Goli otok i dalje nema uređen status. U samostalnoj hrvatskoj državi bilo je nekoliko pokušaja da Goli otok postane spomen područje, no od tog još uvijek nema ništa. Brigu o njemu službeno ne vodi nitko, a umjesto da postane mjesto sjećanja za žrtve komunističkog režima, on je danas više usputna turistička destinacija s jednim restoranom i pristaništem za brodove.
Goli otok bio je koncentracijski logor i zatvor za političke i ideološke neistomišljenike u SFRJ. Otvoren je 1949. nakon rezolucije Informbiroa, nakon sukoba Tita i Staljina. Iako su logor u početku punili pristaše Staljina, ubrzo je on postao “dom” za sve druge političke neistomišljenike. Ljudi su ondje dovođeni bez pravednog suda. Goli otok bio je savršeno mjesto jer je bijeg s njega bio gotovo nemoguć, zbog čega ga često uspoređuju sa zloglasnim Alcatrazom.
Brutalno zlostavljanje zatvorenika
Svi koji su završili na Golom otoku doživjeli su strašne torture i mučenja koje nadilaze najbolesniju ljudsku maštu. Zatvorenici su čak morali ponižavati, tući i zlostavljati druge zatvorenike. Svaki nedostatak brutalnosti kod pojedinca kažnjavao se izlaganjem njega brutalnostima.
Možda će vas zanimati
Goli otok: Logor za kojega će netko možda jednom reći da ga nije ni bilo
I ovog ljeta brojne skupine turista posjećuju Goli otok, negostoljubivi komad zemlje i nekadašnji logor između kopna i otoka Raba
Procjenjuje se da je kroz logor prošlo 17 000 do 32 000 zatvorenika (broj ubijenih i umrlih nije točno utvrđen). Postao je zatvor 1956., a naknadno je pretvoren u kazneno–popravni dom za maloljetnike. Ukinut je 1988.
Iako je Goli otok jedan od najboljih dokaza strahota i brutalnosti komunističkog režima, on ni dan danas nema status spomen područja niti o njemu itko brine. Koristi se tek kao turistička destinacija bez nekog sadržaja, dok zgrade koje su dokaz vremena, propadaju.
Kroz godine bilo je više inicijativa, a čak i među različitim političkim opcijama postoji konsenzus da bi Goli otok trebao postati spomen područje i da je to mjesto gdje se dokazala sva brutalnost komunizma. Prijedloga zakona o Spomen-području Goli otok donesen je još 2005. na sjednici Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskoga sabora. Potvrđen je ponovno na sjednicama 2010., 2011., 2012. te 2014.
Svi pokušaji Odbora
Postupak je započeo inicijativom Udruge Goli otok „Ante Zemljar“ iz Zagreba, upućenom Odboru još 2005. godine. Na sjednici Odbora održanoj 14. prosinca 2005. godine iznesen je usuglašeni prijedlog Upravnog odbora spomenute Udruge, predstavnika Grada Raba, Primorsko-goranske županije, Udruženja hrvatskih arhitekata, Studija UP Zagreb i Multimedijskog centra Rijeka, a na sjednici Odbora tu ideju podržalo je i Hrvatsko društvo političkih zatvorenika.
>Jandroković na Svetom Grguru, Plenković na Mirogoju, a na Macelj poslali državnog tajnika
Odbor je jednoglasno usvojio zaključak kojim je pozvao Vladu Republike Hrvatske da u suradnji sa svim zainteresiranim stranama pripremi Prijedlog zakona o Spomen-području Goli otok.
Od nadležnog Ministarstva kulture zaprimljeno je više očitovanja u vezi provedbe ovog zaključka.
Jedan od problema u izradi prijedloga zakona bila je „nemogućnost identifikacije terena“, tj. obuhvata Spomen-područja zato što na odgovarajući način nisu bile uređene zemljišne knjige i katastar za područje Golog otoka, a što je prema očitovanju nadležnog ministarstva iz 2007. bio preduvjet za upućivanje već izrađenog prijedloga zakona u proceduru. Naznačeni problem, kako je Odbor obaviješten, riješen je 2007. godine.
Možda će vas zanimati
(Ne)briga o Golom otoku - kronika propadanja i refleksija odnosa države prema žrtvama komunističkog terora
‘Gdje je poštovanje za ljudsku tragediju?’
Odbor ponavljao svoj prijedlog
Unatoč izvedenim pripremnim radnjama i obećanjima prijedlog zakona nije bio upućen u saborsku proceduru, pa je Odbor 2010. ponovno jednoglasno donio isti zaključak. Kako niti na ovaj zaključak nije bilo reakcije, Vladi RH upućena je požurnica 1. srpnja 2010. Nakon toga Ministarstvo kulture izašlo je s idejom da se problem riješi u okviru Zakona o pronalaženju, obilježavanju i održavanju grobova žrtava komunističkih zločina nakon Drugog svjetskog rata (usvojen 4. 3. 2011.).
