Hasanbegović: ‘Dokument Vijeća je jedna vrsta intelektualnog nedonoščeta, pretenciozno nazvana dokumentom dijaloga’

Gost Novoga dana N1 televizije jučer je bio saborski zastupnik Zlatko Hasanbegović iz stranke Neovisni za Hrvatsku, koji je govorio o odluci Vijeća za suočavanje s prošlošću. Donosimo trankript cijelog razgovora.

Voditelj: Gospodine Hasanbegoviću, kako Vi vidite, ili ocjenjujete ovaj dokument koji je objavljen?

Hasanbegović: To je predvidljivi epilog jednogodišnjeg rada tzv. Vijeća za suočavanje s prošlošću. Taj epilog je jedna vrsta intelektualnog nedonoščeta u obliku ovog dokumenta,  pretenciozno nazvanog dokumentom dijaloga. Zapravo, riječ je o radnom i nedovršenom materijalu i kompilaciji različitih mišljenja koja nikoga ne obvezuju, uključujući i same članove Vijeća budući da u preambuli jasno piše da ne stoje iza njega ne stoje svi članovi Vijeća. I da se svaki član Vijeća zadržava pravo ograditi od bilo kojeg dijela sadržaja, što su neki već i pismeno učinili, mislim na rektora Hrvatskog katoličkog sveučilišta, profesora Željka Tanjića.

Voditelj: Što će ovo značiti za pitanje i polemiku,  otvoreno oko pozdrava “Za dom spremni”?

Hasanbegović: Dakle, što se tiče polemika koji postoje u hrvatskoj javnosti, koje zapravo razdiru hrvatski javni život, one će se dodatno produbiti budući da ovdje imamo jedan potpuno proturječan dokument unutar kojega se, budući da je on, ponavljam, jedna vrsta kompilacije, dodatno produbljuju podjele i rasprave. U pravnom smislu, i to treba jasno reći pa demastificirati zapravo pogrešno medijsko izvješćivanje, on neće značiti apsolutno ništa, dakle ovo je pravno neobvezujući dokument. On ne može obvezivati niti sudove. Uostalim i  svrha Vijeća, nominalna, je bilo davanje određenih prepouka hrvatskoj Vladi i u krajnjoj liniji zakonodavcu – sudovi sude isključivo na temelju zakona, a ne na temelju potpuno bezvrijednih dokumenata.

Voditelj: Što i hoće li po Vašem sudu,  nakon ovog dokumenta, Vlada uputiti u Sabor neke zakonske prijedloge kojim bi se mijenjao zakonski okvir?

Hasanbegović: Budite sigurni da neće upititi nikakve prijedloge. Dakle, ovaj dokument i sama zamisao o Vijeću, način na koji je nastalo Vijeće i način po kojem su stanoviti kadrovici odabirali ljude koje mogu ili ne mogu biti članovi ovoga Vijeća, sve to je samo personifikacija djelovanja Vlade gospodina Plenkovića, točnije nedjelovanja i izostanka bilo kakvog stava o bilo čemu. Poslije ovoga o čemu ćemo raspravljati još nekoliko dana,  neće se dogoditi apsolutno ništa.

Voditelj: Što mislite o samim dokumentima u kojima se zapravo nastoji naći rješenje, ili za samo korištenje pozdrava “Za dom spremni“, odnosno je li po Vama, slažete li se sa ocjenom da je pozdrav “Za dom spremni“, protuustavan?

Hasanbegović: Mi govorimo o odluci Ustavnog suda u jednom konkretnom slučaju o čemu sam jasno rekao da je skandalozna i da iza nje stoji skupina ljudi koja nema bilo kakve kompetencije za iznošenje dalekosežnih povjesničarskih ocjena, a to se nažalost dijelom dogodilo u presudi ovoga suda. Pozvao bih sve koji govore o ovom dokumentu da ga uistinu pozorno pročitaju i kad to učine više neće biti ovakvih interpretacija da je Vijeće nešto preporučilo. Dakle ovo je samo kompilacija mišljenja dijela članova toga istog famoznoga Vijeća iz ovog dokumenta, uz naknadno ubačene dijelove i, to dobro poznavatelji znaju, posljednjih 48 sati kada je predsjednik Vijeća dobio izravnu zadaću da Vijeće mora završiti do jučerašnjega dana.

U tom dokumentu zapravo nema nikakvih izravnih preporuka za bilo što. U njemu proturječno stoji da je postojeći ustavni i zakonski okvir sasvim dostatan i da treba izbjegavati zabrane, a onda se u kondicionalu, kompromiserski iznose interpretacije, to su interpretacije samo dijela članova Vijeća, da ako se već nešto zabranjuje, ako se zabranjuje, onda to može biti samo ovo ili ono i s obzirom na sastav Vijeća.

