Kako smo ranije pisali, nakon što je reperski zagrebački dvojac Tram 11 objavio novi album Jedan na jedan, diskografska kuća Menart prekinula je suradnju s njima. Menart i Tram 11 surađivali su 20 godina, a suradnja je prekinuta zbog stihova koji se ne sviđaju ljevičarskim medijima i novinarima.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Nered je u svojoj objavi napisao:
“Ovo je jedan rad na temu cenzure. Našao sam ga na netu. Autor je Vesna Ivezić, a zove se: Lica cenzure. Sloboda mišljenja i kreativnost u uvjetima tržišno orijentiranog društva.
Sažetak
Ovaj rad bavi se fenomenima hereze i pravovjerja, prisutnim u svim društvima u povijesti čovječanstva. Pravovjerjem smatram pristajanje na postojeću društvenu strukturu, vjerovanje u istinu centara moći. Hereza je sve ono što je pripadajuće domeni kritičkog promišljanja. Cenzura, sustavna kontrola slobode mišljenja sastavni je dio vođenja države. I s obzirom na razvoj i promjene u društvu, ona poprima različite vidove, različita „lica.“ Kontrola se pojačava u kriznim razdobljima. S razvojem društva, metode postaju netransparentnije. U razvijenim demokracijama najefikasnija kontrola je kontrola misli. Njome se bave veliki sustavi nadziranja, zajedno sa sustavima indoktriniranja (mediji, obrazovanje, religija). Sustavi indoktrinacije uče što trebamo misliti i koje vrijednosti zastupati. Odbijanje povlači sankcije. Ono što nije sukladno smješta
se u domenu zabrane. U razvijenim demokracijama cenzura je zakonom zabranjena. Ali se provodi na druge načine. Autocenzura, reakcija je autora na represiju te tzv. „tiha cenzura“, zanemarivanje je pa time uklanjanje nepoćudnih sadržaja, umjesto prijašnjih zabrana i krivičnih progona. Danas sve aspekte ljudskog stvaralaštva regulira tržište, intencija je totalna kontrola. Javni prostor popunjava se trivijalnostima i zabavom. Za istraživačke i kreativne sadržaje izostaje „potražnja“ pa time i prostor u medijima”, zaključuje.
Cash: ‘PR-ovac vladajuće stranke ima pravo na ironiju i umjetničku slobodu, a umjetnici nemaju’
“Kakva vremena! PR-ovac vladajuće stranke ima pravo na ironiju i umjetničku slobodu, a umjetnici nemaju. Bit će zanimljivo vidjeti hoće li se pojaviti neka izdavačka kuća koja je spremna pokupiti financijsko vrhnje ili će se još jednom pokazati da je u nominalno kapitalističkom svijetu ipak nešto ‘svetije’ od para. Recimo religija mainstream narativa?”, rekao je Ante Cash.
“Degutantno mi je što ako netko nema isto mišljenje odmah postane državni neprijatelj broj jedan. Gadljivo je to što nemaju svi pravo izraziti svoje mišljenje i stavove i ne razumijem zašto je ljudima zabranjeno objaviti svoj album, a recimo Jagić ima pravo žaliti za vremenima kada su ubijani svećenici. Gadljivo”, dodao je glazbenik Cash.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE
