Od ponedjeljka na snagu stupaju strože epidemiološke mjere za Dubrovačko-neretvansku županiju, Splitsko-dalmatinsku, Šibensko-kninsku, Zadarsku, Primorsko-goransku i Istarsku županiju. A kako se mjere mahom odnose na uvjete po kojima je (ne)moguće organizirati i održati javna događanja i okupljanja, ponovo su na udaru glazbenici i oni koji od svojih izvođačkih vještina žive.
Na koncert se praktički ne može bez COVID-potvrde, svirke nema nakon 24 sata, a priredbe na otvorenom moći će se održati samo ako ste tjedan dana ranije o namjeri izvijestili lokalni stožer pa od njega dobili suglasnost i mjere koje treba zadovoljiti.
Joško Čagalj Jole i nije uznemiren za nijansu strožim pravilima. Sve je to, kaže, zapravo i dosad bilo na snazi.
“Ja sam klasa optimist, pa sam bio uvjeren da ćemo bar ovo ljeto moje kolege i ja raditi, putovati i svirati, ali eto. Problem je jedino kad vidiš da u nekim prostorima može biti i 10.000 ljudi, a mi ne smijemo pjevati ispred 500 ljudi. Pa puni trgovi, pune plaže, pune šetnice, sve čovjek do čovjeka, a ti na koncertu moraš smisliti kako ćeš razmaknuti ljude metar i po”, rekao je Jole za Novi list.
Upozorava kako je ugroženo puno drugih djelatnosti oko koncerata, ne samo glazbenici.
“Ima tu puno branši, to ljudi zaboravljaju. Imate tako Zokija iz Rijeke koji 20 godina radi sve te fešte i u Rijeci, i u Čavlima, na Krku, koji ima 20, 30 radnika. Gdje je onaj koji ima šankove, pa onaj koji ima agregate, zaštitare. Pa ovaj peče meso, onaj ribu, ribar ribu prodaje, mesar prodaje ćevape na fešti, vinar vino… Milijun je tu branši. Nije isto je li na privatnoj svečanosti 20 ljudi ili 200, nije isto hoće li žena prodati 30 haljina za vjenčanje ili jednu. A gdje je fotograf, pa pozivnice, pa onaj što cvijeće radi za event… Milijun je branši”, naglašava Jole.
Kaže kako je lakše samo onim glazbenicima koji nastupaju po cijelom Balkanu jer su liberalniji zakoni u Srbiji, Makedoniji, Hercegovini, Bosni. “A u Hrvatskoj da i idete raditi po svim uvjetima, ne da nema računice, već jednostavno ne možeš to izvesti”, zaključuje Jole.
Saša Antić, TBF-ovac i Alejuandro Buendija, ističu kako se koncerti nisu dosad pokazali kao žarišta, a i publika su mahom mlađi od 40 koji su COVID ili preboljeli ili, uglavnom, nisu ni shvatili da su ga imali.
“Da se sve, i organizirati koncert se da, ali opet sve ovisi o tim lokalnim šatorašima, stožerašima, a tu ima svakakvih pa i onih koji bi najradije da se ništa ne događa. Ako stvarno žele gurati do kraja, organizatori će sve odraditi. Mi spuštamo cijene. Svi se prilagođavamo situaciji. Ali nema logike, nema kriterija koji je jednak za sve”, ističe Antić.
Najlakše je, kaže Antić, zabraniti, a to zabranjuju, kako veli, oni koji u životu na koncerte nisu ni išli.
“Oni ne razumiju da je to dio kulture, da smo koncerte imali i prije turizma, odnosno i da nema turizma, imali bismo koncerte. To je jednostavno potreba”, ističe Antić.
“Mi, srećom, imamo četiri koncerta u BiH, a tamo nema problema”, zaključuje na kraju.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
