“Odredba iz zakonskog prijedloga je protucivilizacijska, predstavlja trajno ozakonjenje revolucionarne komunističke otimačine začete 1945. godine, pa pozivam Hrvatski sabor da je ukloni“, upozorio je dr. sc. Zlatko Hasanbegović u četvrtak u Hrvatskom saboru govoreći u ime Kluba Domovinskog pokreta o Zakonu o poljoprivrednom zemljištu.
> Hasanbegović: “Nema ‘ruskog sveta’ bez Kijeva, ni ‘srpskog’ bez Banja Luke”
Konačna inačica izmjena Zakona o poljoprivrednom zemljištu
Danas se u Saboru raspravlja o konačnoj inačici izmjena Zakona o poljoprivrednom zemljištu, kojom se zabranjuje parcelacija poljoprivrednog zemljišta na manje čestice od jednog hektara te se nastoji na svom raspoloživom zemljištu obavljati proizvodnja.
Predložene zakonske izmjene propisuju da se poljoprivredno zemljište izvan građevinskog područja ne može geodetskim elaboratima dijeliti niti formirati katastarsku česticu površine manje od jednog hektara, osim u slučaju izdvajanja poljoprivrednog zemljišta radi izgradnje infrastrukturnih i drugih građevina određenih propisom kojim se uređuje prostorno uređenje.
Dr. sc. Hasanbegović predstavio je sadržaj amandmana koje je Domovinski pokret uputio u saborsku proceduru.
Dr. sc. Hasanbegović: “Je riječ o anomaliji u agrarnim odnosima začetoj 1945. jugoslavenskim komunističkim zahvatom u privatno vlasništvo s ciljem razvlašćivanja?”
Izlaganje dr. sc. Hasanbegovića prenosimo u cijelosti:
Među ostalim razlozima zbog kojih se donosi ovaj zakon u obrazloženju stoji i cit. „Odredbama važećeg Zakona nije se na adekvatan način u praksi mogao ostvariti cilj stvaranja dodane vrijednosti u poljoprivrednoj proizvodnji kao rezultat raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske“.
Što to znači? Znači da zakonodavac nije u stanju već gotovo tri desetljeća moderne hrvatske države stvoriti suvisli zakonodavni okvir kojim bi se uredilo ovo ključno strateško pitanje o kojem ovisi, među ostalim, i hrvatska državna i narodna gospodarsko-prehrambena samodostatnost.
Podsjećam ovo je šesti po redu Zakon o poljoprivrednom zemljištu 1991., 1994., 2001., 2008., 2013. i 2018., a koji je dva puta noveliran, što znači da je ovo već treća izmjena i dopuna u samo četiri godine, što samo po sebi govori o zakonodavnoj improvizaciji i pravnoj nesigurnosti kao temeljnom obilježju hrvatskog pravnog poretka.
U raspravi o ovom zakonskom prijedlogu u prvom čitanju promakla je jedna ključna činjenica. Naime, zašto danas 2022. godine imamo uopće državno poljoprivredno zemljište u opsegu nepoznatom u zemljama koje nisu bile podvrgnute komunističkom društvenom eksperimentu?
Je li riječ o samorazumljivoj činjenici višestoljetne hrvatske agrarne povijesti ili je riječ o anomaliji u agrarnim odnosima začetoj 1945. jugoslavenskim komunističkim zahvatom u privatno vlasništvo s ciljem razvlašćivanja, putem otimanja, nacionalizacije i konfiskacije zemljišta, nepoćudnoga hrvatskog zemljovlasničkog sloja?
Podsjećam na članak 3., stavak 2. Zakona o poljoprivrednom zemljištu koji je Hrvatski sabor usvojio u srpnju 1991., a koji glasi:
„Poljoprivredno zemljište koje je ranijim vlasnicima oduzeto nakon 15. svibnja 1945. ostaje u vlasništvu Republike Hrvatske do donošenja propisa o denacionalizaciji i vraćanju poljoprivrednog zemljišta prijašnjim vlasnicima“.
Kakvo je stanje danas, nakon više od tri desetljeća? Koji su učinci Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine čija je provedba preduvjet za obnovu pravnoga poretka i vlasničkih odnosa likvidiranih komunističkim revolucionarnim zahvatom.
Naime, prema podatcima iz Vladina dokumenta iz 2013. ”Prijedlog strategije upravljanja i raspolaganja imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske za razdoblje od 2013. do 2017. ukupna površina poljoprivrednog zemljišta u Republici Hrvatskoj je 2.695.037 hektara, od čega je u vlasništvu Republike Hrvatske bilo 890.214 hektara (33 %), dok je u privatnome vlasništvu bilo 1.804.823 hektara (67 %)”. Dakle poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH ima u površini od 890.214 hektara ili 8902 km2.
