Snage Narodnooslobodilačke vojske počinile su tijekom završnih operacija i prvih sto dana po oslobođenju Jugoslavije masovne likvidacije koje je naredio sam vojni vrh, ali one ne mijenjaju karakter narodnooslobodilačke borbe, ustvrdio je u petak odvjetnik Ante Nobilo na znanstvenom skupu Saveza antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske.
> Bleiburg i Križni put: Što europske i hrvatske institucije kažu o zločinima komunizma?
Nobilo je naglasio da su likvidacije bile usmjerene prema pripadnicima svih poraženih kolaboracionističkih vojski, a ne samo prema ustašama, pa nemaju protuhrvatsko značenje, kako se ponekad želi prikazati.
Likvidacije prema naredbama vojnog vrha
Ogradio se da njegovo izlaganje ima tek status teza koje treba znanstveno provjeriti, budući mu u vremenu pripreme referata nisu bili dostupni primarni izvori nego je zaključke donosio na temelju sekundarnih izvora, te iznio vlastitu procjenu da su motivi za likvidacije samo na nižim i srednjim vojnim razinama bili osveta, ali oni koju su zapovijedali na vrhu imali su racionalne motive.
Vojno oslobođenje bilo je tek uklanjanje fašizma, ali Tito još nije bio ovladao Jugoslavijom, a pogotovo nije uveo komunizam, kazao je Nobilo i napomenuo da se to događalo u okolnostima u kojima se nazirao hladni rat kao posljedica slabosti sporazuma s Jalte. Poražene snage mogle su biti upotrijebljene za borbu protiv komunizma, što se uskoro pokazalo realnim jer su se dojučerašnji saveznici u Grčkoj, Koreji i na drugim mjestima međusobno sukobili, rekao je.
Premda je vojni vrh izdao naređenje da se treba suzdržavati od osveta, završne operacije na području Slovenije i zapadne Hrvatske vodile su elitne, dobro ustrojene snage, koje nisu radile na svoju ruku, a njihovi zapovjednici su kasnije napredovali u karijeri, što potvrđuje da su radili ono što im je naređeno, novodi Nobilo.
No, te se likvidacije po međunarodnom kaznenom pravu ne mogu smatrati ratnim zločinom, jer tada nije postojao pravni okoliš koji bi to omogućio. Saveznički dogovor odnosio se samo na suđenje pripadnicima fašizma, pa tako nisu mogli biti suđeni kao ratni zločini savezničko bombardiranje njemačkih gradova, silovanja Njemica, masovne likvidacije u Francuskoj i bacanje atomske bombe na Hirošimu i Nagasaki.
Antifašisti trebaju prihvatiti te činjenice jer su povijesno točne, a njihovim odbijanjem samo daju argumente neofašistima, ocijenio je Nobilo. No, one ne mijenjaju karakter NOB-a, kao što ni nepobitni ratni zločini u Domovinskom ratu ne dovode u pitanje njegovu opravdanost.
Drago Pilsel ustvrdio je da su katolički kler i nadbiskup Alojzije Stepinac imali pozitivan odnos prema NDH, a Stepincu je zamjerio što je mislio da su “Hrvati i Srbi dva svijeta koja može povezati samo čudo Božje”.
Stepinac prespavao 1941.
Stepinac kao da je prespavao cijelu 1941. pa nije vidio stradanja i zločine koje su svi vidjeli. Vlastima NDH se suprotstavio tek 1942., kad je u Jasenovcu stradalo osam njegovih svećenika, kazao je Pilsel i priklonio se mišljenju Slavka i Ive Goldsteina da crkveni vrh i sam Stepinac nisu bili politički dorasli trenutku.
Unutar Crkve je bilo svećenika i listova koji su širili antisemitizam, mada Vatikan nikada nije službeno priznao NDH. Pilsel je izrazio velika očekivanja od otvaranja arhive Giuseppea Marconea, osobnog Papina izaslanika u Hrvatskoj tijekom Drugog svjetskog rata, te procijenio da će rasprava o Stepincu u mješovitoj komisiji Katoličke crkve i Srpske pravoslavne crkve trajati duže od godinu dana.
Pilsel je pozvao organizatore skupa, ali i sve druge, da poštuju žrtve druge zajednice i da “započnu novo doba temeljno na pravednosti i prihvaćanju krivnje svoje zajednice”.
