U Sisku je predstavljeno dopunjeno izdanje monografije „Gvozdansko-hrvatsko velejunaštvo bez svjetskog uzora“, Damira Borovčaka, a knjiga sadrži povijesni i istraživački prikaz višemjesečne osmanlijske opsade Gvozdanskog, koje je palo u siječnju 1578., a posljednji branitelji utvrde umrli su od smrzavanja, priopćeno je u petak iz Sisačke biskupije.
Novo izdanje monografije sadrži 264 stranice i obogaćeno je s više od dvjesto fotografija, među kojim je i desetak ekskluzivnih namjenski snimljenih iz zraka, kao i prikaz sadašnje tradicije obilježavanja u Gvozdanskom, priopćeno je iz Sisačke biskupije.
O monografiji i događajima vezanim uz 10 spomen-pohoda u Gvozdansko, a i u Zrin, na području Banovine, govorili su na sinoćnjem predstavljanju sisački biskup Vlado Košić, generalni vikar Sisačke biskupije mons. Marko Cvitkušić, umirovljeni poručnik HV-a Miljenko Bađun, umirovljeni satnik HV-a Ivica Matošević te autor.
Poznato je da su branitelji Gvozdanskog braneći hrvatsku domovinu pred turskim osvajačima 1577. tri mjeseca, imali tri ponude za napustiti obranu i otići na slobodno područje ostataka Hrvatske, rečeno je na predstavljanju. Sve tri ponude su odbili, a ‘posebno izazovnu’ dobili su na Božić 1577. godine. Naime, Ferhat paša koji ih je napadao nudio im je častan otpust. Branitelji Gvozdanskog odgovorili su – kakva bi to čast bila i što bi nam naši potomci rekli kada bi predali grad.
Gvozdansko je palo pred navalama Osmanlija 13. siječnja 1578. godine, a posljednji branitelji utvrde umrli su od smrzavanja. Osvajač Ferhat paša, zadivljen junaštvom hrvatskih branitelja dopustio je njihov pokop po katoličkim običajima.
No, Gvozdansko nije stradalo samo u 16. stoljeću, već i Drugom svjetskom te zatim i Domovinskom ratu. Taj dio junačke povijesti hrvatskoga naroda potaknuo je Damira Borovčaka da organizira hodočasničke pohode u Gvozdansko i napiše ovu monografiju, rečeno je na predstavljanju.
Predstavljači Miljenko Bađun i Ivica Matošević istaknuli su kako su upravo od Borovčaka i njegovih knjiga saznali cjelovitu istinu o junačkoj povijesti Banovine, posebno Zrina i Gvozdanskog.
Osvrnuli su se i na hodočašća koja organiziraju i u koja su uključeni brojni branitelji i braniteljske udruge, a u svrhu očuvanja i predstavljanja povijesne baštine Banovine, na što ih je savjetom i vlastitim primjerom potaknuo Damir Borovčak. Podsjetili su i na projekt „Banovina junačko srce hrvatske“ koji je osmišljen kako bi učenici zagrebačkih osnovnih škola posjetili autentične lokalitete i uz stručno vodstvo i relevantne dokumente i spomenike spoznali više o prostorima na kojima se od davnina branila domovina.
Mons. Cvitkušić iznio je detaljan pregled ovog djela i sadržaja, naglasivši kako je ovo djelo zapravo odaziv na poziv pape, svetog Ivana Pavla II., velikog prijatelja Hrvata i dobročinitelja Hrvatske, koji je rekao da ne smijemo zaboraviti svoje mučenike, nego da im moramo očuvati spomen.
Ocijenio je da ova monografija želi sačuvati spomen na mučenike Zrina, Gvozdanskog i Pounja te kako je autor “neumorni promicatelj istine o tragedijama ovoga kraja koji osjeća srce hrvatskog čovjeka i njegovu veličinu te želi da ti događaji uđu u sjećanje današnjih Hrvata”.
Gvozdansko obrambena utvrda koje su gradili Zrinjski čuvajući Hrvatsku i Europu od prodora Osmanlija
Sisački biskup Vlado Košić osvrnuo se na motive autora Borovčaka koji su ga privukli da već drugi puta piše o toj temi.
„Riječ je o junačkoj obrani ove utvrde na Banovini, u Pounju, blizu današnje granice s Bosnom i Hercegovinom. Gvozdansko je mjesto blizu Dvora, u pravcu Gline. Ovo je bila jedna od obrambenih utvrda koje su gradili naši junaci Zrinjski čuvajući Hrvatsku i Europu od prodora Osmanlija, zapravo oni su branili kršćanstvo od prodora islama. Bosnu i Hercegovinu se nije moglo obraniti, premda se još i pod Turcima pojas između Une i Vrbasa nazivao Turskom Hrvatskom”, podsjetio je biskup Košić.
No, dodao je, “u našim su mislima oni koji su te davne 1578. pali za Domovinu braneći Gvozdansko, Hrvatsku, Europu i kršćanstvo. To nije bio velik broj branitelja, čuli smo samo 300, no bili su hrabri i spremni na žrtvu. Činjenica da su svi izginuli na braniku grada govori o tom junaštvu“, naglsio je sisački biskup, zaključivši kako je biti branitelj lijepa i časna služba.
Autor monografije je zahvalio svima koji su bili uključeni u njen nastanak, posebno hrvatskim iseljenicima bez koje ona ne bi bila tiskana.
