Franjevački institut za kulturu mira od svog postojanja bavi se značajnim i važnim društvenim pitanjima poput kampanje protiv rada nedjeljom, borbi protiv zagađenja okoliša ili nasilju među ženama, a za Slobodnu Dalmaciju govorio je dopredsjednik Instituta, fra Bože Vuleta.

Novinar Šarac upitao je fra Božu zašto su se fratri upleli protiv termoelektrane na jezeru Peruća i gdje oni vide zlo u tome, na što je fra Bože odgovorio kako nisu bili protiv termoelektrane.

“Naprotiv, kao laici smo bili skloni u tom vidjeti projekt koji bi cetinskom kraju mogao donijeti boljitak. Ali kad smo, kao i u sličnim situacijama, konzultirali neovisne stručnjake, vidjeli smo nimalo benigno naličje toga projekta. Spoznaja o ogromnim količinama zagrijane vode iz rashladnih sustava koja bi se vraćala u jezero, odnosno u korito Cetine, o količini štetnih plinova koji bi se oslobađali iz 110-metarskoga dimnjaka s 9-metarskim promjerom sparila je svaki ostatak naše nade da bi taj projekt ipak mogao biti prihvatljiv”, stoji u izjavi fra Bože.

Fra Bože spominje da su cijene plina u porastu u Hrvatskoj, tada bi ga morali uvoziti, a to uključuje i alarmno zvono.

Fra Bože želi podsjetiti na njihovu kampanju sa sindikatima, Hrvatskim Caritasom i drugima koji se tiču neradne nedjelje iz 2003./2004. godine. Rezultat toga je bila dvokratna promjena zakona (2004. i 2009.), no ti zakoni se nisu uspjeli održati na Ustavnom sudu, “zbog nedostatka političke volje da se problemi u sustavu rada kvalitetno riješe”.

Fra Vuleta  kaže kako se od tada stanje pogoršavalo, stoga su procijenili da se moraju udružiti: Crkva, sindikati, druge vjerske zajednice, kulturne i druge ustanove i organizacije.

“Po uzoru na druge europske zemlje, odlučili smo osnovati svoj nacionalni savez za slobodnu nedjelju, a potom se učlaniti u European Sunday Alliance. Inicijativa nije ograničena na zauzimanje za slobodnu, neradnu nedjelju. Rad nedjeljom možda najbolje zrcali općenito loš sustav i kulturu rada u Hrvatskoj: porast nesigurnih oblika rada (s 10 posto u 2002. na 22,2 posto u 2016.; dok je prosjek u ostatku EU-a 14,2 posto); ako znamo da u zadnjih 15 godina među novozaposlenima udio rada na određeno vrijeme nije padao ispod 93 posto, možemo reći da u Hrvatskoj cvjetaju nesigurni oblici rada; tu su ogromni, najčešće neplaćeni ili potplaćeni prekovremeni sati; u nekim djelatnostima radnik mora biti na raspolaganju 24 sata 7 dana u tjednu, itd. Sve su to razlozi zbog kojih se događa zastrašujući egzodus radničke populacije, osobito mladih”, rekao je.

Spominje kako određene djelatnosti koje nisu neophodne za funkcioniranje društva rade nedjeljom, a to se osobito tiče sektora trgovine. Osim toga, smatra kako uz druge problematične činjenice koje stoje uz rad nedjeljom, pati i cjelokupni društveni život; obitelj najviše, a zatim posljedice sežu i preko općeg zdravlja pojedinca.

“U svemu tome najviše je pogođena ženska radnička populacija. Žene su općenito slabije plaćene, među onima koji rade nedjeljom najviše je žena, rade u kadrovski potkapacitiranim poslovima. Slične pojave susrećemo u još nekim postsocijalističkim zemljama. Poljski je parlament 24. studenog 2017. donio Zakon o ograničavanju rada trgovine nedjeljom. Od 1. ožujka 2018. godine rad u trgovinama bit će dopušten prve i zadnje nedjelje u mjesecu, a od 2020. godine radnici će uživati u potpuno neradnim nedjeljama”, objasnio je fra Vuleta.

Na pitanje što misli o pravima radnika u “novoj, kapitalističkoj Hrvatskoj i je li kapitalizam zlo kako tumače lijevi teoretičari”, fra Bože je odgovorio kako mu takvi teoretičari nisu poznati, nego možda postoji “nostalgičar za nekim totalitarnim društvenim uređenjem koji sotoniziranjem kapitalizma izražava svoje nesnalaženje u demokraciji”. Nadalje, fra Bože je rekao kako nije manji broj takvih i na “desnici”, kapitalizam je podložan degenerizaciji.

“I kod nas su vidljivi njegovi degenerativni oblici, primjerice, privatna akumulacija kapitala. Ipak, čini mi se da prije pitanja o razini razumijevanja kapitalizma trebamo postaviti pitanje o razini poznavanja demokratskih potencijala. Mentalno lijeni i isključivi ljudi su skloni crno-bijelom pogledu na stvarnost: lijevo je pakao, a desno raj ili obrnuto”, objasnio je za Slobodnu Dalmaciju.

Fra Bože spominje da se ljevica u Hrvatskoj gotovo ne bavi sustavom rada, niti ne brani standarde za koje se borilo prije sto godina, a time se i radnici od nje distanciraju.
“Desnica se čini nespremnom na istinski socijalni dijalog i traženje rješenja utemeljenih na prethodno dobro izrađenim i konsenzusno prihvaćenim nacionalnim strategijama, koje nam nasušno nedostaju. Zato su u Hrvatskoj na djelu gotovo svi mogući oblici kršenja radničkih prava”, zaključio je.

Izvor: Narod.hr/Slobodna Dalmacija