Prevladala je ona skupina koja je dala stanovite koncesije baštini jugoslavenskoga komunizma preko ponovne manipulacije pod pojmom antifašizma, koji su u ovom dokumentu, što je jedna vrsta moje moralne zadovoljštine, naziva floskulom koju su zlorabili jugoslavenski komunisti. Tu prepoznajem rukopis jednog od članova, gospodina Antuna Vujića, koji je taj pojam, ideologem za antifašizam, već koristi kao autor članka pojma “antifašizam” u Hrvatskoj enciklopediji. Ovo je jedna vrsta zabave za malobrojne zainteresirane i dobro upućene povjesničare, politologe i pravnike i svatko od nas koji se profesionalno bavi ovom problematikom, može točno prepoznati koji od članova Vijeća, uz iznimku većine koji su tu bili statisti, zapravo nisu ni de facto sudjelovali u radu, stoji iza kojega dijela. Ovo je vrsta dokumenta koji je zanimljiv povjesničarima i politolozima, ja ga vidim tek kao jedan od povijesnih izvora, ne za prošlost, već  za razumijevanje stanja u intelektualnim i akademskim elitama u Hrvatskoj u ovom trenutku.

Voditelj: Kad govorimo o ovom dokumentu, iz njega zapravo postoje neke preporuke, tj. hoće li iz njega postojati neke preporuke koje će se preliti u sudsku praksu, što će on konkretno značiti ako se suočimo sa pozdravom “Za dom spremni”, hoće li on mijenjati postupanje policije ili sudova u ovakvim slučajevima?

Hasanbegović: Sudovi različito postupaju u tim slučajevima i danas. Znamo za odluke  prekršajnih sudova koji su oslobodile navodne prekršitelje vezano uz isticanja, posebice HOS-ovih simbola. Znamo za neke osuđujuće presude, presude su različite. U krajnjoj liniji kao načelni protivnik bilo kojih zabrana simbola, mogu reći da tako i treba biti jer u pravilu nije riječ o simbolima već o zloporabi simbola. A vi zlorabiti simbole, kršiti javni red možete pod bilo kojim obilježjem. Vezano uz ovaj dokument, ponavljam, neće se dogoditi ništa, on je pravno neobvezujući. On je neupotrebljiv, intelektualno neupotrebljiv, za neku vrstu dublje rasprave o ovim problemima i nakon ovo ga se neće dogoditi ništa. Opterećivati suce koji imaju jasan zakonski okvir, unutar kojega djeluje s  ovim tzv. dokumentom, je potpuno besmisleno.

Voditelj: Smatrate li proturječnim naslov ovog dokumenta, prema kojem je taj simbol ili pozdrav protuustavan, ali s druge strane ostavlja mogućnost da se u pojedinim prilikama, komemoracijama i uz posebno dopuštenje taj grb HOS-a ili pozdrav može koristiti?

Hasanbegović: Držim potpuno neprimjerenim nazivati to protuustavnim, bez obzira na dvojbenu odluku Ustavnog suda. Po istoj logici interpretacije i mnoge druge simbole bi mogli nazivati protuustavnim. Hrvatski Ustav se u svom normativnom dijelu se ne bavi uopće ikakvom simbolikom. Naravno da su svi simboli u povijesti ljudskoga roda višeznačni, oni su u pojedinim povijesnim epohama, u istom trenutku od različitih aktera su imali različita značenja i konotacije. Zapravo, nema nikakvoga razloga sudbenu vlast opterećivati sa ovakvim kompilacijama i  besmislenim tumačenjima. Pozivam sve koje to zanima da uistinu pročitaju ovaj dokument dijaloga. Zapravo, ovo je dokument nesposobnosti, trulog kompromisa i vidjet će da je riječ o kompilaciji različitih autora. U pojedinim dijelovima se brkaju kruške i jabuke, a u kontekst problema koji se treba riješiti ubačeni su i tzv. simboli velikosrpstva, četničke kokarde, što tipološki, što god o tome mislili, uopće nije dio ovoga problema. Dakle, trebamo biti potpuno jasni. Mi se kao društvo i država trebamo suočiti s jedinom stvarnom posljedicom nedemokratskih vladavina, a to je posljedica jugolslavenske  komunističke vladavine, društvenih odnosa, ako hoćete i odnosa moći koji su proizašli iz te jugoslavenske komunističke vladavine  i koji stoje u pozadini svih suvremenih društvenih problema. Pojednostavljeno, od Agrokora do stanja u znanosti, školstvu i obrazovanju.

Voditelj: Vjerojatno će mnogi sada, postaviti pitanje slušajući Vas, a što je sa posljedicama ustaških zločina i režima?

