večernji rad u grupama.
Radna komponenta: cca. 2h fizičkog rada (čišćenje terena i šatorskog naselja, pomoć u kuhinji, itd.).
Rekreacijsko-zabavna komponenta: druženje, kupanje, sport, razne igre i kvizovi, večernji zabavni program, itd.
Što kažu sudionici?
“Prije Modrava sam razmišljala kako bi bilo dobro kad bi mogli svi svoju dušu pojednostaviti i ‘letjeti’ poput ptice kojoj nije potreban napor i volja jer ona to čini instinktivno, vođena svemogućom silom, lagano…Ljudima je bez Božje milosti potrebno znanje i veliki napor da bi letjeli i to čine gradeći zrakoplove ili izmišljajući neke druge načine, ali ništa nije istinsko letenje. Čovjek u Kristu je čovjek nanovo rođen, pred odabirom jednostavnog i složenog, pred zrakoplovima i pticama. Ispred one duše koju nosi, koja njega nosi, podnosi i pokreće, koja odlučuje i brani. To je čovjek pred Bogom. “Ono što oko nije vidjelo, što uho nije čulo, na što ljudsko srce nije pomislilo : to je Bog pripravio onima koji ga ljube.” Kada govori o otvaranju očiju naših srdaca očito želi naglasiti nešto dublje od našeg razuma, nešto što možemo shvatiti samo uz Božju pomoć. Hvala vam svima što ste me približili tome”, kaže Marijeta Wagner.
Marija Udovičić željela je reći više o kampu: “Otvorila sam oči to nedjeljno jutro prije polaska i pomislila kako mi se baš i ne ide. Danima sam prije puta bila jako uzbuđena zbog superlativa u kojim se pričalo o tom tajnovitom mjestu, a sada.. Samo nutarnja pustoš i razmišljanje kako bi bilo bolje da ostanem doma i izležavam se prije ponovnog napada na poslovne obaveze. Ipak ustajem i kažem si: „Ma daj, ustani i hodi! Moraš se malo baciti u vatru, ako ništa, imaš jedno iskustvo više.“
I tako ulazim u autobus, pri kraju puta nervozno gledam na kojoj stanici sići, vozač kaže „Drage“, jurim prema izlazu, raspadaju mi se stvari iz ruksaka.. Dobro je počelo.
U restoranu me čekaju vedra lica i malo utješena sjedam za stol. Divni mladi ljudi puni života, prva upoznavanja, razgovori i šale sve su više brisale moju zabrinutost. Prvi dan u kampu još sam bila malo nervozna razmišljajući kako ću prati zube, kosu i odjeću u moru (?!). Kako ću se ujutro dizati ako odlazim spavati kasnije nego inače; kako ovo… Kako ono… Kako su prazne bile moje brige!
Već slijedeći dan počela sam osjećati čar Modrava. Počevši od jutarnjeg ispiranja zubiju u slanoj vodi (to morate probati), pucanja kralježaka pri jutarnjem razgibavanju (o poslovni stolče, što mi učini!), svježe narezanog (ali ne i svježeg) kruha s margarinom i pekmezom. Oduzete su ti svakodnevne komocije, a smiješiš se. Zatim obrezivanje maslina i cvrljenje na suncu, skakavci u kosi, pjevušenje pjesmuljaka dok nosiš plahte s trnjem. Lupiš se u kamen, sretan si. Popikneš se na koji busen, a i dalje osmjeh s lica ne jenjava.. Ima nešto u tome mjestu. Mjestu gdje ljudi neće gledati imaš li najnoviji model badekostima, koji šlauf na trbuhu više ili ti je prišt na čelu ili pak nosu. Modrave su mjesto gdje je kuštrava kosa najnoviji trend, prljavi nokti nakon pranja zdjelice u zemlji (da, zemlji!) najskuplji lak za nokte. Mjesto gdje te ne kritiziraju ako pojma nemaš o igranju vaterpola (a stvarno sam bila loša), tamo gdje je zajednički ručak veliki blagoslov. Nema veze ako nema mesa, nema veze ako je „supa“ preslana, NEMA VEZE! Srca se smiješe!
Mjesto gdje razgovaraš s Bogom pod maslinom i nadaš se da će ti poslati neki znak (nu se oblak pomaknuo desno, mora da Bog kaže: „Sine na pravom si putu!“). Pogledaš lijevo, jedan se brat udubio razmatrajući, pogledaš dolje, drugi si je malo prilegao (ipak kad ležiš, veća je površina na koju se Riječ može pošteno upiti). Mjesto gdje možeš svećenike maltretirati svojim pitanjima, gdje možeš priznati svoje probleme, plakati s ispovjednikom dok si misliš: „Bože, hvala ti na ovom čovjeku!“ Mjesto gdje je čovjek u prvom planu, a ne „ajfon“, „notifikejšn na fejzbuku“ ili pak špic cipela koju sam vidjela u nekom izlogu. Mjesto gdje ti je svetinja moliti sa svojim bratom, iz srca zboriti molitve vjernika pod sv. Misom, pa makar to bila i jedna jedina riječ.. Mjesto gdje svećenik pod sv. Misom skida šlape i prljavih nogu, pod maslinom zbilja liči na Isusa. Sve je skromno, nemaš ništa opipljivo, a imaš SVE! Mjesto gdje se smiješ pod katehezom zato što bi zbog većeg volumena kisika kukci bili ogromni i jer sumnjaš na morsku bolest jer se ponton ljulja (pa možda čak i sigurno malo toneš!). Gdje tvoja braća otkrivaju srce pred tobom i misliš si kako si jadan što si ga na prvu osudio, gdje ga gledaš očima srca i vidiš.. Vidiš Boga. Kako je malo čovjeku potrebno za sreću, kako samo shvatiš da je potrebno proniknuti u dubinu svoga bića i tamo naći živoga Gospodina. I onda Ga vidjeti u svome bratu. Kako se srca otvaraju i vidiš ljepotu bića koje stoji pred tobom. Šporki je izvana, a iznutra sjaji..
Kada bi me netko pitao što su Modrave, ovo bi bio samo jedan blijedi opis. Riječi ne mogu opisati ono što srce ćuti. Daj Bože da svako mlado srce osjeti ljepotu ovog mjesta: mjesta gdje Bog ljetuje.
Dobro je rekao pater Ike: „ Svi žele na Modrave, ali neki slučajno završe na Zrću.“
Tekst se nastavlja ispod oglasa