Usporedbe radi površina Republike Hrvatske je 56.594 km², pa ispada da samo površina poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države iznosi 15,72 % ukupne površine Republike Hrvatske!!!
Dakle ovaj zakon je potrebno dovesti u korelaciju s ionako restriktivnim Zakonom o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine na način da predlagatelj perfidno i mimo prvotnoga prijedloga, putem nevidljive ruke, dodatno pojačava njegove ograničavajuće odredbe usmjerene na trajno ozakonjenje komunističke otimačine privatnog vlasništva, konkretno poljoprivrednog zemljišta koje je danas objekt koncesijskih i zakupničkih arbitrarnih manipulacija.
Riječ je o članku 56., stavak drugi koji glasi:
U postupcima iz stavka 1. ovoga članka, misli se na postupke za pronalaženje zamjenskog poljoprivrednog zemljišta na temelju Zakona o naknadi za oduzetu imovinu, predmet zamjenskog poljoprivrednog zemljišta ne mogu biti komasirane i arondirane (okrupnjene) površine poljoprivrednog zemljišta.
Iz te dvojbene odredbe proizlaze sljedeća pitanja: Kako zakonodavac definira arondirane i komasirane površine, radi li se ovdje kod pojma ”površina” ustvari o zk česticama koje se ne mogu dijeliti u svrhu povrata kao zamjensko poljoprivredno zemljište?
Što su to uopće arondirane i komasirane površine – gdje je precizna definicija toga pojma?
Ako arondirane i komasirane površine u državnom vlasništvu ne mogu biti predmet zamjenskog zemljišta, onda kakve površine mogu biti zamjenske u postupku povrata?
Dakle zbog takve nedorečene odredbe u čl. 56., koja je podložna arbitriranim tumačenjima svo arondirano i komasirano zemljište od 19. stoljeća pa do 1990. godine u državnom vlasništvu isključuje se kao moguće zamjensko zemljište u postupcima povrata imovine, a što će dovesti do brojnih upravnih i sudskih sporova, uključujući i međunarodna sudišta.
Time će i ovlaštenici naknade temeljem Zakona o naknadi čiji zahtjevi još nisu riješeni biti dovedeni u diskriminirajući položaj u odnosu na ovlaštenike koji su već ostvarili pravo na dobivanje u vlasništvo zamjensko poljoprivredno zemljište nagodbom, lišeni vlasničkog prava, a sve u protimbi s dosadašnjim zakonskim rješenjima, vladinim uredbama i naputcima, ustavnim (odluka Ustavnog suda iz 1999.) i konvencijskim pravom kao i Zakonom o vlasništvu. Točnije mogućnost dodjele zamjenskog zemljište kao oblik naknade postat će u stvarnosti neprovediva.
Tim više jer zamjenske površine koje bi se još trebale rezervirati kao naknada za prijašnje vlasnike ne iznose niti dva posto površina državnog poljoprivrednog zemljišta.
Ovu zakonsku anomaliju moguće je riješiti na dva moguća načina i to je sadržaj amandmana koje upućujemo u saborsku proceduru.
Prvo: U članku 56.u stavku (2) biše se riječ „NE“ i stavak bi glasio: U postupcima iz stavka 1. ovoga članka, misli se na postupke za pronalaženje zamjenskog poljoprivrednog zemljišta predmet zamjenskog poljoprivrednog zemljišta mogu biti komasirane i arondirane površine poljoprivrednog zemljišta.
Drugo: stavak drugi se briše u cijelosti.
Ovim minimalnom izmjenom osigurava se u postupku nadoknade pravo na pronalaženje zamjenskog poljoprivrednog zemljišta i što je najvažnije, ovim izmjenom se osigurava stečeno pravo na dodjelu zamjenskog poljoprivrednog zemljišta u postupcima povrata oduzete imovine sukladno sada važećoj odredbi članka 29. stavak (4) Zakona o poljoprivrednom zemljištu.
Dakle, ovom izmjenom štite se stečena prava ovlaštenika naknade koja se ne mogu derogirati, umanjiti ili ostaviti bez pravne zaštite.
Konačno, time se štiti valjano stečena imovinska tražbina ovlaštenika naknade. Naime, ako je prijašnji vlasnik pravovremeno podnio zahtjev za naknadu oduzete imovine za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine stekao je i valjanu imovinsku tražbinu prema državi i drugom vlasniku oduzete imovine. Takvo potraživanje spada u imovinu prijašnjeg vlasnika, odnosno njegova nasljednika.
Odredba iz zakonskog prijedloga je protucivilizacijska, predstavlja trajno ozakonjenje revolucionarne komunističke otimačine začete 1945. godine, pa pozivam Hrvatski sabor da je ukloni, zaključio je dr. sc. Hasanbegović.
> Zlatko Hasanbegović: Ukidanje mjere roditelj odgojitelj ideološki je nadahnuto
Tekst se nastavlja ispod oglasa
