Ratni ministar zdravstva Andrija Hebrang komentirao za narod.hr ishod presude Međunarodnog suda pravde za genocid istaknuvši kako je ona bila očekivana te kako je jedini put uvjete staviti Srbiji da uđe u europsko društvo, civilizirano kao što su učinile druge zemlje.
“Presuda Međunarodnog suda pravde je očekivana jer je hrvatsko državno vodstvo napravilo sve da Hrvatska tu presudu izgubi. Ivo Josipović, Zoran Milanović, Vesna Pusić i njihovi drugovi su cijelo vrijeme govorili da tužbu treba povući, da ona nema smisla, tako da smatram da su suci bili pod političkim pritiskom”, rekao je Hebrang dodavši kako je još jedna dimenzija bila povlačenje našeg vrhunskog stručnjaka profesora Mirjana Damaške koji je bio smijenjen s mjesta prvog čovjeka našega pravnog tima.
Hebrang je pojasnio kako su Damašku morali smijeniti jer je on tražio promjenu najgluplje pravne odrednice u toj tužbi a to je da se tuži država koja u to vrijeme nije ni postojala u međunarodnom smislu – Srbija.
“Dakle, on je govorio da treba tužiti one koji su u kontinuitetu bili u Jugoslaviji i Srbiji u Kontraobavještajnoj službi, KOS koja je u ime JNA vodila ratove i napravila genocid”, istaknuo je dodavši kako je bio poznat animozitet između Damaške i Josipovića. Napomenuo je kako je novinar Večernjeg lista Zvonimir Despot za potrebe svoje knjige “Tito-tajne vladara” dobio razgovor s Damaškom koji je s pravne strane detaljno elaborirao Titovu kaznenu odgovornost što mu je sam Ivo Josipović predbacio rekavši zašto je dao takav intervju te kako to nije trebalo.
“U tom intervjuu Damaške je dao pravne temelje za optužbu protiv Josipa Broza Tita za ratne i poratne zločine. Zbog zaštite Broza Tita i osvete, Damaški koji je argumentirano Tita optužio, Josipović je izbacio Damašku iz pravnog tima i na taj način doveo do ovakve presude”, ustvrdio je Hebrang dodavši kako nije kriv Međunarodni sud pravde, on je sudio po pravu, genocid je počinjen, ali nema subjekta koji ga je počinio i nema dokaza namjere tog genocida.
Što nam je činiti poslije presude
“Što nam je činiti poslije ove presude? Mi imamo dokaze o genocidu, genocid se ne mjeri brojem žrtava, nego se mjeri činjenicom da je jedan narod trebao biti istrjebljen s jednog područja, što je uspješno izvršeno. Na 30 posto okupiranog teritorija, kad smo došli u Oluji, nije bilo ni jednog jedinog Hrvata, to je bio jednonacionalni srpski sastav, to je bio genocid – jedan narod je istrjebljen iz teritorija na kojem je obitavao”, ocijenio je rekavši kako je jedini put uvjete staviti Srbiji da uđe u europsko društvo, civilizirano kao što su učinile druge zemlje, a to može samo uz tri uvjeta.
“Prvi je da prizna agresiju i genocid nad Hrvatima i drugim nesrbima u Hrvatskoj. Drugo je da plati ratnu odštetu, i treći da odmah otkrije grobišta preko 1000 skrivenih leševa”, naglasio je Hebrang te dodao: “To Hrvatska može napraviti pri ulasku Srbije u Europsku uniju jer bi isti uvjet svaka normalna država postavila svakom civiliziranom europskom članu”.
Ponovio je također podatke iz svog istraživanja koje je objedinio u svojoj knjizi Zločini nad civilima u srpsko-crnogorskoj agresiji na Republiku Hrvatsku napomenuvši kako je od 7 263 ubijena civila uz oko 800 još neotkrivenih, ukupno preko 8 000, polovica ubijenih civila su žene i djeca, ili točnije 45 posto su žene i 4 posto su djeca.
“Pola ubijenih civila su žene i djeca i to je dokaz genocida kad su cijevi bile uperene u kuće i stanove, a ne u vojne objekte”, zaključio je Hebrang.
