Hrvatsko novinarsko društvo (HND) zatražilo je danas da Ministarstvo pravosuđa i hrvatska Vlada potpuno brišu (novouvedeno) kazneno djelo sramoćenja iz prijedloga izmjena Kaznenog zakona.
Prijedlog HND-a je posvemašnja dekriminalizacija kaznenih djela protiv časti i ugleda, dakle – i sramoćenja i uvrede i klevete, priopćio je HND.
“Minimalno rješenje koje bi prihvatila novinarska struka bilo bi da u KZ-u kao kazneno djelo protiv časti i ugleda ostane jedino kleveta, uz isključenje protupravnosti u novinarskom i umjetničkom poslu, ako iz načina izražavanja i drugih okolnosti proizlazi da počinitelj nije postupao s pretežitim ciljem da škodi časti i ugledu. Inače, izmjene KZ-a koje vlasti predlažu nastavit će štititi moćnike a nauštrb medijskih, novinarskih sloboda i nauštrb kvalitete novinarskog posla koji su bitni za demokraciju svake zemlje”, navodi Društvo.
Vlada danas zasjeda, a na dnevnom redu su i izmjene i dopune Kaznenog zakona (KZ), najznačajnija je izmjena odredbe o sramoćenju.
HND ističe da je dekriminalizaciju provela ne samo Velika Britanija nego i BiH, Crna Gora, Srbija i Makedonija.
Poručuje i da novinarska struka ne može prihvatiti nedovoljna predložena ‘poboljšanja’ članaka 147. i 148. Kaznenog zakona prema kojima „ne bi bilo kaznenog djela teškog sramoćenja ako počinitelj dokaže istinitost činjenične tvrdnje koju je iznosio ili pronosio ili postojanje ozbiljnog razloga zbog kojeg je povjerovao u njezinu istinitost.”
Počinitelj dakle mora dokazati istinitost umjesto da tužitelj osporava istinitost tvrdnje, a osim toga ni dokazivanje istinitosti ne oslobađa optuženog optužbe ako se „činjenične tvrdnje odnose na osobne ili obiteljske prilike“, upozorava HND.
Društvo podsjeća da, kad se radi o javnoj osobi, onda objava informacija uglavnom preteže nad zaštitom njegove privatnosti – ako novinar informira u javnom interesu.
“Istina, uvodi se isključenje protupravnosti za uvredu i teško sramoćenje pa nema kaznenog djela ako je počinjeno u novinarskom poslu, u umjetničkim i znanstvenim djelima ili drugoj javnoj djelatnosti, ako je učinjeno u javnom interesu ili iz drugih opravdanih razloga. No, je li javni interes ili nije, to po slobodnoj procjeni ocjenjuje sudac, a dosadašnja praksa ne daje razlog za optimizam”, zaključuje HND.
