Hrstić: U odnosu na pokazatelje, i dalje smo zemlja s najliberalnijim mjerama u EU

Zašto zastrašuješ ovaj napaćeni narod? Sukus je to poruke koju dobijem svaki put kad objavim novu kolumnu na temu pandemije, na društvenim mrežama objavim komentar ili pak samo brojku koja označava novu dramatičnu stepenicu u širenju koronavirusa u Hrvata, piše Ivan Hrstić u kolumni za Večernji list koju djelomice prenosimo.

No, iz kojekakvih razloga, baš ti “neranjivi” uvijek se najviše osjete pogođeni novim crnim brojkama, bilo da se radi o projekcijama ili već potvrđenim statističkim podacima. “Neranjivi” se uvijek nađu najranjiviji objavom novog dnevnog “rekorda” smrti.

Svaka objava takvih crnih brojki u očima onih koji ovih dana traže samo sretne vijesti automatski biva označena kao petokoronaška(!) antihrvatska djelatnost. Ne, ne kažu oni (barem ne svi) da takvu vijest uopće ne treba objaviti, ali oni bi prvo objavili ono što je pozitivno. Recimo, koliko ljudi je tog dana ozdravilo i otpušteno svojim domovima. Jer, zašto bismo mi koji se bojimo kvarili komoditet onima koji se ne boje?

Nekima brojke jednostavno nisu dovoljno crne. Premalo je umrlih. A umire se i od drugih bolesti. Kao jutarnju usputnu ljutu s nogu, najdraže im je iz džepa trgnuti i kopipejstati tablicu koja navodno dokazuje da ove godine u odnosu na višegodišnji prosjek nema nikakvog povećanog broja smrti Hrvatića. No, ta tablica, odnosno ta tvrdnja, jedna je od najvećih zabluda.

Kao prvo, nitko nikad nije tvrdio da će doći do masovnog pomora, kako globalne populacije tako ni Hrvatića, a kamoli da će ljudi mrtvi padati po ulicama – svakako ne ako se provedu epidemiološke mjere. Dapače, još na proljeće pisao sam da će zbog odlučno provedenih mjera ukupni broj umrlih od svih uzroka biti i – manji od prosjeka.

Nažalost, ponajviše zbog tragično zakašnjelih mjera u drugom valu, za što su izravno odgovorni Vlada i njezin stožer, ta projekcija o smanjemom broju smrti na godišnjoj razini neće se ostvariti! Već u listopadu bilježimo osjetno povećanje viška smrti u odnosu na prosjek prethodnih pet godina, za oko 300 ljudi. Listopad 2020. odnio je 200-600 umrlih više nego bilo koji listopad u prethodnih pet godina. Budući da smo u studenom više nego udvostručili broj umrlih od korone, podatke za taj mjesec treba očekivati sa studenom zebnjom. Prosinac teško da će biti bolji pa predviđanje da ćemo do kraja godine dostići ukupno 3.000 umrlih, nažalost, nije gatanje iz graha, već samo realno stanje aktualnog trenda.

Naravno, ni te brojka mnoge neće impresionirati. Doista, to i dalje nisu pokazatelji koji bi dugoročno mogli podebljati hrvatske ionako crne demografske trendove. Dugoročno, samo kap u moru uobičajenog smrtonosnog godišnjeg otkosa koji je u Europi. No, druga velika zabluda – i zamka u koju se stalno upada – jest da se mjere uvode zbog velikog broja umrlih. Ne! Nema tu nikakve humanosti! One se uvode zbog – gospodarstva. Dakle, zbog novca. Svi nekako “znaju” da je lockdown lijek koji je opasniji od bolesti. Kemoterapija koju tijelo dugoročno ne može izdržati. Svi “znaju” koliko to košta. No, nitko još nije pokušao javno izračunati koliko bi stajalo da se nikakve drastičnije mjere koje ograničavaju gospodarstvo ne provode. Da se, kao što to veli Gordan Lauc, “pusti da pandemija slobodno ubije 0,1-0,2 posto stanovništva”.

Scenarij u kojem pandemija ruši zdravstveni sustav, a da razarajući cunami ne ugrozi ekonomiju jednostavno – ne postoji. To je brzo shvatio i Radimir Čačić u Varaždinskoj županiji: ako hitro ne zaustavi širenje epidemije, već sutra će za pola tvrtki u Varaždinskoj županiji svejedno biti kasno – jer zbog kritičnog broja radnika izvan stroja u mnogima je već bilo postalo jedva moguće održati proizvodne procese.

Treća velika varka i zabluda je da je koronavirus zbog niske smrtnosti relativno bezopasan. Ako govorimo o pojedincu, onda je statistički to tako. No, kad je u pitanju pandemija, onda prije svega govorimo o ugrozi sustava, a ne pojedinca. Ovakav virus za zdravstveni i ekonomski sustav daleko je opasniji od ebole. Između ostalog i zato što izaziva manje straha potencijalnih žrtava.

Četvrta velika zabluda je da je se ozbiljnost bolesti mjeri po tome od čega se više umire. Presudan je priljev oboljelih u zdravstveni sustav. Bit je u tome da nijedan zdravstveni sustav u svijetu nije dimenzioniran kako bi se nosio s brzoširećom pandemijom, bez obzira koliko visoka ili niska bila njena stvarna smrtnost. Sva zdravstva u svijetu imaju tako male rezerve da su doslovce programirana na pucanje pod bilo kojim izazovom koji pogađa cijeli sustav, a ne samo pojedine njegove dijelove.

Nije zapravo zabluda, već je velika i prijesna laž da “lockdown” ne pomaže. A pokvareno je zlorabiti iznimku Slovenije kako bi se to dokazalo. Podaci pak ne lažu: najveći pad broja zaraženih ostvarile su zemlje s najstrožim mjerama, mnoge su ga prepolovile ili smanjile za dvije trećine. One s blažim mjerama također su zabilježile pad ili barem stagnaciju.

Unatoč tome, u odnosu na epidemiološke pokazatelje, Hrvatska je i danas dalje zemlja s najliberalnijim mjerama u EU. S time da su zbog naše nespodobnosti ili nevoljkosti da povećamo broj testiranih ove brojke zapravo znatno uljepšane.

Mjere koje imamo danas mogle su “polučiti rezultate” da su uvedene 1. studenog. Nažalost, ponovno su kontradiktorne i većini građana teško shvatljive. Ciljevi su u dalje nedefinirani, pa time u konačnici i nemjerljivi. Neodgovorno je to igranje sa životima, koje neće spasiti gospodarstvo.

Istovremeno, ograničena pomoć koju vlada malim poslodavcima kojima je zabranila rad jednostavno ne može biti dostatna. Ako nekome ne daš raditi, onda to jednostavno moraš platiti. Ugostitelji možda i prežive, no, gdje će konobar koji u studenom ostane bez posla? Hrvatićima u ovom trenutku prijeti Božić pod još strožijim mjerama. Jedino dobro u svemu je što ćemo svjetlost Božića biti prisiljeni potražiti u sebi i svojim obiteljima, a ne u vanjskom blještećem površnom sjaju, piše Ivan Hrstić u kolumni za Večernji list.

Kolumnu u cijelosti pročitajte u Večernjem listu.

* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.