>Znate li da su na Titovu Golom otoku bile i žene? Ispadali su im zubi, razboljevale su se…
Odbor se nije složio s takvom koncepcijom. Smatrao je da se, kada je u pitanju Goli otok, ne radi samo o žrtvama ljudi koji su izgubili život u kaznionicama, već i o sustavu najgrubljeg kršenja ljudskih prava, s teškim posljedicama za logoraše, njihove obitelji i društvo u cjelini, pa spomen-područje treba biti koncipirano tako da posjetiteljima ukazuje na značaj trajne borbe za poštivanje temeljnih ljudskih prava, kako se ono što se događalo u tom vremenu, nikada više ne bi ponovilo.
Rješenja i dalje nije bilo pa je 2011. ponovno jednoglasno izglasan zaključak kojim je zatražio od Vlade Republike Hrvatske da na temelju dotadašnjih zaključaka Odbora i dogovora s održanih sastanaka u Ministarstvu kulture, žurno izvijesti Odbor o svemu poduzetom kao i da predloži zakonsko rješenje kojim bi se osigurala spomenička valorizacija Golog otoka i dostojno obilježio spomen na njegove žrtve.
>Bivši ministri kulture, HNS-ova Zlatar Violić i Berislav Šipuš pred sudom zbog pronevjere državnog novca
Odbor je ponovno 2012. pitanje Golog otoka stavio na dnevni red. U toj raspravi predstavnica Ministarstva kulture izvijestila je Odbor da je ministrica kulture (Andrea Zlatar Violić) upoznata sa svim aspektima ovoga pitanja. Posebno je istaknula činjenicu da je izrađena podloga za spomeničku valorizaciju Golog otoka koja obuhvaća sva povijesna događanja i različite inicijative koje su se u međuvremenu upućivale iz nevladinih udruga i udruga mladih.
Osim toga, potvrdila je da je Nacrt prijedloga zakona o Spomen-području Goli otok izrađen, no da je osnovni problem pitanje koordinacije ministarstva koje se svako u svom dijelu trebaju uključiti u realizaciju ovog prijedloga te pitanje iznalaženje značajnih financijskih sredstava potrebnih za njegovo ostvarenje.
Preventivna zaštita Golog otoka
Odbor je i nakon te rasprave jednoglasno usvojio zaključak, no uzaludno. O istom pitanju raspravljali su ponovno 2014. Tada je predstavnica Ministarstva kulture izvijestila da se za upućivanje traženog zakona u proceduru mora provesti postupak uvrštavanja Golog otoka u popis kulturnih dobara Republike Hrvatske, o čemu odlučuje za to nadležno povjerenstvo, te da je taj postupak u tijeku i da bi trebao biti uskoro proveden, nakon čega bi se moglo ići na model sličan kao što je spomen-područje Petrova Gora, kao i da će Odbor biti obaviješten o učinjenom.
>Sladoljev: Žene, Titove žrtve s Golog otoka, ne zaslužuju sućut feministica iz Možemo?
Nadu je 2016. dao Riječki Konzervatorski odjel Uprave za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture kada je donio rješenje o preventivnoj zaštiti Golog otoka, odnosno Odluku o preventivnoj zaštiti od strane Uprave za zaštitu kulturne baštine. U sljedeće dvije godine trebalo je izraditi elaborat i osnovati memorijalni centar ili instituciju sličnog tipa. Međutim, čini se da je sve postalo na tome, a period preventivne zaštite istekao je 2019.
Predstavnici Vlade redovno posjećuju Goli otok, ali…
Državni ured za upravljanje državnom imovinom (DUUDI) 2014. objavio je natječaj za predaju ideja, inicijativa i programa razvoja 100 državnih nekretnina u Hrvatskoj. Više od deset bilo ih je za revitalizaciju Golog otoka. Među onima koji su poslali prijedlog za Goli otok, bila je i udruga Ekološko socijalni forum iz Rijeke. Oni su prijavili projekt “Goli otok – European Gay Resort Croatia”, odnosno ideju da se na tom otoku razvije specijalizirana turistička ponuda za LGBT (‘gay’ i ‘lesbian’/homoseksualni parovi i pojedinci) turističko tržište, kao ciljnu skupinu kojoj Hrvatska do sada nije bila jedna od primarnih destinacija. No, Goli otok ipak nitko nije “dobio u ruke”, a iz DUUDI-ja su rekli da je to bila tek “mala provokacija” kako bi dobili ideje i prijedloge što tamo napraviti.
Možda će vas zanimati
Goli otok: Obitelji nisu mogli do posmrtnih ostataka, Udba je smatrala da i mrtvi trebaju 'odslužiti' svoju kaznu do kraja
Goli otok je deformirao fizički i psihički integritet, ugrožavao njihovo reproduktivno zdravlje, slamao osjećaj empatije i solidarnosti
I dok Goli otok čeka svoju sudbinu, članovi Vlade RH redovno ga obilaze 23. kolovoza povodom Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima. Prije četiri godine tamo je bio i sam premijer Andrej Plenković koji je položio vijenac kod spomen-ploče Vlade i zapalio svijeću na spomen-križu stradalnicima logora.
Rekao je i da je njegova želja bila da dođe na Goli otok, ali da nije prvi predsjednik Vlade koji ga je posjetio. Posjetila ga je i Jadranka Kosor. Plenković je istaknu tada da je važno njegovati kulturu sjećanja te da “bez istine nema niti svijesti niti poštovanja prema žrtvama”. No, Goli otok i njegove žrtve, čini se, još će čekati.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
