Gordana Zelenika: ‘I opet te razapinju, oni isti Farizeji koji dvolično ulaze u tvoj Hram’

U ovih godinu dana, nakupilo se nešto raznih događaja.

Godinu dana cijelog Velikog tjedna.

Onako, visi u zraku.

Dugo su oni gledali kako će uhvatiti Isusa.

Nije se to dogodilo preko noći.

Pratili su svaku propovijed.

Svako čudo.

Kovali su plan i mrežu.

Ne Rimljani.

Farizeji!

Oni koji su trebali brinuti za mir i stabilnost u kojoj okupator i njegovi zakoni, supresija i pljačka mirno mogu opstati.

Herod uživa u bogatstvu i figura,

Farizeji u svom statusu

dok lažu narod.

Križevi su postali svakodnevna scena

na mjestima pogubljenja.

Uz ceste i na visoravnima.

Da se bolje vide.

Opomena onima koji krenu razbijati ploče, koji se glasom i djelom pobune protiv tiranije.

Novi porezi i otimačina.

Tuđin uvijek samo pere ruke.

A krv pravednika?

Na nas i na djecu našu!

U agoniji tijela, u krunici

i Križu moje braće,

gledam te Gospodine.

Još milijun puta od onoga Križa

si progovorio kroz usta pravednika.

I svaki put su te ponovo razapeli.

Probili ti bok.

Golgotu tvoju živi stoljećima

moj narod.

I opet te razapinju.

Oni isti Farizeji koji dvolično ulaze u tvoj Hram?!!

Pošto idu tamo Gospodine

kada tvoja Riječ ne dopire do ušiju njihovih?

Kada čavlima udaraju u ruke siromaha, majki, djece, Veronika i Šimuna?

Hoće li voda iz tvoga boka oprati njihove savjesti?

Hoće li vidjeti narod svoj razapet iznad oltara??

Hoće li pogledati u oči ljudima?

Vjeruju li stvarno u Uskrsnuće???

A vjerujemo li mi?

Spomenom na Tebe, na tvoju žrtvu postao je život vječni.

U svakome od nas živi netko

svoj život vječni.

Žive oni koji su svojim životom prenijeli poruku.

Ostali čvrsti, nepotkupljivi, dosljedni, uporni.

Naše bake i djedovi

Naši ratnici.

Naši Heroji.

Dokle god ih se kroz tvoju žrtvu sjećamo i ugrađujemo ih u svoje živote

oni žive.

Svi koji nisu pokleknuli, koji su trpili udarce, laž, nepravdu, koji su padali i dizali se pod bremenom.

Koji su umrli u mukama, poniženi, ogoljeni, izdani, izrugivani.

Zato te žele ukloniti Gospodine.

I opet i ponovo.

Žele maknuti tvoj križ, pretvoriti dane tvoje muke u nebitne običaje.

Dan tvog Uskrsnuća u nekakav šareni praznik cvijeća i proljeća.

Boje se i danas tvoga križa.

I naroda koji u križu vidi stoljeća otpora,

i tvojoj krvi prolivenu krv svojih predaka,

u tvome Judi svoje Jude,

u tvom Pilatu stoljeća tuđih gospodara,

u tvojim Farizejima svoje izdajice.

U tvojim padovima svoja posrtanja.

I tvom Uskrsnuću poziv na vlastito Uskrsnuće.

Natopljena krvlju zemlja ponovo baca izdanke.

A grob tame, smrt duha,

vjera u Tebe uvijek može pobijediti.

Jer ti nas nikada nisi ostavio.

Ni oni čije gene i duhovnu snagu

nosimo u sebi.

Daj nam vjeru Gospodine !!!!

Pravu vjeru daj svom narodu da je

Uskrs proces

u svakome od nas

i da zajedno u istinu možemo

Uskrsnuti!

I život vječni … u onima koji će doći

Da nastave u svjetlu

ne u tami … na putu vjere svojih predaka …

* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr

Izvor: narod.hr