Hasanbegović: Ustaški pokret, Nezavisna država Hrvatska, kako god o njima sudili,  interpretirali njihovu genezu, nastanak i obilježja, doživjeli su  vojno-politički slom 1945. godine. 1945.-e su se jugoslavenski komunisti iz korijena obračunali sa svim stvarnim i izmišljenim nositeljima zločina, obračunali su se u korijenu sa aparatom NDH,  u stvarnosti to je bio i obračun s idejom hrvatske državne neovisnosti kao takve. Drugim riječima, za stanje uoči raspada jugoslavenskoga komunizma, ono što se naziva baštinom ustaškog pokreta, je bilo potpuno irelevantno.

Voditelj: A što sa onima koji danas poštuju ili su sljedbenici tog ustaškog pokreta? Rekli ste u nekim intervjuima da nema sumnje, da je korištenje pozdrava “Za dom spremni”, zapravo izvorno korištenje simbola iz tog ustaškog vremena i režima?

Hasanbegović: To je jasno. Kada bi netko sa strane proučavao ovaj dokument i argumente zašto je utemeljeno Vijeće za suočavanje s prošlošću, mogao bi steći dojam da je isticanje tzv. totalitarnih simbola prvorazredni društveni problem i da se cjelokupna društvena i politička dinamika odvija oko isticanja tih simbola. U stvarnosti riječ je o marginalnim pojavama, o nekoj vrsti društvene patologije i ekscesima koje treba rješavati postojeći  ustavni i zakonski okvir bez ove vrste egzibicija kojima se i sami članovi Vijeća dovode u neugodan položaj. Dakle, mi imamo nešto bez presedana, nešto što nazivamo dokumentom vijeća, u preambuli zapravo stoji da to nije dokument Vijeća, već dokument, ne zna se ni autorstvo toga, u kojem stoji da je dokument za pojedine članove Vijeća prihvatljiv, dok je za pojedine samo djelomično prihvatljiv i ostavlja punu slobodu svakoj osobi koja je sudjelovala u radu Vijeća da izrazi svoja vlastita stajališta. Drugim riječima, ovaj dokument ne obvezuje ni same članove Vijeća, a kamoli da bi mogao obvezivati hrvatsku javnost ili politiku.

Voditelj: Sve je ovo zapravo krenulo zbog postavljanje ploče HOS-a u Jasenovcu, ona je sad premještena u Novsku, što bi po Vama sada trebao biti rezultat nakon ovih tzv. preporuka, treba li ploču vratiti u Jasenovac, ostaviti u Novskoj ili je potpuno ukloniti?

Hasanbegović: I o tome sam govorio, ploča je postavljena potpuno zakonito, sukladno zakonskoj proceduri. Niti sam sudjelovao u odlučivanju o tome treba li je postaviti, a  kad je postavljena, ona je trebala tamo i ostati. Njezinim tzv. premještanjem je stvoren pravni presedan i afera bez ikakvog uporišta u činjeničnom stanju. Oni koji su sudjelovali u postavljanju ploče su pristali, to je njihova stvar, ploča treba ostati, nikad nije ni trebala biti micana. Budući da se stvara jedan presedan da je općina Jasenovac jedna vrsta eksteritorijalne enklave u kojoj vrijede posebni propisi, a to nema nikakvoga uporišta ni u Ustavu ni u zakonodavstvu.

Voditelj: Slušavši ovu vašu analizu čini se da je na tragu izjave koju je jučer dao Milorad Pupovac, da ovaj dokument zapravo nije niti trebao biti napisan.

Hasanbegović: U načelu se mogu složiti s tom izjavom, naravno iz potpuno suprotnih razloga i motiva. Parafrazirao bih na način da ovaj dokument je posebno uvredljiv za sve žrtve jugoslavenskog komunizma i njihove potomke.

Voditelj: Kakav će biti Vaš stav, odnosno što ako se dogodi da na osnovu ovih dokumenata i preporuka, netko preispituje odluku da je na Vašu inicijativu donesena odluka o promjeni naziva trga Maršala Tita, sa argumentom da ovo Vijeće smatra da nema nikakve ustavne dvobje oko pozicije petokrake?

Hasanbegović: Na temelju ovog dokumenta se ne može, nažalost ili na sreću, ništa preispitivati. Paradoks je sljedeći, primjerice, u jednom dijelu jasno stoji da je Trg maršala Tita, isticanje takvih simbola potpuno neprihvatljivo, da se predstavnička tijela u politici imenovanja ulica moraju voditi time. Dakle, ja bih se mogao  pozvati na ovaj dokument, kao dodatni arugment, zašto treba biti uklonjen naziv Trga maršla Tita, ne samo u Zagrebu, već u bilo kojem gradu Republike Hrvatske, a u drugom dijelu ovoga istoga dokumenta svi apologeti jugoslavenskog komunizma i tituizma mogu pronaći uporišta za svoja stajališta.