Ivan Fumić ustvrdio je da su zločini bili važan dio politike ustaša i NDH, te da su ih aktivno provodili od početka do kraja. Srbi su bili označeni kao glavni neprijatelji, a plan je podrazumijevao trećinu ubiti, trećinu istjerati i trećinu pokatoličiti kako bi postali Hrvati, kazao je Fumić.
Prvi logor je osnovan već 28. travnja 1941., Danica u Koprivnici, a potom u Gudovcu kod Bjelovara, u Gospiću, Jadovnu i Pagu, u Jasenovcu i na brojnim drugim mjestima. Počinjeni su brojni zločini na stratištima poput Dotršćine, Gline, Kozare… kazao je Fumić i dodao da su mnoga sela u Baniji i Kordunu potpuno opustošena.
Ustvrdio je kako je jama Jazovka postala masovna grobnica nakon što su ustaše u nju ubacile 99 civila i upozorio da desnica danas o ubojicama govori kao o imaginarnim počiniteljima koje treba rehabilitirati, premda se znaju njihova imena i prezimena. Jedan od zapovjednika ustaških logora bio je i Ivan Stier, djed današnjeg ministra vanjskih poslova Republike Hrvatske, rekao je Fumić.
Bleiburg nema veze s ustašama, to je masakr nad nevinim civilima
Podsjetimo, za Nikolaja Tolstoja, ruskog grofa i engleskog povjesničara, koji je posljednjih 30 godina života posvetio istraživanju Križnog puta i razloga zašto su Britanci na kraju Drugog svjetskog rata u Austriji predali Titovim partizanima stotine tisuća Hrvata nema dvojbi.
Bleiburg i Križni vidi isključivo kao masakr nad nevinim civilima.
“Bleiburg nema veze s ustašama i ratnim kriminalcima, to su gluposti. Kako djeca mogu biti ratni zločinci? Osim toga, nitko od njih nije stavljen pred sud; da su bili ratni kriminalci, zašto im se ne bi sudilo? To je kao da su Saveznici nakon rata ubili stotine tisuća Nijemaca, samo zbog sumnje da su mogli biti uključeni u zločine”, poručuje.
Stoga svako isticanje kontroverze vezane uz obilježavanje Bleiburga smatra neutemeljenom.
“One su ili laž ili puko neznanje. Ne postoji nijedan dokaz da je među žrtvama bio ijedan ratni zločinac. Ja sam to proučavao najpozornije što sam mogao i ni u jednom trenutku nisam naišao na nekoga tko je bio ratni zločinac. Upravo zato što stvari nisu u potpunosti razriješene, ljudi danas mogu reći što god žele te se uvjeriti u nešto, pogotovo ako ne znaju dovoljno. Kako u Rusiji, tako i u bivšoj Jugoslaviji – ljudi koji imaju simpatije prema komunizmu jednostavno ne mogu priznati da su ikada bili u krivu.”
Nema razlike između Staljina, Hitlera i Tita
U tjednu u kojem je obilježena godišnjica Titove smrti, grof Tolstoj vrlo je isključiv kad govori o jugoslavenskom predsjedniku.
“Tito je bio u jednakoj mjeri loš kao Hitler ili Staljin. Proporcionalno gledano, s obzirom na veličinu zemlje, ubio je jednak broj svojih ljudi poput njih. Sve njegove zasluge su preuveličane. Doprinos partizana u Drugom svjetskom ratu bio je neznatan, oni zasigurno nisu porazili stotine tisuća njemačkih trupa. Prikazivati Tita kao osloboditelja ili heroja je preuveličano ili krivo”, inzistira.
“Tita bi se moglo usporediti s Francom, s tim da je u njegovo vrijeme Španjolska postala prosperitetna, dok Titova Jugoslavija uopće nije bila prosperitetna. Tito je bio prosperitetan sa svojom jahtom i dvorcima, ali samo on”, dodaje.
Ne znati istinu uvreda je za nevine žrtve
“Jako je važno da u potpunosti otkrijete svoju povijest. Ne da budete opsesivni, ali da znate istinu. Istina je jedino što je važno. Život na krivoj povijesti se u komunističkim državama koristio kako bi se manipuliralo sadašnjošću. Ne znati istinu je grozna uvreda ljudima koji su izgubili živote, ljude poput dobrih, poštenih, nevinih žrtava Bleiburga na koje prvenstveno mislim kada radim na svojoj knjizi. Moja empatija vjerojatno proizlazi iz činjenice da sam ja osobno imao sreće”.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
