(FOTO) Stipo Mlinarić: ‘Evo zašto moj glas ima lista broj 4, ali i redni broj 4 na kojem piše časno ime generala Željka Glasnovića’

Foto: Stipo Mlinarić

Kada kao mladi čovjek od 22 godine prođeš pakao zvan Vukovar, kao što sam ja, sazreš u danu. Ako prođeš cijeli rat rame uz rame s moralnom vertikalom kakav je bio pokojni Blago Zadro, puno toga naučiš i drugačijim očima gledaš na stvari i događaje u daljnjem životu.

Opisat ću samo jednu situaciju, a bilo ih je na stotine po kojoj bi se mogao snimiti Hollywoodski ratni spektakl u obliku igranog filma.

Tenkovski napad na Trpinjsku cestu 14. rujna 1991. godine Blago Zadro stoji iza malog zidića kod mjesne zajednice, a nas desetak mladih branitelja iza njega. Tenk M84 je 30 metara od nas i puca na sve strane, a on mirnim glasom nam se obrati i kaže: “Nema povlačenja. Vadite ručne bombe ako dođe do nas pobacat ćemo sve na njega.”.

Nitko od desetak branitelja koji nitko nije imao više od 25 godina nije pobjegao nego smo svi izvadili bombe i bili spremni. Znajući da smo mrtvi kada bacimo iste. Srećom pogodila ga je granata RPG-a i ostao je na 30 metara od nas, izgoren. Ta Blagina čvrstina, nepokolebljivost, karizma, ljubav za svoj hrvatski narod i domovinu prelijevala se i na sve branitelje Trpinjske ceste koji su bili s njim do njegove pogibije 16. listopada 1991. godine. Puno sam stvari kao mladi čovjek naučio od najboljega, puno sam i naučio kroz 272 logoraška dana, kakvi su ljudi i na što su sve spremni. Sad mi fali ne pun mjesec dana da napunim 50 godina života pa mogu reći da imam I neko životno iskustvo. Da mogu procijeniti ljude kakvi su i jesu li samo na jeziku slatkorječivi i da li blefiraju. Siguran sam da mogu ljude dobro procijeniti u kratkom vremenu, a ako su to javne osobe koje gledam na TV-u godinama onda sam 100 posto siguran u svoju procjenu.

Poslije pokojnog generala Blage Zadre koji je svojim životom dokazao svoje osobine na mene je još jedan general ostavio sličan dojam kao pokojni Blago. To je general Željko Glasnović. Taj čovjek ima slične osobine pokojnoga Blage, čvrst je i nepokolebljiv u svojim uvjerenjima, ništa mu nije važnije od domovine Hrvatske, katoličke vjere i maloga običnoga hrvatskoga čovjeka. Takvi ljudi poput generala Glasnovića našoj domovini trebaju kao što u pustinji čovjeku treba pitka voda. Kamo sreće da među našim političarima ima više generala Glasnovića.

Imao sam čast biti mu domaćin kada je bio prosvjed u Vukovaru 13. listopada 2018. godine. Proveo sam cijeli dan s njim i gledao na njegovom licu kako on proživljava iznutra ona strašna svjedočenja branitelja koji su mučeni. Siguran sam da mu je netko rekao da se u tom trenutku odrekne svega materijalnog što ima, a nema puno za razliku od drugih političara, da će ustati jedan poginuli branitelj on bi sigurno dao sve što ima i ne bi niti sekunde dvojio u svoju odluku. Ma siguran sam da bi on i danas položio svoj život, a ne materijalne stvari za boljitak hrvatskoga naroda. Od 150 preostalih zastupnika Hrvatskog sabora nitko se ne bi odrekao mrvice materijalnog, a kamoli života za boljitak domovine Hrvatske. Osim jednog, a to je general Željko Glasnović. On je to dokazao i 1991. godine kada se vratio u svoju domovinu da je brani od agresora i da pomogne svome Hrvatskom narodu. Mnogi, za razliku od njega, otišli su iz svoje domovine tamo odakle se on vratio i da gledaju razvoj situacije. Borio se i u Hrvatskoj i u BiH i borio bi se svugdje gdje je njegov hrvatski narod napadnut. Za to moraš imati hrabrost i veliko srce.

Željkov brat je prošao kalvariju logora kao što sam i sam pa zato general ima poseban sentiment za mučenike iz Domovinskog rata. Nije se niti on niti njegov brat štedio u Domovinskom ratu pa me i ta poveznica veže za mene i moga pokojnog brata. Mnogim našim generalima su mediji davali epitete kao što su general Džentlmen i slične. Ja za ovoga generala Glasnovića kažem da je General s dušom i to s napaćenom hrvatskom dušom. Mislim da Hrvatska duša ima veću vrijednost i težinu od mnogih Džentlmena i drugih kancelarijskih generala. Dušu ili imaš ili nemaš, s njom se rađaš i umireš, blago onome tko je ima.

Ovo što sam napisao o Željku Glasnoviću nije plaćeni članak pred izbore kao što drugi rade. On i ne zna da sam donio odluku poslije vukovarskog prosvjeda da ću napisati o njemu kako sam ga doživio i vidio u Vukovaru. General ne zna da ću ovo objaviti na portalu Narod.hr jer da zna koliko je skroman rekao bi mi da ne pišem o njemu jer ima puno boljih. Takav je general “Prašinar” s hrvatskom dušom. Još sam par puta bio s njim u društvu u Zagrebu i znam da svi koji ga poznaju još puno bolje i ljepše pričaju o njemu kakav je čovjek nego što sam ja napisao u tekstu. Nažalost ne znam bolje napisati.

Odlični su Neovisni za Hrvatsku, imaju stvarno dobru listu. Od Brune Esih do gospodina Hasanbegovića koje sam isto upoznao na prosvjedu u Vukovaru i krasni su ljudi i intelektualci. Moj glas ima lista broj 4, ali i redni broj 4 na kojem piše časno ime generala Željka Glasnovića. Moram mu dati svoj preferencijski glas, ipak smo mi obojica “Prašinari”. Ovim putem pozivam sve Hrvatice i Hrvate da okruže listu broj 4, ali i redni broj 4 preferencijski da vidimo koliko nas ima koji cijenimo vrijednosti koje su navedene u tekstu. Ja vjerujem u hrvatskog čovjeka kao što sam vjerovao i 1991.godine. Volio bih da se prebrojimo okruživanjem broja 4 da vidimo gdje smo i što smo.

* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr