U Rijeci je održan prosvjed protiv mjera Nacionalnog stožera, koji kao i u Zagrebu nosi ime Festival slobode. Među govnornicima su bili dr. sc. Hrvoje Pende, dr. Alma Demirović, Žana Beber, dr.sc. Danijel Grgičin, prof.dr.sc. Ivan Lovrinović i Suzana Peša Vučković iz inicijative „Prava i slobode“.
Dok je u Zagrebu za publiku nastupio pjevač Tony Cetinski u Rijeci je nastupio Alen Vitasović.
Prosvjednici su svojim transparentima poručili: ‘Sloboda radu’, ‘Sloboda u kretanju, kretanje u slobodi’, ‘Naša djeca – naša odgovornost’ te ‘Sloboda slobodnom obrazovanju’.
Dr. sc. Hrvoje Pende, je govorio o mjerama u svijetu te je rekao da u nekim zemljama policija ima ovlast upadati u kuće ako sumnjaju na nepoštivanje mjera. Dodao je da u Kini nekoliko stotina milijuna kamera prati ljude te je spomenuo i ulogu Bill Gatesa.
Riječ je uzeo i povjesničar Goran Šarić koji je govorio o epidemijama kroz povijest. Komentirao je izjave liječnika i znanstvenika o koronavirusu istaknuvši da se oni sami ne mogu dogovoriti između sebe.
>Ekipa iz Možemo napala Festival slobode i dr. Željku Markić
“Nama treba stožer protiv stožera”, zaključio je nešto kasnije.
“Demokratsko društvo ne poznaje nestanak ljudskih prava i sloboda, nestanak slobode mišljenja i govora, i sveprisutnu cenzuru. Odluke koje se donose na temelju prepisivanja, panike i propagande, i koje često dolaze izvan Republike Hrvatske, a primjenjuju se u Republici Hrvatskoj i na njezinim građanima, moraju biti ozbiljno preispitivane”, stav je organizatora festivala.
Festivalom se želi ukazati na to da se ljudsko biće sastoji od emocionalnog, mentalnog, duhovnog i fizičkog aspekta, te ga se ne smije promatrati samo i jedino kroz koronanarativ, i to samo i jedino na način koji nam se servira putem glavnih medija. Želi se jasno dati na znanje institucijama Republike Hrvatske da su dužne i obavezne argumentirati svaku pojedinu odluku jer svako se ograničavanje prava i sloboda mora jasno i valjano opravdati. Nitko nema pravo tražiti da mu se bespogovorno vjeruje tim više što svi pokazatelji ukazuju na neopravdanost nametanja takvog pristupa, te se ne može pritom očekivati da će građani mirno gledati kako se urušava gospodarstvo, kako propadaju njihove poslovne i osobne investicije, njihovi životi i životi njihovih najbližih. Propagiranje straha, stalne sterilizacije okoliša i epidermalne mikroflore, ograničavanje disanja i ljudskog kontakta, te svega prirodnoga u čovjeku i oko njega, nije i ne može biti prihvatljivo.
