Gubitak brojnih hrvatskih tvornica: Mnogima je presudilo otvaranje tržišta nakon ulaska RH u EU

Foto: Fah/GettyImages (Fotomontaža: Naod.hr)

Kako je moguće da cijena kilograma pakiranog šećera na akciji velikih maloprodajnih lanaca u Hrvatskoj košta jedva polovicu cijene koju za isti proizvod u istom maloprodajnom lancu nalazimo u zemljama proizvodnje tog šećera ili nama susjednoj Sloveniji, koja čak nema proizvodnju – pitanje je na koje svi znaju odgovor.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Radnici u šećernoj industriji na rubu egzistencije

A radnici u šećernoj industriji, njih više od 350, od lani ostaju bez posla. Nakon virovitičke šećerane Viro, upravo je, naime, ugašena i osječka, druga od triju domaćih šećerana koje su se, kako bi se lakše othrvale problemima koji su nakon ukidanja kvota 2017. zahvatili cijeli EU, prije dvije godine udružile u Hrvatsku industriju šećera, prenosi Večernji list.

Uz hiperprodukciju europskih šećernih velesila, konsolidaciju tržišta, cijenu koja je od ulaska Hrvatske u EU pala za 50% (sa 700 na 349 eura/t), propasti šećerana treba pridodati i sve manje površina pod šećerom s obzirom na to da sadašnja razina baznih potpora poljoprivrednike motivira samo da zgrabe što više zemlje pa siju manje zahtjevne kulture, poput kukuruza i pšenice. Kako bilo, od 20-ak tisuća hektara u nekoliko smo godina spali na 10-ak, dostatnih za 12-ak tisuća tona repe koja može zaposliti kapacitete samo jedne šećerane. Odlučeno je da to bude županjska Sladorana. Koliko dugo – ovisit će pak o repi i o daljoj (ne)uređenosti tržišta ogrezlog u damping i druge oblike nepoštene trgovačke prakse.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Meggle obustavio proizvodnju

No šećerane su tek posljednje u nizu tvrtki koje smo izgubili proteklih godina. Nedavno je proizvodnju u Hrvatskoj obustavio i Meggle, čije je pogone te većinu kooperanata, srećom, preuzelo Belje plus. I splitska mljekara Mils otišla je u povijest nakon što su je vlasnička pretumbavanja i brojni sporovi odveli u stečaj. Legendarne kockice svježeg di-go kvasca na kojemu su odrastale generacije već se nekoliko godina ne proizvode u Hrvatskoj. Francuska Lessafre grupa procijenila je da ga se u nas ne isplati proizvoditi. No, izuzmemo li šećerane, koje su zahvatili strukturni poremećaji koji se događaju i diljem EU i od ukidanja kvota ih je propalo više od stotinu, domaća prehrambena industrija još uvijek je jedna od perspektivnijih grana.

Zvjezdana Blažić, nezavisna konzultantica za prehrambenu i poljoprivrednu industriju, kaže kako je niz prehrambenih tvrtki koje su proteklih godina bile u velikim teškoćama “preživjelo”, neke su čak i ojačale, poput Badela 1862, PP Orahovice, Koke koju je Vindija preuzela u pravom trenutku, PIK-a Vrbovec koji je danas najmodernija mesna industrija…

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Današnju situaciju u hrvatskoj prehrambenoj industriji, koja vapi za domaćom sirovinom, mesom, mlijekom, povrćem, voćem (i vrapci na krovu znaju da je i u Vegeti, kultnom i svjetski poznatom brendu, samo nekoliko posto domaće mrkve, peršina i ostalih začina), mnogi povezuju s tektonskim poremećajima uzrokovanim raspadom moćnih poljoprivredno-industrijskih kombinata. Oni su, naime, sve do privatizacije bili nositelji poljoprivredne proizvodnje.

– S jedne strane imali su svoju primarnu proizvodnju, određeni broj hektara, a s druge su kooperativnim odnosima pokrivali gotovo sve privatno poljoprivredno zemljište koje se nalazilo na njihovim područjima. Tako su onda imali zaokruženu cjelinu – prijem, skladišne, silosne kapacitete, preradu proizvoda, u konačnici čak i maloprodajnu mrežu. S pogleda poljoprivrednih gospodarstava, taj je kooperativni odnos bio krajnje jednostavno i kvalitetno riješen. Gotovo je u svakom većem selu bila kooperacija, gdje su poljoprivrednici mogli ugovarati gotovo sve kulture. Agronom po struci tamo je svakodnevno bio na raspolaganju svim proizvođačima – kaže Mato Brlošić, ratar i potpredsjednik Hrvatske poljoprivredne komore, kojemu je itekako dobro poznata povijest kombinata u njegovoj Slavoniji. Sve ono što se sijalo i uspijevalo, moglo se i ugovoriti, odnosno imalo je svoje tržište.

Imunološki zavod

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Kako se bliže lokalni izbori, opet se priča i o obnovi i ponovnom početku rada Imunološkog zavoda, nakon što nas je osvijestila pandemija koronavirusa. Vedran Čardžić, šef Imunološkog, istaknuo je ovih dana kako se nešto što je uništavano i zanemarivano desetljećima ne može obnoviti u nekoliko mjeseci. Imunološki se želi revitalizirati, no za njegovo ponovno pokretanje trebaju barem tri do tri i pol godine, nakon što je svima postalo jasno da država, s obzirom na teškoće u nabavi cjepiva, treba imati takvu industriju, ako ni zbog čega drugog, zbog potreba građana. Sa žigicama je druga priča. Prije rata gotovo da nije bilo mjesta u svijetu gdje se nisu mogle kupiti žigice proizvedene u Osijeku.

Tvornica žigica Drava, popularna Šibicara, osnovana je 1856., a bila je to tek druga takva tvornica u Europi. Rekorde je rušila 1986. kada je iz njezinih pogona izišlo milijardu kutija žigica, a zapošljavala je tada čak 1000 radnika. Šibicara je bila pravi mali grad – sa stambenim zgradama pa čak i s vlastitim domom zdravlja. Posljednje su žigice u Osijeku proizvedene 2003., a pogon je ugašen nakon 147 godina proizvodnje. Žigicama je, među ostalim, presudio i tehnološki napredak, izgurali su ih moderniji upaljači. No, mnoštvo je razloga zbog kojih se u Osijeku, gdje je svojedobno bilo 25 tvornica, ugasio ili znatno reducirao čitav niz industrijskih proizvodnji. I metalska je industrija, naime, žarila i palila.

-Dok su se zemlje nekadašnjeg Varšavskog pakta tih godina razvijale, od Češke, Poljske do Mađarske, mi smo zbog rata izgubili to razdoblje i kapital nas je zaobišao. Usto, dugo smo bili prometno izolirani, prisjetimo se da je tek 1998. završena mirna reintegracija. Dogodila se i privatizacija… – navodi Zoran Kovačević, čelnik Županijske komore Osijek pri HGK.

No najkobnijim se za mnoge pokazalo otvaranje tržišta nakon ulaska RH u EU.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.